Wikipedija:Izabrani članci/2009.
Izabrani članci/1, 2009.
Bitka za Vukovar je najveća i najkrvavija bitka u Domovinskom ratu. To je bila 87-dnevna opsada hrvatskog grada Vukovara od strane Jugoslavenske narodne armije, uz pomoć srpskih paravojnih snaga od kolovoza do studenog 1991. godine tijekom Domovinskog rata. Bitka je završena porazom lokalnog Zbora narodne garde, velikim razaranjem Vukovara i brojnim ubojstvima i progonom hrvatskog stanovništva.
Iako je bitka bila značajan i simbolički gubitak za Hrvatsku, koja nije povratila kontrolu nad gradom do 1998. godine, to je, također, bila pobjeda koja je koštala JNA i pomogla da Hrvatska dobije međunarodnu potporu za svoju neovisnost. Budući da je široko štovana kao ključni trenutak u tijeku Domovinskog rata, to je pirova pobjeda Jugoslavenske narodne armije nad hrvatskim braniteljima Vukovara.
→ {{Izabrani članci/1, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/2, 2009.
Valencia Club de Fútbol (poznatiji pod imenom Valencia CF ili Los Che) španjolski je profesionalni nogometni klub iz Valencije. Klub nastupa u La Ligi te je jedan od najvećih i najuspješnijih španjolskih nogometnih klubova. Valencia je do sada osvojila šest naslova prvaka La Lige, sedam naslova Španjolskog kupa, jedan naslov Kupa UEFA, dva naslova Kupa velesajamskih gradova, jedan naslov Kupa pobjednika kupova, dva naslova Europskog superkupa te naslov Španjolskog superkupa. Također su dva puta igrali u finalu Lige prvaka, ali oba su puta poraženi. Prvi put sezone 1999./2000. od Real Madrida, a drugi put sezone 2000./2001. godine od njemačkog Bayerna. Valencija je također bila članom skupine G-14, a sada je član Europskog udruženje klubova.
Klub se nalazi na četvrtom mjestu po broju osvojenih bodova na tablici La Lige svih vremena, iza Real Madrida, Barcelone i Athletica. U međunarodnim natjecanjima Valencia je treći najuspješniji španjolski klub iza Real Madrida i Barcelone. Te tri momčadi ujedno su i jedini španjolski klubovi koji su osvojili više od pet međunarodnih trofeja.
→ {{Izabrani članci/2, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/3, 2009.
Film je osvojio Oscara za najbolji originalni scenarij, a bio je nominiran u još tri kategorije, uključujući najbolji film i najbolju glumicu za Page. Soundtrack filma, uz nekoliko pjesama Kimyje Dawson i njezinih bendova Antsy Pants i The Moldy Peaches, bio je prvi najprodavaniji soundtrack album od onog za film Komadi iz snova i prvi najprodavaniji soundtrack 20th Century Foxa od Titanica. Juno je u dvadeset dana vratio 6,5 milijuna dolara uloženih u produkciju; tijekom prvih devetnaest dana film je prikazivan u ograničenom broju kina. Na kraju je zaradio 35 puta više od budžeta, postavši najunosniji film u povijesti svoga distributera, Fox Searchlight Picturesa.
Juno je dobio brojne pozitivne kritike, a mnogi kritičari su naveli film na svojim ljestvicama deset najboljih filmova godine. Film je zaradio i mnoge pohvale i kritike od skupina koje se protive pobačaju i onih koje se zalažu za pravo izbora.
→ {{Izabrani članci/3, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/4, 2009.
Operacija Maslenica, oslobodilačka operacija Oružanih Snaga Republike Hrvatske i pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova RH. Vojna je akcija planirana i izvedena u razdoblju od 6. do 27. siječnja 1993., dok su borbe na terenu počele 22. siječnja 1993. u 6 sati. Tijekom akcije hrvatski vojnici i policajci oslobodili su zadarsko zaleđe, Masleničko ždrilo i zrakoplovnu luku Zemunik, a naknadno je oslobođena i brana Peruća, koju su pobunjeni Srbi digli u zrak.
Operaciju su planirali i izveli generali Janko Bobetko, Ante Gotovina, Ante Roso, Mirko Norac i Mladen Markač. U izvedbi operacije Maslenica bile su angažirane sve grane oružanih snaga, a sudjelovale su postrojbe tadašnjeg Zbornog područja Split (4. gardijska brigada "Pauci", taktičke grupe 112. i 113., 126. brigada, 7. domobranska pukovnija, 40. inženjerijska bojna, 72. bojna VP), specijalne postrojbe MUP-a, dijelovi 9., 3., 2., i 1. gardijske brigade, dijelovi postrojbi GSHV-a, te Središnjica elektroničkog djelovanja Split, kopnene, diverzantske i pomorske snage HRM-a i eskadrila helikoptera HRZ-a.
Cilj operacije bio je povezati sjever s jugom Hrvatske pravcem Zadar – Maslenica – Karlobag i odbaciti srpske snage iz Rovanjske, Novskog Ždrila, Maslenice i od magistrale Posedarje – Zadar. Akcija je bila ključna za obranu i daljnja vojna djelovanja Hrvatske vojske.
→ {{Izabrani članci/4, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/5, 2009.
→ {{Izabrani članci/5, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/6, 2009.
Umjetnost drevnog Egipta odnosi se na stil slikarstva, arhitekture i ostalih umjetnosti koje je razvijala civilizacija iz doline Nila od 5000. godine p.n.e. do 300. godine.
U Egiptu su smatrali da je ljudski oduprijeti se prolaznosti i težiti za trajanjem "u vječnost". "Ljudski život je prolazan, ali spomenici traju vječno" je jedno od osnovnih načela na kojima počiva Egipatska umjetnost. Jedan od načina da oživotvore ovu filozofiju bila je gradnja objekata i kipova koji su bili otporni na djelovanje godina. Egipatska umjetnost je samosvojna, nikad podložna drugim utjecajima nego nasuprot tome potencijalni osvajači su uzimali Egipatske običaje. Dakle, tijekom tri tisuće godina nije bilo velikih promjena u stilu, u štovanju jedne umjetnosti koja je sebi postavila velike norme: monumentalna arhitektura, vrlo stroge simetrije, stroga skulptura visokog stupnja figuracije i dekorativno, plošno slikarstvo strogih pravila. Egipatski umjetnik je službenik političke i vjerske hijerarhije; bio je puki zanatlija, anoniman, a sva je slava pripadala faraonu koji je djela naručivao i potpisivao.
