Prijeđi na sadržaj

Pingyao

Koordinate: 37°12.5′N 112°9.16′E / 37.2083°N 112.15267°E / 37.2083; 112.15267
Izvor: Wikipedija
Pingyao
平遥(Píngyáo)
Pingjao (transliteracija)

Trgovačka ulica Pingyaoa
Nadimak: Grad-kornjača
Država Kina
ProvincijaShanxi
PrefekturaJinzhong

Površina
 • Ukupna1.260 km²
Koordinate37°12.5′N 112°9.16′E / 37.2083°N 112.15267°E / 37.2083; 112.15267

Stanovništvo (2010.)
 • Urbano područje48.531 (2009.)
 • Metropolitansko područje502.712
(400 /km²)

Poštanski broj031100
Pozivni broj0354
Stranicawww.pingyao.gov.cn
Zemljovid
Pingyao na zemljovidu Kine
Pingyao
Pingyao

Pingyao (kineski: 平遥, pinyin: Píngyáo) je grad i istoimena općina u središnjoj pokrajini Shanxi, Kina. Nalazi se na obali rijeke Fen, na jugozapadnoj ivici doline Taiyuan, 715 km od Pekinga i 80 km od glavnog grada pokrajine, Taiyuana. Tijekom dinastije Ming (1365. – 1644.) Pingyao je bio financijsko središte Kine, te je u njemu izgrađeno mnogo vrijednih kulturnih i povijesnih spomenika, kao što je su izvrsno sačuvane gradske zidine. Zbog toga je Stari grad Pingyao upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji od 1997. god.[1] kao „izvrsno sačuvan primjer Han grada u kojemu se ogleda evolucija arhitektonskih stilova i urbanističkog planiranja carske Kine tijekom 8. stoljeća”.

Trgovački toranj Pingyaoa

Zemljopis

[uredi | uredi kôd]

Pingyao se nalazi na istočnoj obali rijeke Fen He, jedne od pritoka Huang Hea, na jugozapadnm rubu sjeverne kineske nizine i na prijelazu iz bazena Taiyuan u poplavnom području rijeka Hui Ji i Liu Gen. Klima je kontinentalna, s dugim hladnim zimama i blagim do toplim ljetima. Grad je oko 100 km južno od glavnog grada pokrajine, Taiyuana i 715 km jugozapadno od Pekinga.

Povijest

[uredi | uredi kôd]
Trgovačka ulica s Trgovačkog tornja.

Ovo područje je u Razdoblju proljeća i jeseni (771. – 403. pr. Kr.) kineske povijesti pripadalo državi Jin, a tijekom Razdoblja zaraćenih država (475. – 225. pr. Kr.) državi Zhao. Tijekom dinastije Qin nastao je grad Pingtao, a za dinastije Han ovo područje je bilo županija Zhongdu.

Car Hongwu je u trećoj godini svoje vladavine (1370.) dao izgraditi gradske zidine Pingyaoa koje su duge 6 km i visoke 12 m, s jarkom 4 m širokim i isto toliko dubokim.

Tijekom dinastije Qing Pingyao je postao financijsko središte Kine, i tada je u gradu izgrađeno 20 financijskih ustanova, što je bilo pola od ukupnog broja u Kini. Rishengchang, koja je kontrolirala 50% trgovine srebrom, se smatra za najstariju banku u Kini, a propala je 1914. godine zbog pojave velikog broja modernih banaka.

Dolaskom velikog broja turista ugržene su i gradske zidine Pingyaoa jer su tijekom turističke sezone na zidinama boravilo tri puta više ljudi od maksimalnog kapaciteta.[2] Od 2007. godine neprofitna organizacija Global Heritage Fund (GHF), u suradnji sa županijskom vladom Pingyaoa, djeluje kako bi se sačuvala narodna arhitektura grada, ustanovila povijesna područja i kako bi se oživjeli tradicionalni obrti.[3]

Znamenitosti

[uredi | uredi kôd]

Pingyao je izvanredan primjer grada kineskog naroda Han koji još uvijek ima plan koji je nastao za dinastija Ming i Qing (14. – 20. st.). Na više od 300 lokaliteta nalaze se stare građevine ili ruševine, a sačuvanih građevina iz razdoblja dinastija Ming i Qing ima oko 4.000. Stare ulice su također zadržale svoj izvorni izgled.

Gradske zidine Pingyaoa na sva četiri kuta ima velike tornjeve, a između njih još 72 manja stražarska tornja i više od 3.000 kruna s ambrazurama. Zbog toga je Pingyao prozvan „Grad-kornjača”. One se smatraju za najbolje sačuvane zidine ove veličine u Kini, odmah uz Kineski zid.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Pingyao

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Stari grad Pingyao na UNESCO-ovim stranicama (engl.) Preuzeto 19. kolovoza 2011.
  2. Zhuang Pinghui, Tourist crowds threaten heritage sites, South China Morning Post, 9. svibnja 2007. (engl.) Preuzeto 19. kolovoza 2011.
  3. China’s First Banking CapitalArhivirana inačica izvorne stranice od 10. studenoga 2010. (Wayback Machine) na stranicama globalheritagefund.com (engl.) Preuzeto 19. kolovoza 2011.