Zelinovac
Zelinovac | |
---|---|
Entitet | Federacija BiH |
Županija | Unsko-sanska županija |
Koordinate | 44°40′24″N 16°13′57″E / 44.6734°N 16.2326°E |
Poštanski broj | 77 253 |
Pozivni broj | (+387) 37 |
Zelinovac na zemljovidu BiH |
Zelinovac je naselje u općini Bosanski Petrovac, FBiH, BiH.
Dijeli se na Mali i Veliki. Pripadaju jedan kilometar udaljenoj Krnjeuši. Mali je sjevernije i zapadno je od Lastva, a Veliki je južnije i zapadno je od Vranovine. Nalaze se uz lokalnu prometnicu R.169 M14.2 Krnjeuša - Brestovac - Vođenica - Suvaja - Rašinovac - Bosanski Petrovac.
U Zelinovcu postoji gradina koja pripada dobu kad su ovdje živjeli Iliri. Smještena je na isturenom brdu i strmom udolinom odvojene od planinskog masiva. Mala Gradina Lastve - Zelinovac dimenzija je oko 200x400 metara s akropoljem dimenzija 80x50 metara.[1] Zaštitni bedem je kameno zemljani i dostiže visinu između 2-4m. Širina bedema u osnovi iznosi cca 7m. Prilikom iskopavanja nađeni su predmeti iz brončanog i željeznog doba (ulomci keramike, privjesak, željezno koplje, bronzana fibula na baglamu).[2]
Zelinovac je čisto hrvatsko katoličko selo. Nekad je Hrvata bilo mnogo više. Do 1875. godine u Zelinovcu je bila kula, rezidencija begova. Poslije austro-ugarskog zaposjedanja naselili su se ovdje katolici. Trinaestak kuća katolika tu se grupiralo u dvjema skupinama na razmaku od trista metara. Ovi katolici naselili su se ovdje poslije austro-ugarskog zaposjedanja. To su bili ikavski Hrvati koji su se doselili 1879./80. godine iz najbližeg susjedstva, iz Like i Krbave. Hrvati u Krnjeuši, kojoj pripada Zelinovac, podrijetlom su doseljeni iz Gračaca, Boričevca, Svetog Roka, Bruvna, Karlobaga, Lovinca te jedna obitelj iz Jaroslava u ukrajinskoj Galiciji.[3]
Broj Hrvata cijelog petrovačkog, drvarskog i grahovskog kraja drastično se smanjio nakon drugoga svjetskog rata. Uz većinske Srbe, bilo je oko dvije tisuće Hrvata katolika u Krnjeuši, Vrtočama, Koluniću, Oštrelju i u samom Bosanskom Petrovcu, a nakon masovnih ubojstava i masovnih protjerivanja Hrvata u srpskom ustanku na ovom graničnom području Hrvatske i Bosne i Hercegovine (Drvar i okolica, iz Bosanskog Grahova i okolice - naselja Luka, Korita, Ugarci, Obljaj i druga, iz Brotnja, Boričevca, Vrtoče, Lastve, Zelinovca, Krnjeuše) te činjenice da se ovamo Hrvati nisu smjeli vratiti niti nakon 1945. (nekim naseljima čak su i groblja uništena, a vlasništvo nad zemljom koja im je oteta Hrvati ni do danas nisu uspjeli povratiti), broj je drastično opao.[4]
Nacionalni sastav stanovništva 1991. godine, bio je sljedeći:
- ↑ SVPPLEMENTVM REBELLIO ILLYRICI I. GERMANIKOVA “POUNJSKA OFANZIVA” -Salmedin Mesihović, Historijska traganja, 4, 2009.,str. 9-33
- ↑ Starine iz okoline Bosanskog Petrovca -Vejsil Ćurčić, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, godina 1902.
- ↑ (srp.) Krnjeusa.net Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. srpnja 2017. (Wayback Machine) 8. Katoličke porodice na području parohije Krnjeuša, iz knjige „Bjelajsko Polje i Bravsko" autora Petra Rađenovića. (pristupljeno 13. srpnja 2017.)
- ↑ Klix.ba Muslimani i katolici uz podršku pravoslavaca zajedno čistili groblje u Bosanskom Petrovcu, 17. svibnja 2015. (pristupljeno 1. veljače 2017.)
Dodatak:Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.: Bosanski Petrovac
- Službena stranica općine Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. studenoga 2009. (Wayback Machine)
|