→ {{Izabrani članci/6, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/7, 2009.
Republika Nauru [næˈuː.ɹuː] je otočna država u Tihom oceanu nedaleko od ekvatora. Ova zemlja je najmanja izvaneuropska država i najmanja svjetska republika, te jedina država na svijetu bez glavnog grada. Najbliže okolne države su Savezne Države Mikronezije na zapadu, Maršalovi Otoci na sjeveru, Kiribati na istoku i Solomonski Otoci na jugu.
Nakon tisuća godina vladavine naroda mikronezijskog i polinezijskog podrijetla, otok je kolonizirala Njemačka pred kraj 19. stoljeća, da bi poslije Prvog svjetskog rata potpao pod upravu Australije, Novog Zelanda i Ujedinjenog Kraljevstva. Nakon japanske okupacije tijekom Drugog svjetskog rata, ponovno je uspostavljena uprava ovih triju zemalja. Nauru je svoju nezavisnost stekao 1968. godine.
Kao otok bogat fosfatima, glavna gospodarska aktivnost od 1907. godine bila je vađenje i izvoz ovog dobra. Iscrpljivanjem ovih rezervi, okoliš otoka ostao je teško narušen, a bogatstvo države ubrzano se počelo smanjivati. Kako bi održala visoki standard života, vlada Naurua je kratko tijekom 1990-ih od države stvorila porezni raj i središte za pranje novca. Od 2001. godine, gospodarstvo se održava uz pomoć australske vlade, koja zauzvrat od Naurua traži čuvanje tražitelja azila koji pokušavaju ući u Australiju.
→ {{Izabrani članci/7, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/8, 2009.
F-104 Starfighter je američki jednomotorni nadzvučni presretač koji se kasnije koristio i kao lovac-bombarder. Osim SAD-a i saveznika, nekoliko zrakoplova je do 1994. koristila i NASA za testiranja.
1951. Lockheedov glavni dizajner Clarence "Kelly" Johnson je otputovao u Južnu Koreju kako bi ispitao američke pilote kakav zrakoplov bi po njima bio odgovarajući za njihove potrebe. Većina je tražila jednostavan lagan zrakoplov nove generacije, koji bi mogao postići velike brzine te imati odličnu okretnost prilikom manevara na velikim visinama. Do kraja listopada 1952. razvijen je velik broj dizaja koji su se svodili na zajednički model oznake "L-246". Imao je strjelasti trup, kratka trapezoidna krila, T rep te novi turbomlazni motor General Electric (GE) J79. Model L-246 bio je predložen USAF-u upravo kada je bio u potrazi za novim zrakoplovima te je uskoro raspisan natječaj na koji su se prijavili, osim Lockheeda i Northrop, North American i Republic. U završnom krugu natječaja u siječnju 1953. pobijedio je Lockheed sa svojim dizajnom te je dobio ugovor prema kojem je trebao izraditi statičku maketu te dva letna prototipa. Zrakoplov je dobio tvorničku oznaku Model 83, te USAF-ovu oznaku 'XF-104'.
→ {{Izabrani članci/8, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/9, 2009.
John Fitzgerald Kennedy, (Brookline, 29. svibnja 1917. - Dallas, 22. studenog 1963.), američki političar i predsjednik.
Diplomiravši na Harvardu, sudjelovao je u Drugom svjetskom ratu kao zapovjednik torpednog čamca, te je ranjen u borbi protiv Japanaca 1943. godine. Bio je zastupnik u Kongresu, a kao kandidat Demokratske stranke izabran je u studenom 1960. za predsjednika SAD.
Ubrzo nakon njegova stupanja na dužnost došlo je do neuspjele akcije antikastrovskih emigranata protiv Kube, a u listopadu 1962. Kennedy objavljuje pomorsku blokadu Kube, zbog raketnih baza koje je SSSR montirao na otoku. Kriza je riješena u neposrednom sporazumu između Kennedyja i Nikite Hruščova, koji je pristao na povlačenje sovjetskih raketa. Kennedy se orijentirao na sporazumijevanje sa SSSR-om u vezi s utrkom u naoružavanju. Ta je politika dovela do sklapanja Moskovskog sporazuma o zabrani nuklearnih pokusa u ljeto iste godine.
→ {{Izabrani članci/9, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/10, 2009.
James Francis Cagney Jr. (New York, 17. srpnja 1899. - Stanford, 30. ožujka 1986.), američki filmski glumac poznat po raznovrsnim ulogama, uključujući prekretnu u filmu Državni neprijatelj. Isprva je bio poznati vodviljski izvođač, osvojio je Oscara za najboljeg glavnog glumca za portret plesača i pjevača u Yankee Doodle Dandyju 1942., ali najpoznatiji je po ulogama 'čvrstih momaka'. Kao i James Stewart, Cagney je postao poznat publici pa su ga obično zvali "Jimmy" Cagney - iako u nijednom filmu nije tako potpisan.
Američki filmski institut proglasio ga je 1999. godine 8. najvećom muškom filmskom zvijezda svih vremena.
Cagney je bio među omiljenim glumcima Stanleyja Kubricka, a Orson Welles ga je proglasio "možda najvećim glumcem koji se ikad pojavio ispred kamere." Warner Brothers je organizirao privatno prikazivanje Cagneyjevih filmova za Winstona Churchilla.
Zaradio je nadimak 'The Professional Againster', a nekoliko je puta napuštao veliki studio Warner Brothersa, vraćajući se svaki put pod poboljšanim osobnim i umjetničkim uvjetima. U dva je mandata bio predsjednik Ceha filmskih glumaca, a tijekom Drugog svjetskog rata u mnogo je navrata odlazio na turneje za podizanje morala.
→ {{Izabrani članci/10, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/11, 2009.
