Prijeđi na sadržaj

Wudang

Koordinate: 32°24′03″N 111°00′14″E / 32.40083°N 111.00389°E / 32.40083; 111.00389
Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Wudang Shan)
Drevni kompleks građevina na Wudang planinama
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država NR Kina
Godina uvrštenja1994. (18. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloi, ii, vi
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:705
Koordinate32°24′03″N 111°00′14″E / 32.40083°N 111.00389°E / 32.40083; 111.00389
Wudang na zemljovidu Kine
Wudang
Wudang
class=notpageimage|
Lokacija planine Wudang u Kini

Wudang Shan (kineski: 武當山, pinyin: Wǔdāng Shān, odnosno planina Wudang) sveta je planina (zapravo maleno gorje) u kineskoj provinciji Hubei, južno od grada Shiyana, s koje, kako se smatra, potječu unutarnje borilačke vještine, poglavito Tai Chi.

Službeno najviši vrh Wudanga, tzv. "mjerodavni", ima visinu od 1612 metara, ali cijelo gorje na drugim mjestima ima i veću visinu.[1] Ovaj vrh je okružen sa 72 manja vrha i 24 klanca na kojima su izgrađene brojne građevine. Sve u svemu na Wudangu postoji 72 hrama, 139 lučnih mostova, 36 samostana i 12 paviljona, zbog čega je nastala izreka: "Samostan svakih pola milje, a palača na svaku milju".

Drevni kompleksi građevina na planinama Wudang su upisani na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 1994. godine jer "predstavljaju vrhunac profane i sakralne arhitekture, ali i umjetničkih dostignuća kineskih dinastija Yuan, Ming i Qing, u razdoblju od skoro 1000 godina".

Povijest

[uredi | uredi kôd]
Hramovi na liticama Wudanga

Wudang planine su privukle pozornost kineskih careva još od dinastije Han (25. pr. Kr.-220.), a za vladavine dinastije Tang (618. – 907.) podignuat prvataoistička Dvorana pet zmajeva (627. – 49.), zbog čega se Wudang smatra kolijevkom taoizma. Ubrzo su uslijedili hramovi Taiyi i Yanchang, a 869. godine i Weiwu Gong. God. 1018., car dinastije Song, Zhenzong, je Dvoranu pet zmajeva pretvorio u hram Wulongci ("Hram pet predaka zmajeva"), a njegov nasljednik je dao izgraditi Dvoranu ljubičastog oblaka ispod vrha Zhanqi. Uslijedili su samostan Laojun i terasa Xianguan. God. 1304., planine Wudanga su postale poznate kao Yuan Wu ("Blagoslovljena zemlja"), i tada su izgrađena Vrata blagoslovljene zemlje, i hramovi na liticama: Yuxu, Yinxian i Špilja gromovitog boga, te palača Tianyi-Zhenqing.

Iako palače i hramovi na Wudangu datiraju još iz 7. stoljeća, najveća skupina kompleksa izgrađena za dinastije Ming (14. – 17. st.). Najznamenitiji su Jindian ("Zlatna dvorana") iz 1416. god. koja jedna od najvećih bakrom i zlatom obloženih hramova u Kini; hram u stijenama - Nanyan gong ("Hram Nanyan") i Zixiaogong ("Hram ljubičastog oblaka") iz 1413. godine. Tijekom dinastije Ming preko 4000 ha zemljišta prekrivali su hramovi, tisuće taoista je živjelo u tom području, a izdana su 369 carska edikta o planini Wudang. Slava taoističkih redovnika iz Wudanga, kao što su Zhang Shouqing, Lu Dayou, i Wang Zhen, proširila se širom Kine.

Tijekom Kulturne revolucije (1966. – 76.) neki od hramova su oštećeni, ali je zbog slikovitog krajolika i taoističkih hramova, ali i povezanosti s borilačkim vještinama, poraslo zanimanje stranih turista za ovo mjesto.

Dana 19. siječnja 2003. godine, jedan zaposlenih škole borilačkih vještina je slučajno zapalio 600 godina staru palaču Yuzhengong koja je izgorjela do temelja.[2]

  • Hram Wudang
    Hram Wudang
  • Vrata blagoslovljene zemlje
    Vrata blagoslovljene zemlje
  • Nanyan gong
    Nanyan gong
  • Zixiaogong
    Zixiaogong
  • Put prema hramu
    Put prema hramu

Borilačke vještina na Wudangu

[uredi | uredi kôd]

Smatra se da je Chang San-feng (张三丰) stvorio 12 formi. Svaka od tih formi djeluje na 12 glavnih i 8 sporednih meridijana te svaka posebno na jedan određeni meridijan. Tih dvanaest formi postoji i danas na planini Wudang (većina unutarnjih stilova vjerojatno imaju korijene u ovih 12 formi) i nazivaju se Wudang Shan Qi Disruption ("sustav uništavanja protivnikove energije s planine Wudang"). Legenda kaže da je inspiraciju dobio gledajući bitku bijelog ždrala i zmije.

Za tako nešto naravno ne postoje nikakvi dokazi a mnogi praktikanti tvrde da njihova linija vodi upravo od Chang San Fenga koji je zapravo mitološka osoba.

