Muzička akademija Sveučilišta u Zagrebu
Muzička akademija Sveučilišta u Zagrebu najveća je i najstarija visokoškolska glazbena ustanova u Republici Hrvatskoj.
Nakon Drugog svjetskog rata akademija postaje visokoškolska ustanova, a od 1979. godine postaje članica zagrebačkog Sveučilišta. Studij je strukturiran kao integrirani petogodišnji studij na svim odsjecima. Akademija je danas središnje glazbeno učilište visokih umjetničkih vrijednosti i vrhunskog nastavničkog kadra.
Povijest ove ustanove počinje 1829. godine kad je osnovana trogodišnja glazbena škola u okviru tadašnjeg Musikvereina (Tonschule des Agramer Musikvereines), a polaznici su mogli učiti pjevanje i puhačke instrumente.[1] U Konzervatorij Hrvatskog zemaljskog glazbenog zavoda (Hrvatski konzervatorij), prerasta 1916. godine. Tijekom proteklog razdoblja uvedene su nove nastavne discipline, povećan je kapacitet te se dosta radilo na usavršavanju i proširivanju studija. Nekoliko puta mijenja svoje ime, a 1921. godine postaje "Kraljevski konzervatorij", da bi već 1922. godine promijenio ime u "Kraljevska muzička akademija". U samom početku nastanka Akademije, nastava se sastojala od niže, srednje i visoke škole, a dužina studija razlikovala se ovisno o glavnom predmetu.
Do 1922. godine nastavnici na visokoj školi bili su podijeljeni na redovite, pomoćne i izvanredne učitelje, a sljedeće godine po prvi put dobit će status profesora. Muzička akademija statutom iz 1923. godine dijeli se na pet odsjeka:
- I. za klavir i orgulje
- II. za orkestralne instrumente
- III. za solo pjevanje
- IV. za kompoziciju
- V. pedagoški, namijenjen učiteljima glazbe i zborovođama
Uredbom o glazbenim školama i kazališne umjetnosti 1940. godine Akademija dobiva status fakulteta. Time definitivno biva riješen status profesora Akademije, a nastavno osoblje podijeljeno je na redovne i izvanredne profesore.
Godine 1951. izdvaja se niža i srednja glazbena škola iz Državnog konzervatorija, te nastaje današnja Glazbena škola Vatroslava Lisinskog. Iste godine visoka škola dobiva službeni naziv "Muzička akademija u Zagrebu". Sastojala se od sedam odsjeka, a oni su bili za kompoziciju i dirigiranje, solo pjevanje, klavir i orgulje, gudačke instrumente, puhačke instrumente i harfu, historijsko-teoretski odsjek i 7. pedagoški odsjek. Osim što su se studenti na 7. odsjeku školovali za teoretsko-pedagošku struku, također su bili školovani i za nastavnike glavnih predmeta; pjevanja, klavira, orgulja i gudačkih instrumenata.
U narednom vremenu struktura akademije se s vremenom mijenjala, pa je tako u okviru Muzičke akademije 1967. godine osnovan "Muzikološki zavod", koji će postati temeljem katedre za muzikologiju. Cilj zavoda je bio prikupljanje materijala za istraživanje povijesti hrvatske glazbe, osposobljavanje novog znanstvenog kadra, te pokretanje muzikološkog zbornika. U razdoblju od 1968. do 1970. godine otvoreno je nekoliko područnih odjeljenja Muzičke akademije i to u Dubrovniku, Osijeku, Rijeci i Splitu. Suradnjom katedre za muzikologiju i Filozofskim fakultetom zagrebačkog sveučilišta 1970. godine osnovan je interfakultetski studij.
Kao četverogodišnji studij 1974. godine osniva se studij gitare, a tri godine kasnije (1977.) Odjel za nastavnike glazbenog odgoja, također tada kao četverogodišnji studij. Studij udaraljki započinje sa svojom djelatnošću 1988. godine. Muzička akademija je 1979.godine postala jednom od sastavnica zagrebačkog Sveučilišta, i time otvorila nove mogućnosti suradnje s visokim učilištima diljem Europe.