Dubrovnik je grad na jugu Hrvatske, administrativno središte Dubrovačko-neretvanske županije i jedno od najvažnijih povijesno-turističkih središta Hrvatske. Dubrovnik se nalazi na južnom Jadranu. Grad se razvio na istočnoj obali Jadranskog mora, gdje prestaje niz jadranskih otoka i počinje otvoreno more. Leži na južnim padinama i u podnožju brda Srđ. Šire dubrovačko područje obuhvaća uski primorski pojas dug oko 250 km, koji se proteže od Kleka na zapadu do Sutorine i rta Prevlaka na istoku. Prema popisu iz 2001. godine Dubrovnik je imao 43,770 stanovnika, za razliku od 49,728 stanovnika prema popisu iz 1991.
1979. godine grad Dubrovnik dodan je na UNESCO-ov popis Svjetske baštine
Prosperitet grada Dubrovnika oduvijek se temeljio na pomorskoj trgovini. U srednjem vijeku postao je kao Dubrovačka Republika jedini grad-država na istočnoj obali Jadrana koji je konkurirao Veneciji. Uz svoje bogatsvo i diplomaciju, grad je postigao izvanredan stupanj razvoja, posebno tijekom 15. i 16. stoljeća. Dubrovnik je bio jedan od središta razvoja hrvatskoj jezika i književnosti te su u njemu stvarali mnogi značajni pjesnici, dramatičari, slikari, matematičari, fizičari i drugi učenjaci.
→ {{Izabrani članci/11, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/12, 2009.
Grgur VII. (Sovana, tada Soana, oko 1020. - Salerno, 25. svibnja 1085.), poznat i kao Hildebrand iz Soane bio je papa od 22. travnja 1073. godine, pa sve do svoje smrti. Bio je jedan od velikih obnoviteljskih papa, a osobito je poznat po borbi za investituru čime se sukobio s carem Henrikom IV. Blaženim ga je 1584. proglasio papa Grgur XIII., a svetim 1728. papa Benedikt XIII.
Nakon smrti pape Aleksandra II. (21. travnja 1073.), za njegova sprovoda u Lateranskoj bazilici, narod je uzviknuo: „Hildebranda za papu! Blaženi Patar izabrao je Hildebranda arhiđakona!“ Njegovo odbijanje bilo je uzaludno, te je kasnije toga dana doveden u crkvu sv. Petra u lancima, gdje je na kanonski način izabran za papu. Svećeničko ređenje primio je tek 22. svibnja 1073., a za biskupa je posvećen 30. lipnja. Način njegova izbora često je dovođen u pitanje, no tek mnogo godina nakon što se to dogodilo, pod utjecajem vjerskih i osobito političkih sukoba.
→ {{Izabrani članci/12, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/13, 2009.
Galija (grčki γαλέα - galea) antički je brod kojeg su u potpunosti pokretali veslači, a koristio se za ratovanje i trgovinu. Poznati izvori o uporabi vesala potječu iz vremena egipatskog Starog Kraljevstva. Mnoge su galije imale jarbole i vesla kako bi ih koristile kada su vjetrovi bili povoljni.
Razni tipovi galija dominirali su u pomorskom ratovanju na Sredozemnom moru od Homerovog vremena do razvoja učinkovite mornaričke topničke vještine oko 15. i 16. stoljeća. Galije su se borile u ratovima stare Perzije, Grčke, Kartage i Rima sve do 4. stoljeća. Nakon pada Rimskog Carstva galije su se manje koristile u bizantskoj mornarici i ostalim nasljednicama Rimskog Carstva, te novim muslimanskim državama. Srednjovjekovne mediteranske države, posebice talijanske primorske republike uključujući Mletke, Pisu i Genovu, koristile su galije sve dok ih oceanski man-of-war nije učinio zastarjelima.
Galije su se nastavile koristiti kao glavna pomorska sila sve do uvođenja širokotrupnih ratnih brodova s jedrima na Mediteranu u 17. stoljeću. Galije su se koristile u manjem opsegu sve do pojave parnog pogona kad su potpuno izbačene iz uporabe.
→ {{Izabrani članci/13, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/14, 2009.
Betlehem (također Bethlehem, arapski: بيت لحم, Beit Lahm, "Kuća mesa"; hebrejski: בית לחם, Beit Lehem, "Kuća kruha") grad je na području Palestinske samouprave s više od 25.000 stanovnika. Nalazi se 10 km južno od Jeruzalema i sjedište je Betlehemske guvernije.
U svijetu je Betlehem poznat po tome što je rodno mjesto Isusa Krista (prema Novom zavjetu). Ovdje živi jedna od najstarijih kršćanskih zajednica na svijetu, koja zbog iseljavanja danas ima mali broj pripadnika. Prema vjerovanju ovdje je rođen i kralj David, koji je tu i okrunjen za kralja Izraela.
Betlehem je, kao mjesto Isusova rođenja (u što neki znanstvenici sumnjaju), danas jedan od najpoznatijih svjetskih hodočasničkih odredišta. U gradu se nalazi Bazilika Rođenja Isusova.
→ {{Izabrani članci/14, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/15, 2009.
Uskrsnuće Isusa Krista, u kršćanstvu, temeljna je vjerska istina, da je Bog Isusa treći dan uskrisio od mrtvih odnosno da je Isus umro i uskrsnuo (1 Sol 4,14).
U Novom zavjetu Pavao prvi svjedoči, da Raspeti nije ostao u smrti, nego da se nakon svog usksnuća trećeg dana (1 Kor 15,4) u različitim viđenjima ukazao svjedocima uskrsnuća. Evanđelja izvješćuju o ukazanjima uskrslog Isusa, ali i o praznom grobu (Mk 16,1-8). U užem smislu riječi Isusova ukazanja učenicima imaju povijesno, a izvješća o praznom grobu imaju više apologetsko značenje. Među svjedoke Isusova uskrsnuća Novi zavjet ponajprije ubraja apostole (Dj 1,22), među kojima su također skeptik Jakov, rođak Isusov, i nekadašnji Isusov protivnik Pavao (1 Kor 15,7), tako da se vjera u uskrsnuće Isusovo ne može tumačiti kao zamisao Isusovih učenika.
