Prijeđi na sadržaj

Mevlevi Sema

Izvor: Wikipedija
Ceremonija Mevlevi Sema
UNESCO – Nematerijalna svjetska baština
Ceremonija Mevlevi Sema
Turska
Regija: Europa i Sjeverna Amerika, Azija i Pacifik
Godina upisa: 2008.
Ugroženost: -
Poveznica: UNESCO:00100

Mevlevi Sema, tj. „Mevlevijsko osluškivanje”,[1] je turski naziv za sufijski obred zikira (arapski: ذِکْر‎, „prisjećanje” - vjerski fizički čin molitve) u izvedbi derviškog reda Mevlevija (sufijski red osnovan 1273.) koji često uključuje pjevanje, sviranje glazbala, ples, recitaciju poezije i molitava, nošnju simboličnih odora, i sl. Najpoznatiji dio štovanja je plesna vrtnja derviša ukrug, koja je iznimno duhovna i intima, zbog čega je ovaj obred upisan na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine u Europi 2008. godine.[2]

Jean Baptiste Vanmour, Vrtnja Mevlevijskih dreviša u Beyoğlu, Istanbul, ulje na platnu s početka 18. st.

Nakon preporučenog posta od nekoliko sati, plesači (semazeni) se započinju okretati na svojoj lijevoj nozi u kratkim vrtnjama, dok desnom nogom vrte svoja tijela oko lijevog stopala. Tijelo plesača se treba činiti podatnim, s otvorenim ali neusmjerenim očima, tako da slike postaju mutne i tekuće. Semazeni nose bijelu haljinu (tennure, simbol smrti), široki crni plašt (hırka, simbol groba) i visok smeđi šešir (kûlah ili sikke, simbol nišana). Semazeni se vrte oko svog vođe, šeika, koji je jedini koji se vrti smao oko svoje osi i simbolizira sunce.[3] Ples prati poseban glazbeni repertoar, ay'n, koji se temelji na četiri sekcije vokalnih i instrumentalnih skladbi, koje izvodi najmanje jedan pjevač, jedna flauta (nejzen), bubnjar i svirač cimbala.

Mevlevijska sema u Avanosu, Turska, 2010. god.

Plesači se pripremaju za ples vježbajući 1001 dan u povučenim treninzima unutar mevlevijskih kuća (mevlevihana), gdje se uče i etika, kodeks ponašanja i uvjerenja vježbajući molitve, vjersku glazbu, poeziju i ples. Nakon tog treninga, oni postaju članovi reda, ali se vraćaju svom radu i obiteljima.

Kao rezultat političke sekularizacije, sve mevlevihane su zatvorene 1925. god. Turska vlada je ponovno dopustila nastupe, iako samo u javnosti, 1950-ih, a ograničenja su se smanjila 1990-ih. Neke privatne grupe su ponovno uspostavile izvorni duhovni i intimni karakter Sema svečanosti. Danas se Mevleviye mogu naći u mnogim turskim zajednicama diljem svijeta, ali su najaktivniji i najpoznatiji centri aktivnosti reda u Konyi i Istanbulu.[2]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Mevlevi Sema
  1. ↑ J. During i R. Sellheim, "Sama" Encyclopedia of Islam, Second Edition. Ed. P. Bearman, T. Bianquis, C. E. Bosworth, E. Van Donzel i W. P. Heinrichs, Brill Online, 2010.
  2. ↑ a b Mevlevi Sema ceremony na UNESCO-ovim službenim stranicama (engl.) Preuzeto 30. kolovoza 2014.
  3. ↑ Mevlevi  Arhivirana inačica izvorne stranice od 9. veljače 2014. (Wayback Machine), LookLex Encyclopaedia (engl.) Preuzeto 30. kolovoza 2014.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
v • u
Svjetska baština u Turskoj
Europa
Povijesni dijelovi Istanbula: Konstantinov hipodrom, Aja Sofija, Aja Irena, Cisterna Bazilike, Crkva Hora, Teodozijeve zidine, džamije Ahmedija, Sulejmanija, Šehzada, Jeni, i palača Topkapi Saraj (1985.) • Džamija Selimija i njezin društveni kompleks (2011.)
Turska zastava
Azija
Afrodizija (2017.) • Arheološki lokalitet Ani (2016.) • Bursa i Cumalıkızık: rođenje Osmanskog carstva (2014.) • Çatal Höyük (2012.) • Velika džamija i bolnica u Divriğiju (1985.) • Diyarbakır utvrda i kulturni krajolik Hevsel vrtova (2015.) • Efez (2015.) • Göbekli Tepe (2018.) • Ruševine Hattuše (1986.) • Ruševine Ksantosa s Letinim svetištem Letoon (1988.) • Monumentalne grobnice u brdima Nemruta (1987.) • Pergam i njegov višeslojni kulturni krajolik (2014.) • Povijesno središte Safranbolua (1994.) • Troja (1998.) ● Arheološki lokalitet Arslantepe (2021.) • Gordion (2023.)
Mješovita baština (2)
Nacionalni park Göreme i spomenici u stijenama Kapadocije (1985.) • Antički grad Hierapolis s terasama Pamukkale (1988.)
Nematerijalna svjetska baština (20)
Tradicija Âşıklık (2009.) • Çini, tradicijska vještina proizvodnje glazura u keramici (2016.) • Ebru, turska umjetnost mramora (2014.) • Hıderles (Ederlezi), proslava Jurjeva, tj. proljeća1) (2017.) • Proizvodnja plošnog kruha poznatog kao lavaš, katirma, jupka ili jufka2) (2016.) • Kazalište sjena Karađoz (2009.) • Keşkek (2011.) • Kırkpınar ili hrvački festival (2010.) • Umjetnost javnog pripovjedanja Meddah (2008.) • Festival Mesir Macunu (2012.) • Ceremonija Mevlevi Sema (2008.) • Proslava nove godine Novruz3) (2008.) • Semah, ritual Alevi-Bektaşi vjernika (2010.) • Tradicijski Sohbet skupovi (2010.) • Kultura i tradicija turske kave (2013.) • Zviždući jezik* (2017.) • Dede Korkut (s Azerbajdžanom i Kazahstanom) (2018.) • Tradicionalno tursko streličarstvo (2019.) • Tradicionalna strateška igra: Togyzqumalaq, Toguz Korgool, Mangala / Göçürme (s Kazahstanom i Kirgistanom) (2020.) • Umjetnost minijature (s Azerbajdžanom, Iranom i Uzbekistanom) (2020.)
1) S Makedonijom 2) S drugim državama (Azerbajdžan, Iran, Kazahstan i Kirgistan) 3) Slavi se u još desetak država sa značajnim udjelom iranskog stanovništva.  * Svjetska baština u opasnosti
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Mevlevi_Sema&oldid=6858997"