Nastava na Muzičkoj akademiji je prema odsjecima strukturirana na sljedeći način:
- I. odsjek za kompoziciju i teoriju glazbe
- II. odsjek za muzikologiju
- III. odsjek za dirigiranje, harfu i udaraljke
- IV. odsjek za pjevanje
- V. odsjek za klavir, orgulje i čembalo
- VI. odsjek za gudačke instrumente i gitaru
- VII. odsjek za duhačke instrumente
- VIII. odsjek za glazbenu pedagogiju i tambure
Ured za međunarodnu suradnju postoji od 1. listopada 2007. Potiče, organizira i provodi sve aktivnosti koje se tiču provedbe međunarodne suradnje pa između ostalog:
- Revidira i upotpunjava postojeće bilateralne ugovore.
- Analizira mogućnost i potiče sklapanje novih ugovora sa srodnim visokoškolskim ustanovama u inozemstvu.
- Informira studente i profesore o mogućnostima suradnje i razmjene.
- Administrativno, organizacijski i logistički prati provedbu ugovorene suradnje razmjene profesora, studenata, glazbenih projekata, seminara, natjecanja i slično.
Muzička akademija Sveučilšta u Zagrebu također je aktivan član jedine udruge koja okuplja visokoškolske glazbene ustanove u Europi, međunarodne asocijacije AEC (Association Européenne des Conservatoires).[2]
Poznati alumni
- Dekan
- prof. art. Igor Lešnik
- Prodekan za nastavu
- prof. art. Srđan - Filip Čaldarović
- Prodekanica za studijske programe i cjeloživotno obrazovanje
- dr. sc. Sanja Kiš Žuvela, doc.
- Prodekan za umjetnost i upravljanje
- prof. art. Anđelko Krpan
- Prodekanica za međunarodnu i međuinstitucijsku suradnju
- izv. prof. art. Martina Gojčeta Silić
Potpisivanjem ugovora 16. lipnja 2009. godine, vrijednim 100 milijuna kuna, započeta je prva faza izgradnje nove zgrade Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu. U tom periodu s nastava održavala na nekoliko lokacija: u Gundulićevoj ulici u prostorijama HGZ-a, u Lučićevoj, u Frankopanskoj i Berislavićevoj, gdje je osim dijela nastave bio smješten i dekanat te knjižnica. Grad Zagreb je Muzičkoj akademiji tada na stogodišnje korištenje dodijelio zgradu Ferimporta. Očekivalo se da će radovi biti završeni 2011. godine, no oni su ipak potrajali tri godine duže. Zgradu nije bilo moguće adaptirati nego je morala biti srušena te je bilo potrebno izgraditi potpuno novi objekt. Projekt izgradnje napravio je arhitekt Milan Šosterič. Zgrada ima dvije etaže garaža, podrum, prizemlje i sedam katova, a u njoj su smješteni svi odsjeci Akademije, Dekanat, knjižnica, tonski studio i multimedijska dvorana, vježbaonice, kabineti, dvije koncertne dvorane na četvrtom katu te veliku koncertnu dvoranu Blagoje Bersa u prizemlju koja može primiti 300 posjetitelja. Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović i gradonačelnik Zagreba Milan Bandić svečano su 30. rujna 2014. u Zagrebu predstavili novu zgradu Muzičke akademije.[3]
Voditelj projekta: akademik Nikša Gligo, Sveučilište u Zagrebu Muzička akademija
Ustanova nositelj projekta: Sveučilište u Zagrebu Muzička akademija