Iz Isusova uskrsnuća kršćani izvode i svoje vlastito uskrsnuće. Uskrsnuće Isusovo sastavni je dio vjeroispovijesti svih kršćanskih konfesija, te je postalo središnjim dijelom svih drevnih simbola vjere. Liberalne usmjerbe od Prosvjetiteljstva nadalje tumače uskrsnuće Isusovo na racionalan način, pokušavajući temeljnu kršćansku dogmu učiniti "prihvatljivijom" svjetovno orijentiranomu zapadnom društvu.
→ {{Izabrani članci/15, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/16, 2009.
.jpg)
David Bowie, rođen kao David Robert Jones (London, 8. siječnja 1947.), britanski je rock glazbenik, skladatelj, glumac, producent, aranžer i glazbeni tehničar. Glazbeno je aktivan punih pet desetljeća i vječno sklon mijenjanju glazbenog stila i imidža, a njegov rad i inovacije naročito postaju specifične od 1970. godine. Bowie se pojavljuje na filmu kao vrlo uspješan glumac, redatelj video spotova i vizualni umjetnik.
Bowie svoj prvi album izdaje 1967. godine za izdavačku kuću "Decca Records" (koja je ogranak kuće "Deram"), pod jednostavnim imenom David Bowie. Album je mješavina popa i psihodelije. Približno u to vrijeme izdaje novi singl "The Laughing Gnome". David Bowie drastično mijenja svoj glazbeni stil i imidž, te u maniri hipi pokreta za diskografsku kuću "Mercury" izdaje album Man Of Words, Man Of Music. Album nije privukao veliku pažnju, ali se na njemu nalazi skladba "Space Oddity", koja ponovo izlazi kao singl i postiže zapaženi uspjeh u Velikoj Britaniji.
Bowie albumom Young Americans iz 1975. nanovo radi veliki stilski zaokret. Album je bio izravna posveta philadelphijskom soulu i postigao je golemi uspjeh. Hit skladba "Fame", koju potpisuju John Lennon i Carlos Alomar, zauzima broj 1 američke top liste.
→ {{Izabrani članci/16, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/17, 2009.
Bjelovar je grad u Hrvatskoj, središte Bjelovarsko-bilogorske županije.Grad Bjelovar zauzima ukupnu površinu od 191,9 km2, a administrativno obuhvaća 31 naselje. Na tom prostoru danas živi oko 42.000 stanovnika.
Bjelovar se smjestio u sjeveroistočnom rubnom dijelu plodne lonjsko-ilovske zavale, na visoravni u južnom dijelu Bilogore (Sjeverozapadna Hrvatska) na 135 metara nadmorske visine. Položen je između rječica Bjelovacke i Plavnice.
Bjelovar je prometno raskrižje u ovom kraju. Sijeku ga ceste od Zagreba za Osijek, zatim iz Varaždina i Koprivnice preko Čazme do Ivanić-Grada i auto-ceste, a preko Daruvara na jednu stranu, za Viroviticu, a na drugu stranu za Pakrac i Lipik.
Jedan je od mlađih gradova u Hrvatskoj, nastao 1756. godine, odlukom carice Marije Terezije. Planski je građen i ima pravilnu kvadratnu strukturu ulica u središtu grada. U gradu postoji višestoljetna tradicija proizvodnje mlijeka i sireva pa se Bjelovar ponekad naziva i „gradom sira”.
→ {{Izabrani članci/17, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/18, 2009.
Američki rat za neovisnost (1775. - 1783.) borba je za osamostaljenje trinaest britanskih kolonija u Sjevernoj Americi: New Hampshire, Massachusetts, Rhode Island, Connecticut, New York, New Jersey, Pennsylvania, Delaware, Maryland, Virginia, North (Sjeverna), South (Južna) Carolina i Georgia. Zbog kolonijalističke politike Velike Britanije prema njima ove su kolonije oružanim sukobom kod Lexingtona (18. travnja 1775.) počele rat protiv britanske vladavine u Sjevernoj Americi. Tijekom rata, one su 4. srpnja 1776. donijele glasovitu Deklaraciju nezavisnosti i proglasile svoju samostalnost od britanske krune.
Na početku rata Amerikanci nisu imali profesionalnu vojsku ni flotu. Svaka se kolonija branila zajedno s lokalnom policijom. Amerika dobija jedinstvenu vojsku u svibnju 1775. pod vodstvom Georgea Washingtona. Na pobunjeničkoj strani sudjelovalo je 250 000 vojnika kao reguralna vojska ili lokalna policija.
Afroamerikanci, kao slobodni ljudi ili kao robovi, služili su na obje strane. U studenom 1775. Lord Dunman je oslobodio sve robove koji bi se borili na britanskoj strani što je privuklo velik broj crnaca na stranu Britanaca. 1779. 10 000 crnaca dezertiralo je iz američke vojske i prešlo u britanske redove.
Većina američkih Indijanaca istočno od rijeke Mississippi bilo je zahvaćeno ratom. 13 000 ih se uključilo u sukob na britanskoj strani.
→ {{Izabrani članci/18, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/19, 2009.
Timbuktu (ˡtɪmbʊktʰuː,francuski: Tombouctou), grad - oaza u zapadnoafričkoj državi Mali s 32.414 stanovnika. Zbog burne povijesti i položaja na sjecištima značajnih trgovačkih putova, stanovništvo Timbuktua sastoji se od pripadnika različitih naroda i skupina. Između ostalih to su Tuarezi (dio naroda Berbera), Mauri, Songai, Mandinka i Bambara. Dijelom žive u odvojenim gradskim četvrtima. U okolici grada sreću se Tuarezi s devama i Fulbe s njihovom stokom. Bozo su ribari na Nigeru.
Grad leži oko 15 km sjeverno od rijeke Niger, na južnom rubu Sahare, čije napredovanje (dezertifikacija) predstavlja najveći problem za grad. Iako je Timbuktu stoljećima sjecište velikih trgovačkih putova, i danas je pristup gradu povezan s nizom poteškoća. Plovidba brodom je moguća samo kad je vodostaj Nigera dovoljno visok. Cesta koja vodi s juga kroz savanu često je pokrivena pijeskom, i tada postaje privremeno neprohodna. Pristup sa sjevera, kroz pustinju, prolaze samo dvije grupe putnika: rijetke karavane soli Tuarega, i suvremeni pustolovi.
