Bjelajski Vaganac
| Bjelajski Vaganac | |
|---|---|
 Bjelajski Vaganac | |
| Regija BiH | Zapadna Bosna |
| Entitet | Federacija BiH |
| Županija | Unsko-sanska |
| Općina/Grad | Bosanski Petrovac |
| Koordinate | 44°35′28″N 16°13′51″E / 44.591245°N 16.230908°E |
| Stanovništvo | |
| – naselje (2013.) | 43 |
 | |
  Bjelajski Vaganac Bjelajski Vaganac na zemljovidu BiH | |
Bjelajski Vaganac naseljeno je mjesto u općini Bosanski Petrovac, Federacija Bosne i Hercegovine, BiH.[1]
 |
Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima.Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica. |
 |
Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu.Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika. |
Bjelajski Vaganac smješten je na blagom uzvišenju (u prosjeku 40 metara) između Medenog i Bjelajskog polja. Sa sjeverne je strane put Petrovac – Bihać, a s južne selo Cimeše. Uzvišenje obiluje mnoštvom brežuljaka kao što su Osoje, Krivokuće, Vujnovica, Korita, Šujin vrh, Metla, Kruškovac, Vršeljak, Tavani. Prostor obiluje velikim brojem manjih dolina koje, ako su uz kuće, služe kao vrtovi. Dio ih je obrastao niskim trnovitim raslinjem, kamenit je, u potpunosti je neplodan i može se koristiti samo za ispašu stoke. Drugi dio je pitomiji i ima karakter pašnjaka i livada, a djelomično je obrastao hrastovom i/ili grabovom šumom. Medeno polje na jednom mjestu pravi uvalu i oko te uvale je smješten dio sela, Vaganac. Drugu uvalu čini Bjelajsko polje i tu su Vekići. Treći dio sela, Jazbine, je smješteno na obodu Bjelajskog polja. Te uvale su od plodnijeg zemljišta i služe za zemljoradnju.
U selu nema nijednog izvora pitke vode: za stoku se koriste lokve, a za ljude bunari. Bunari se grade kopanjem valjkaste rupe, koja se iznutra obloži klesanim kamenom, bez betoniranja. Tako voda, filtrirana prolaskom kroz zemlju, može ući u bunar. Dno bunara obloženo je ilovačom da bi se voda sačuvala od daljnjeg otjecanja. Uz kuće se grade i betonski bunari napunjeni kišnicom. Poslije rata Vaganac je dobio vodovod od Petrovca, a Vekići i Jazbine iz Bjelaja.
U literaturi se potvrđuje postojanje gradine koja pripada rimskom periodu. To može da bude jedino ona koja nije u samom naselju, već ona, uzdignuta na Osječenici, pola sata hoda od sela.[2]
U samom selu nema vidljivih tragova o životu starijem od 200 godina. Možda imena nekih mini lokacija (Čardačina, Gladni han, Krivokuće, Kućerina) upućuju na život u ranijem periodu, ali niko se nije bavio bilo kakvim iskopavanjima koja bi to potvrdila. Nema podataka da je i Gradina u Osječenici istraživana. Nedostatak tekuće vode je sigurno bio presudan da se na ovom malom području u prošlosti nije odvijao život. Preci današnjih stanovnika su se uglavnom doselili u 19. stoljeću i to pretežno iz Like.[3]
Nacionalni sastav stanovništva 1991. godine, bio je sljedeći[4]:
ukupno: 141
- Srbi - 141
Nacionalni sastav stanovništva 2013. godine, bio je sljedeći[1]:
ukupno: 43
- Srbi - 43
Osnovna gospodarska djelatnost je uvijek bilo stočarstvo (zbog nedostatka vode), a nedostatak plodnoga obradivoga zemljišta uvjetuje ograničenu poljoprivrednu djelatnost. Struja je u selo došla 1964. Asfaltnog puta nema.
U selu nema škole, crkve ni prodavaonice.
- ↑ a b 2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 17. ožujka 2020.
- ↑ Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine (Sarajevo 1988) tom 2 (reg. 1-13), tom 3 (reg. 14-25), mapa 1-4.
- ↑ BJELAJSKO POLJE I BRAVSKO -Petar Rađenović, Srpska Kraljevska Akademija u Beogradu 1925. i 1923. godine
- ↑ Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.
| |||||