Temeljno glazbeno nazivlje jedna je od kritičnih točaka institucionalnoga glazbenog obrazovanja u Hrvatskoj već od samih njegovih početaka u prvim desetljećima 19. stoljeća. Pritom je jednu od najvećih poteškoća oduvijek predstavljao, te i dalje predstavlja kroničan nedostatak referentne stručne literature na hrvatskome jeziku. U početku je tomu bilo tako i stoga što hrvatski uopće nije bio priznat kao službeni jezik u javnim obrazovnim ustanovama sve do 1847. godine, a već je 1850. uspostavljena jezična unija hrvatskoga i srpskoga koja je u različitim oblicima na snazi bila sve do kraja 1980-ih.[1]
Prva su instruktivna izdanja na hrvatskome jeziku namijenjena učenicima javnih glazbenih škola uglavnom predstavljala prijevode provjerenih stranih priručnika, poput najvažnijega i najutjecajnijega Kuhačeva Katekizma glazbe koji je svojim značajem utemeljenju hrvatskoga glazbenog nazivlja donio koliko koristi, toliko i štete, imajući u vidu autorova visokoindividualizirana nazivoslovna rješenja. Kuhačevi, kao i neologizmi drugih autora nastali prevođenjem stranih glazbenih naziva često su bili morfološki nespretni, semantički neadekvatni (značenjski nisu odgovarali stranim izvornicima), leksički neprihvatljivi, a većini je bio namjerno pridodan i arhaičan prizvuk kako bi se dobio dojam njihove ukorijenjenosti u povijesnosti narodnoga jezika. Tome usprkos značajan se broj upravo temeljnih naziva nije uspio održati u praksi, što lako možemo pratiti tragajući za rijetkim konstantama u domaćoj stručnoj literaturi. [2]
Muzička akademija ima dugugodišnju tradiciju suradnje s mnogim uglednim institucijma i ansamblima u Hrvatskoj i inozemstvu. Važno je spomenuti:
- redovite nastupe najboljih studenata Muzičke akademije uz Zagrebačku filharmoniju koji se održavaju u KD Vatroslava Lisinskog
- koncerte i operne predstave koji su dio renomiranog ciklusa Lisinski subotom
- koncerte studenata solista uz Zagrebačke soliste
- međufakultetsku suradnju Muzičke akademije, Akademije dramske umjetnosti, Akademije likovne umjetnosti, Tekstilno - tehnološkog fakulteta te Arhitektonskog fakulteta. Od 2008. godine kada je izveden Ljubavni napitak G. Donizettija, ta je suradnja iznjedrila niz uspješnih opernih projekata, od Gluckovog Orfeja preko Papandopulove Madame Buffault, Mozartovih opera Čarobna frula i Cosi fan tutte, Haendelove Agrippine, Janačekove Lukave male lisice do Pepeljuge Julesa Masseneta.
- Muzička akademija ima nekoliko koncertnih ciklusa u vlastitoj produkciji: Vivat academia, Vivant professores i Ciklus za mlade
- u suradnji s Institutom za crkvenu glazbu „Albe Vidaković“ Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu organizira Orguljski festival Anabasis.[4]
Kandidati se najprije moraju prijaviti u sustav www.postani-student.hr kako bi se ocjenama i maturom kvalificirali za postupak provjere na Muzičkoj akademiji. Zatim se moraju prijaviti na postupak za provjeru dodatnih vještina i znanja studentskoj službi Akademije. Zadovoljavanjem uvjeta na stranici postani student pristupaju prijemnom ispitu (provjeri vještina i znanja).
- ↑ Muza.hr - Povijest Muzičke akademije Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. listopada 2008. (Wayback Machine)
- ↑ Aecinfo.org - Članovi AEC-a[neaktivna poveznica]
- ↑ Večernji.hr – »Ivo Josipović pozdravio 'novu epohu hrvatske glazbe' na otvorenju Muzičke akademije«, pristupljeno 30. rujna 2014.
- ↑ KBF Zagreb Orguljski festival „Anabasis“ (pristupljeno 21. travnja 2017.)
| |||||||||||||||||||||||||||||||