Klima je pustinjska. Iz Sahare neprekidno puše suhi, vrući vjetar. Skromna vegetacija sastoji se od tamarisa, akacija i ginstera, ali i baobab i palme kao i niz korisnih stabala.
→ {{Izabrani članci/19, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/20, 2009.
Evolucijska misao, koncept da se vrste mijenjaju kroz vrijeme, vuče korijene iz antike iz ideja Grka, Rimljana, Kineza i Muslimana. Ipak, sve do 18. stoljeća zapadnjačko biološko razmišljanje bilo je pod dominacijom esencijalizma, vjerovanja da svaka vrsta ima esencijalne karakteristike koje su nepromijenjive. To se počelo mijenjati kada su se tijekom prosvjetiteljstva evolucijska kozmologija i mehanička filozofija proširile od prirodnih znanosti na prirodnu povijest. Naturalisti su se počeli fokusirati na raznolikosti vrsta; pojava paleontologije s konceptom izumiranja još je više potkopala statički pogled na prirodu. Tijekom ranog 19. stoljeća Jean-Baptiste Lamarck predložio je svoju teoriju transmutacije vrsta, prvu potpuno oblikovanu znanstvenu teoriju evolucije.
Godine 1858. Charles Darwin i Alfred Russel Wallace objavili su novu teoriju evolucije koja je u pojedinosti bila objašnjena u Darwinovom djelu O podrijetlu vrsta (1859). Darwin je za razliku od Lamarcka predložio zajedničkog pretka i granajuće drvo života. Teorija se temeljila na ideji prirodne selekcije, te je sintetizirala široki raspon dokaza iz stočarstva, biogeografije, geologije, morfologije i embriologije.
→ {{Izabrani članci/20, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/21, 2009.
_General.jpg)
Josip grof Jelačić Bužimski (Petrovaradin, 16. listopada 1801. - Zagreb, 20. svibnja 1859.), general i hrvatski ban od 1848. do 1859. Ukinuo je kmetstvo i sazvao prve izbore za Hrvatski sabor. Kao vojskovođa je pobijedio u nizu bitaka protiv ustanika u Habsburškoj Monarhiji za vrijeme Revolucije u Mađarskoj 1848. U Hrvatskoj se slavi kao nacionalni junak.
Rođen je u Petrovaradinu u Srijemu, gdje je njegov otac Franjo, podmaršal austrijske vojske, bio zapovjednik slavonske Vojne krajine. Majku mu je bila Ana, djevojačkog prezimena Portner. Josip Jelačić s osam godina započinje svoje školovanje u bečkom Therezianumu, najelitnijoj plemićkoj školi svoga vremena, gdje se sinovi plemića i velikaša odgajaju za administrativnu, vojnu službu u Austro-Ugarskom carstvu.
Od 1819. godine, kada kao odličan diplomat napušta Therezianum, barun Jelačić započinje uspon u činovima, častima i podvizima, ne samo u korist carstva kojem je služio, nego najprije svog hrvatskog naroda, njegovog interesa i promjene njegovog položaja.
→ {{Izabrani članci/21, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/22, 2009.
Oružane snage Republike Hrvatske (kratica OSRH) službeni je naziv za Hrvatsku vojsku. Oružane snage štite suverenitet i neovisnost Republike Hrvatske te brane njezinu teritorijalnu cjelovitost, što im je glavna zadaća. Pored toga, OSRH sudjeluju u međunarodnim mirovnim, humanitarnim i drugim operacijama i misijama, obavljaju određene zadatke u stanju neposredne ugroženosti te pružaju pomoć institucijama civilne vlasti i stanovništvu u slučaju prirodnih, tehničko-tehnoloških i ekoloških nesreća.
Oružane snage RH razvile su se iz Zbora narodne garde 3. studenog 1991. godine. Danas su organizirane u Glavni stožer, zapovjedništva, postrojbe i ustanove Oružanih snaga.
Oružane snage se pripremaju i osposobljavaju za vođenje svih oblika oružane borbe, a imaju mirnodopski i ratni sastav. Mirnodopski sastav Oružanih snaga čine djelatne vojne osobe, državni službenici i namještenici raspoređeni u Oružane snage, kadeti, ročnici te pričuvnici kada se nalaze na vojnoj vježbi u Oružanim snagama. U ratni sastav, uz mirnodopski, ulaze i pripadnici pričuvnog sastava Oružanih snaga.
Republika Hrvatska razvija svoje Oružane snage s ciljem da postanu NATO-interoperabilne i funkcionalne u ustrojstvu savezničkih snaga, te da budu razmjestive, prilagodljive, učinkovite, te u skladu s raspoloživim resursima moderno opremljene.
→ {{Izabrani članci/22, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/23, 2009.
Sukob Gaza-Izrael 2008.-2009., znan i kao "Rat u Gazi 2008." i "Bombardiranje Gaze", odnosi se na sukob Izraela i Hamasa u Gazi koji je izbio 27. prosinca 2008. i potrajao, neovisno o blagdanima, preko Nove godine 2009. nakon što je izraelska vojska (IDF) odgovorila na kontinuirano lansiranje kasam raketa na južni dio njenog teritorija sa Gaze. IDF je vojnu operaciju nazvao "Operacija lijevano olovo" (hebrejski מבצע עופרת יצוקה, Mivtza Oferet Yetzukah) koja je krenula bombardiranjem Gaze u subotu 27. prosinca u 11:30 sati po lokalnom vremenu nakon skupljanja strateških podataka preko šest mjeseci. IDF bombardiranje se usmjerilo na razne visokoprofilirane vojne i sigurnosne mete za koje se sumnja da su povezane sa Hamasom.
6-mjesečno primirje između Hamasa i Izraela završilo je 19. prosinca i nije obnovljeno od strane Hamasa koji je ponovno pokrenuo lansiranje kasam raketa na južni dio hebrejske države, što je prema Hamasu odgovor na izraelsku opetovanu blokadu koju nije ukinuo iako je to bila obveza prema dogovoru o primirju. Rat je završio nakon 22 dana kada je Izrael proglasio jednostrani prekid vatre, nakon čega ga je proglasio i Hamas. Nijedna strana nije izvukla jasnu pobjedu.
→ {{Izabrani članci/23, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/24, 2009.