Od početka 20. stoljeća su se stilovi kung fua, Tai Chi Chuan, Xingyiquan i Baguazhang, smatraju Wudang stilom koji je 1928. godine Institut Zhongyang Guoshuguan odvojio od Shaolinskog.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Wudang
  1. ↑ Putnički Atlas Hubeija (湖北省公路里程地图册; Hubei Sheng Gonglu Licheng Dituce), 中国地图出版社 Zhongguo Ditu Chubanshe, 2007., str. 11. (kin.) ISBN 978-7-5031-4380-9.
  2. ↑ Fang Wang, Pilgrimage to Wudang, Bejing Today, 11. svibnja 2004. (engl.) Preuzeto 18. kolovoza 2011.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
v • u
Svete planine Kine
Pet velikih planinaHua Shan
Četiri svete planine budizma
Četiri svete planine taoizma
Tri slavne planine
v • u
Svjetska baština u Kini
Kulturna dobra (38)
Carske grobnice dinastija Ming i Qing (2000.) • Carske palače dinastija Ming i Qing u Pekingu (Zabranjeni grad) i Shenyangu (Palača Mukden) (1987.) • Planinski ljetnikovac i okolni hramovi u Chengdeu (1994.) • Skulpture u stijenama Dazua (1999.) • Povijesni spomenici Dengfenga, Henan (2010.) • Diaolou tornjevi Kaipinga i okolnih sela (2007.) • Fanjingshan (2018.) • Huashanske slike na stijenama (2016.) • Mauzolej prvog kineskog cara s njegovom terakotnom vojskom (1987.) • Kineski zid (1987.) • Klasični vrtovi Suzhoua (1997.) • Spomenici drevnog kraljevstva Koguryo (Prijestolnice i grobnice) (2004.) • Kulangsu, povijesno međunarodno naselje (2017.) • Kulturni krajolik rižinih terasa Honghe Hanija (2013.) • Palača Potala, hram Jokhang i palača Norbulingka u Lasi (1994.) • Arheološki ostaci grada Liangzhua (2019.) • Stari dio grada Lijianga (1997.)• Longmen špilje (2000.) • Nacionalni park Lushan (1996.) • Ljetna palača u Pekingu (1998.) • Povijesno središte Makaa (2005.) • Mogao špilje 1987.) • Nebeski hram s carskim žrtvenikom u Pekingu (1998.) • Stari dio grada Pingyaoa (1997.) • Put svile, mreža putova u koridoru Chang'an-Tianshan (2014.) • Planina Qingcheng i Dujiangyan sustav za navodnjavanje (2000.) • Quanzhou, emporij Song-Yuan Kine (2021.) • Konfucijev hram, groblje i rezidencija porodice Kong u Qufu (1994.) • Tuloui Fujiana (2008.) • Tusi mjesta (2015.) • Veliki kanal (2014.) • Kompleksi građevina u planinama Wudanga (1994.) • Planina Wutai (2009.) • Lokalitet Xanadua (2012.) • Drevna sela Anhuija: Xidi i Hongcun (2000.) • Yin Xu kod Anjanga (2006.) • Špilje Yunganga (2001.) • Zapadno jezero, kulturni krajolik Hangzhoua (2011.) • Nalazišta pekinškog čovjeka u Zhoukoudianu (1987.)
Kineska zastava
Prirodna dobra (14)
Mješovita dobra (4)
Slikovita područja Emei Shana i Veliki Buda u Leshanu (1996.) • Gorje Huang Shan (1990.) • Planina Tai Shan (1987.) • Gorje Wuyi (1999.)
Nematerijalna
svjetska baština (36)
Akupunktura i moks tradicionalne kineske medicine (2010.) • Velika pjesma etničke skupine Dong (2009.) • Farmerski ples kineskih Koreanaca (2009.) • Festival zmajskog broda (2009.) • Epska tradicija Gesar (2009.) • Glazbalo i glazba Guqina (2008.) • Hezhen Yimakan pripovijedanje* (2011.) • Glazbena tradicija Hua’er (2009.) • Khoomei, mongolsko umjetničko pjevanje (2009.) • Tradicionalna kineska arhitektura od drveta (2009.) • Kineska kaligrafija (2009.) • Kineski drvorez (2009.) • Kinesko kazalište sjenki (2011.) • Kineska tradicionalna lučna mostogradnja (2009.) • Majstorstvo rezbarenja kineskih pečata (2009.) • Kinesko tiskanje pomičnim drvenim slovima* (2010.) • Kineska umjetnost rezanja papira (2009.) • Kun Quopera (2008.) • Tradicionalna tehnika proizvodnje Li tkanina (2009.) • Tradicionalno pečenje okamina u Longquanu (2009.) • Kirgiški ep Manas (2009.) • Mazu, vjerovanja i običaji štovanja božice mora (2009.) • Meshrep* (2010.) • Majstorstvo Nanjing Yunjin brokata (2009.) • Glazbena izvedba Nanyin (2009.) • Pekinška opera (2010.) • Festival Qiang, kineska nova godina* (2009.) • Budistička umjetnost Regonga (2009.) • Serikultura (uzgoj dudovog svilca) i proizvodnja svile (2009.) • Urtiin Duu, tradicionalna narodna duga pjesma1) (2009.) • Uyghur Muqam, Ujgura iz Xinjianga (2008.) • Vodootporna tehnologija kineskih džunki* (2010.) • Glazbeni ansambl vjetra i udaraljki u Xi'anu (2009.) • Tradicionalni obrt oblikovanja Xuan papira (2009.) • Yueju opera (2009.) • Zhusuan, kinesko znanje i vještina računanja uz pomoć abakusa (2013.)

1) Zajednička svjetska baština Kine i Mongolije; * Svjetska baština u opasnosti

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Wudang&oldid=7068500"