Stanley Kubrick (26. srpnja 1928. - 7. ožujka 1999.), američki filmski redatelj, scenarist i producent. Režirao je niz hvaljenih i ponekad kontroverznih filmova. Kubrick je bio poznat po pomnom biranju teme svojih filmova, sporoj metodi rada, raznolikim žanrovima u kojima je radio, tehničkoj perfekciji i povučenosti kad je bila riječ o njegovim filmovima i obitelji.
Kubrick je u svojem životu snimio samo trinaest filmova. Njegov je opus malen u odnosu na doprinose njegovih suvremenika kao što su John Ford i Federico Fellini, čemu je djelomično razlog bila njegova metodična predanost svakom aspektu filmske produkcije. Veliki broj njegovih filmova priznati su kao klasici unutar njihova žanra. 2001: Odiseja u svemiru osvojio je brojne tehničke nagrade, uključujući BAFTA-u za fotografiju Geoffreyja Unswortha i Oscar za vizualne efekte, koji je primio Kubrick kao redatelj specijalnih efekata filma. Pet njegovih filmova nominirani su za Oscare u raznim kategorijama, uključujući najbolji film za Dr. Strangelovea, Paklenu naranču, Barryja Lyndona i najboljeg redatelja za 2001: Odiseja u svemiru, Dr. Strangelovea, Paklenu naranču i Barryja Lyndona.
→ {{Izabrani članci/24, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/25, 2009.
Glavnog lika serije, doktora Gregoryja Housea, tumači britanski glumac Hugh Laurie, koji je za tu ulogu 2006. i 2007. dobio Zlatni globus, te Nagradu Ceha filmskih glumaca 2007. za najbolju glavnu mušku ulogu.
Doktor Gregory House je svojeglavni medicinski genij koji radi kao šef Odjela za dijagnostiku u fiktivnoj bolnici Princeton-Plainsboro u New Jerseyju. Većina epizoda počinje izvan bolnice, te prikazuje događaje koji su doveli do pojave simptoma kod glavnog pacijenta u toj epizodi. Tijekom većeg dijela epizode, Houseov dijagnostički tim pokušava otkriti uzrok simptoma i izliječiti bolest.
→ {{Izabrani članci/25, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/26, 2009.
Republika Turska (Türkiye Cumhuriyeti) euroazijska je država smještena u jugoistočnoj Europi (istočna Tračka) i jugozapadnom dijelu Azije (Mala Azija). Turska graniči na istoku s Gruzijom, Armenijom, Azerbajdžanom i Iranom, na jugu s Irakom i Sirijom, te na zapadu s Grčkom, Bugarskom. Sredozemno more i Cipar nalaze se na jugu, Egejsko more i otoci na zapadu, te Crno more na sjeveru. Europski i azijski dio turske dijeli Mramorno more, te tjesnaci Bospor i Dardaneli.
Zbog položaja države na dva kontinenta, turska kultura je jedinstven spoj istočnjačkih i zapadnjačkih običaja i tradicija. Položaj zemlje između Europe na zapadu, središnje Azije na istoku, Rusije na sjeveru i Bliskog istoka na jugu, dao je Turskoj i veliku stratešku važnost.
Turska je demokratska, sekularna, unitarna, ustavna republika čiji je politički sustav 1923. utemeljio Mustafa Kemal Atatürk, nakon propasti Osmanskog Carstva poslije Prvog svjetskog rata. Od tada se politika države počela okretati zapadu, tako da je Turska danas članica mnogih zapadnih organizacija kao što su Vijeće Europe, NATO, OECD i OSCE. Turska je 2005. počela pregovore za članstvo u Europskoj uniji. Istovremeno država održava i pojačava svoje političke i gospodarske odnose s istočnjačkim zemljama.
→ {{Izabrani članci/26, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/27, 2009.
Hladni rat je bio politički sukob između zapadnih sila predvođenih SAD-om i istočnih sila predvođenih SSSR-om koji se vodio od 1945. do 1991. Hladni je rat vođen tada svim mogućim sredstvima, no globalno nikada nije prerastao u masivni oružani sukob svjetskih razmjera. Hladni rat je primarno obilježen ekonomskim, političkim i propagandnim sukobima između Zapada i Istoka, s ciljem suzbijanja utjecaja neprijateljskog bloka.
Glavno obilježje rata je utrka u naoružanju, no donio je i znatne napretke na području kulture, sporta, znanosti i tehnologije, od kojih je najznačajnija svemirska utrka čiji je rezultat bio odlazak čovjeka u svemir.
Naziv Hladni rat prvi je put upotrijebio Bernard Baruch, savjetnik američkog predsjednika, tijekom jedne debate u američkom Kongresu 1947. godine. Pojam Hladni rat veže se i za britanskog premijera Winstona Churchilla koji je skovao krilaticu o željeznoj zavjesi koju su komunisti "spustili" između svog i "slobodnog svijeta". On je u ožujku 1946. godine u Fultonu (SAD) pozvao na križarski rat protiv komunizma, podsjećajući na obavezu obrane atlantske zajednice i vojnog zbližavanja ugroženih država. Ta istupanja bila su znak da svijet ulazi u takozvani Hladni rat.
→ {{Izabrani članci/27, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/28, 2009.
Perzepolis (staroperz. Parsa, perz. تخت جمشید/پارسه; Takht-e Jamshid ili Takste Jamšid; „Chehel Minar“), bio je ceremonijalni glavni grad Perzijskog carstva u doba iranske dinastije Ahemenida. Nalazi se 70 km sjeveroistočno od modernog grada Širaza u provinciji Fars u Iranu. Najraniji ostaci Perzepolisa datiraju iz 515. pr. Kr., odnosno iz doba vladavine Darija I. Velikog koji je dao izgraditi grad. Kompleks Perzepolisa nalazi se na uzvišenoj terasi, a sastoji se od nekoliko kraljevskih palača, riznice i popratnih građevina, te dvije goleme ceremonijalne dvorane; „dvorane od stotinu stupova“ i apadane, koja je mogla primiti 10.000 ljudi. Kolosalna apadana i dvostruka monumentalna stubišta ukrašena reljefima najprepoznatljiviji su elementi perzijske arhitekture iz tog doba. Godine 1979. Perzepolis je uvršten na popis Svjetske baštine UNESCO-a prema 1., 3. i 4. kategoriji.
Starim Perzijancima grad je bio poznat kao Parsa, što znači „Grad Perzijanaca“. Naziv Perzepolis grčka je inačica (Πέρσης πόλις) staroperzijskog imena, a znači Perses polis odnosno „Perzijski grad“. Ruševine su bile poznate Sasanidima pod nazivom „st stwny“ (sto stupova), a od 13. stoljeća „Chehel minar“ (četrdeset stupova). Prema modernom perzijskom jeziku, poznat je kao Parseh ili Takste Jamšid („Tron Jamšida“), što vuče podrijetlo od mitološkog junaka Jamšida.
→ {{Izabrani članci/28, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/29, 2009.
Dream Theater je američki progresivni metal sastav kojeg su 1985. godine pod imenom Majesty osnovali studenti bostonske glazbene akademije Berklee College of Music: John Petrucci, John Myung i Mike Portnoy.
U 24 godine svoga postojanja, Dream Theater je postao jedan od komercijalno najuspješnijih progresivnih metal sastava od uzdizanja progresivnog rocka sredinom 1970-ih, unatoč tome što su relativno nepoznati u glavnim krugovima rock glazbe. Dva najprodavanija albuma sastava su Images and Words (izdan 1992. godine), koji je dosegao zlatnu nakladu iako se našao tek na broju 61 Billboardove 200 top ljestvice i Awake (1994. godina) koji je dosegao broj 32 na Billboardu 200. Dream Theater je prodao preko dva milijuna albuma u SAD-u, te preko 8 milijuna albuma i DVD-ova u cijelom svijetu. Osim već navedenih, albumi Six Degrees of Inner Turbulence (2002. godina – broj 46) i Systematic Chaos (2007. godina – broj 19) također su dosegli visoku poziciju na Billboardovoj 200 ljestvici i pridonijeli većinom pozitivnim kritikama upućenim Dream Theateru.
Sastav je poznat po tehničkoj izvrsnosti svojih instrumentalista, koji su primili mnoge nagrade od časopisa za podučavanje glazbe. Članovi Dream Theatera su surađivali sa mnogim istaknutim glazbenicima. Gitarist John Petrucci je imenovan kao treći svirač u G3 turneji šest puta, više od bilo kojeg drugog pozvanog gitarista. Mike Portnoy imenovan je za najboljeg bubnjara progresivnog rocka 12 godina zaredom (od 1995. do 2006. godine), a također je drugi najmlađi bubnjar (sa samo 37 godina) uvršten u kuću slavnih rock bubnjara.
→ {{Izabrani članci/29, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/30, 2009.
Airbus A380 je dvopalubni, širokotrupni, četveromotorni, putnički zrakoplov kojeg proizvodi europska korporacija Airbus, podružnica EADS-a. S kapacitetom od 525 do 853 putnika i maksimalnom težinom od 590 tona, najveći je putnički zrakoplov na svijetu. Prvi put poletio je 27. travnja 2005. u Toulouseu u Francuskoj, dok je prvi komercijalni let obavio 27. listopada 2007., na letu Singapur-Sydney, za kompaniju Singapore Airlines. Za vrijeme razvoja bio je poznat kao Airbus A3XX, dok se danas često koristi i nadimak Superjumbo.
Gornja paluba na A380 proteže se gotovo cijelom dužinom trupa, te je široka kao širokotrupni zrakoplov. To omogućuje kabinu s 50% više prostora u odnosu na drugi najveći putnički avion, Boeing 747-400, s 525 mjesta u standardnoj konfiguraciji tri klase, ili do 853 mjesta u konfiguraciji s jednom, ekonomskom klasom. A380 proizvodi se u putničkoj i teretnoj verziji. Putnička verzija, A380-800, najveći je putnički zrakoplov, no kraćeg je trupa u odnosu na drugi najveći Airbusov avion, Airbus A340-600. Teretna verzija, A380-800F, jedan je od najvećih teretnih zrakoplova, čiju nosivost nadmašuje samo Antonov An-225. A380-800 dizajniran je za dolet od 15.200 km (8.200 nmi), dovoljno za let od Bostona do Hong Konga pri brzini krstarenja od 0,85 Macha (oko 900 km/h na visini krstarenja), te prvi komercijalni mlažnjak koji kao gorivo može koristiti GTL (Gas-to-liquid) sintetičko gorivo.
→ {{Izabrani članci/30, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/31, 2009.
Hrvatski jezik je skupni naziv za standardni jezik Hrvata, i za skup narječja i govora kojima govore ili su nekada govorili Hrvati. Njime govori oko 7 milijuna ljudi, poglavito Hrvata. Hrvatski jezik spada među južnoslavenske jezike. S njima pripada široj zajednici slavenskih jezika, a svi zajedno ulaze u indoeuropsku jezičnu porodicu.
Hrvatski je službeni jezik Republike Hrvatske i jedan od tri službena jezika Bosne i Hercegovine, jedan od sedam službenih jezika AP Vojvodine (Srbija), kao i jedan od službenih jezika Crne Gore. Osim toga, hrvatski jezik priznat je kao službeni jezik u pojedinim općinama u austrijskoj pokrajini Gradišće (Burgenland), međutim, tu je riječ o posebnom jeziku iseljenih Hrvata.
Govorni jezik čini sustav od tri narječja: štokavskoga, kajkavskoga i čakavskoga. Hrvatski standardni jezik temeljen je na novoštokavskome ijekavskome narječju zapadnoga tipa, uz utjecaj ostala dva narječja, prvenstveno u leksiku.
→ {{Izabrani članci/31, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/32, 2009.
Kobe Bryant (Philadelphia, SAD, 23. kolovoza 1978.) američki je profesionalni košarkaš. Igra na poziciji bek šutera, a trenutačno je član NBA momčadi Los Angeles Lakersa. Charlotte Hornetsi izabrali su ga u 1. krugu (13. ukupno) NBA drafta 1996. Bryant je s tadašnjim suigračem Shaquilleom O'Nealom odveo Lakerse do tri uzastopna naslova NBA prvaka (2000., 2001. i 2002.). Nakon što je u sezoni 2003./04. O'Neal napustio momčad, Bryant je postao superzvijezda franžize Lakersa. Dvije sezone uzastopno (2005./06. i 2006./07.) bio je najbolji strijelac NBA lige. U utakmici protiv Toronto Raptorsa, 22. siječnja 2006. Kobe je zabio 81 poen, što je drugi najviši učinak jednog igrača u povijesti NBA. Ispred njega je tek Wilt Chamberlain koji je 1962. zabio 100 poena u jednoj utakmici.
U sezoni 2007./08. proglašen je najkorisnijim igračem regularnog dijela sezone, a u doigravanju je Lakerse odveo do NBA finala, gdje su poraženi od Boston Celticsa. Sljedeće sezone ponovo je odveo Lakerse do finala protiv Orlando Magica i osvojio svoj četvrti NBA naslov. To je njegov prvi NBA naslov bez Shaquillea O'Neala. S američkom reprezentacijom osvojio je zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. godine. Od svoje druge NBA sezone, Bryant je redoviti član NBA All-Star utakmice, a u tri navrata osvojio je nagradu za najkorisnijeg igrača All-Star utakmice (2002., 2007. i 2009.).
→ {{Izabrani članci/32, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/33, 2009.
Dodo (lat. Raphus cucullatus) izumrla je vrsta ptica trkačica koja je bila endem otoka Mauricijusa. Ovaj rođak golubova hranio se voćem i gnijezdio na tlu. Osnovna hrana ptice dodo bili su plodovi drveta čiji je latinski naziv Sideroxylon grandiflorum, a koje se po njemu naziva „dodoovo drvo“. Ova neobična ptica izumrla je sredinom ili krajem 17. stoljeća i danas se koristi kao arhetip za izumrle životinjske vrste, prvenstveno zbog činjenice da je njegov nestanak prouzrokovan dolaskom čovjeka na Mauricijus 1598. Također, ostavio je utjecaja na kulturu i na jezik, a zauzima značajno mjesto u povijesti Mauricijusa.
Pod sadašnjim nazivom, dodoa je prvi put spomenuo Thomas Herbert koji je 1629. posjetio Mauricijus. Etimologija riječi „dodo“ nije točno utvrđena, ali se pretpostavlja da je naziv ove vrste nastao kao pejorativ. Dovodi se u vezu s nizozemskim riječima dodoor (hrv. ljenjivac), walghvogel (hrv. gadna kokoš), zbog lošeg okusa njegovog mesa, kao i dodaars (hrv. debela zadnjica), kako glasi nizozemski naziv za malog gnjurca. Prema nekim izvorima, riječ dodo nastala je od portugalske riječi doudo (danas doido), što znači „budala“ ili „lud“[a]. Također postoji mogućnost da je naziv ove ptice onomatopeja njenog zova, koji je približno zvučao kao „do-do“.
→ {{Izabrani članci/33, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/34, 2009.
Hrvatska (službeni naziv: Republika Hrvatska) je država zemljopisno smještena na prijelazu iz Srednje u Jugoistočnu Europu. Hrvatska graniči na sjeveru sa Slovenijom i Mađarskom, na istoku sa Srbijom, na jugu i istoku s Bosnom i Hercegovinom i Crnom Gorom. S Italijom ima morsku granicu. Tijekom hrvatske povijesti najznačajniji kulturološki utjecaji dolazili su iz srednjoeuropskog i sredozemnog kulturnog kruga.
Hrvatska prema popisu iz 2001. godine ima 4.437.460 stanovnika. Hrvati čine gotovo 90% stanovništva dok su najznačajnija manjina Srbi koji čine oko 4.5% stanovništva. Ostale manjine čine manje od 0.5% stanovništva. Kopnena površina iznosi 56.542 km², a površina teritorijalnog mora 31.067 km². Glavni grad je Zagreb koji je gospodarsko, kulturno i političko središte zemlje.
Prema političkom ustroju Hrvatska je parlamentarna demokracija. Članica je Ujedinjenih naroda od 22. svibnja 1992. Hrvatska je članica Vijeća Europe, CEFTA-e, Svjetske trgovinske organizacije te nestalna članica Vijeća sigurnosti. Punopravna je članica NATO-a kao druga zemlja bivše Jugoslavije, nakon Slovenije od 1. travnja 2009. godine. Kandidat je za ulazak u Europsku uniju od 2004.
→ {{Izabrani članci/34, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/35, 2009.
Salvador Domingo Felipe Jacinto Dalí i Domènech, Markiz od Pubola ili Salvador Felip Jacint Dalí Domènech, znan kao Salvador Dalí (Figueras, 11. svibnja 1904. – Torre Galaeta, 23. siječnja 1989.), španjolski slikar, pisac, dizajner i autor filmova.
Dalí je u povijesti zapamčen po svojim snažnim i bizarnim slikama, te kao jedan od najpoznatijih predstavnika nadrealizma u slikarstvu. No, unatoč njegovom jedinstvenom načinu slikanja, mnogi stručnjaci upravo taj način atributiraju utjecaju renesansnih majstora. Među njegovim enormnim opusom ipak je najpoznatija njegova slika Postojanost pamćenja (Mekani satovi) dovršena 1931., koja je, osim po svojoj iznimnoj umjetničkoj vrijednosti, poznata po tome što je korištena u mnogim igranim i animiranim filmovima. Svoje umjetničke ambicije, Dalí je usmjerio i na fotografiju, dizajn, književnost i snimanje filmova. Surađivao je i s Waltom Disneyjem na nikad dovršenom, za Oscara nominiranom animiranom filmu pod nazivom Destino, koji je dovršen i izdan tek 2003. godine. Na području igranog filma surađivao je sa slavnim Alfredom Hitchcockom na filmu Začarana iz 1945. za koji je napravio slavnu scenu sna, a sa svojim prijateljem, redateljem Luisom Buñuelom surađivao je (scenarij i gluma) na avangardnim filmovima Andaluzijski pas i Zlatno doba.
→ {{Izabrani članci/35, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/36, 2009.
Bocvansko se gospodarstvo obično navodi kao model ekonomskog uspjeha na afričkom kontinentu: vodstvo je zemlje ocijenjeno kao vrlo stabilno, demokratsko i slabo korumpirano, (Transparency International navodi Bocvanu kao najmanje korumpiranu zemlju u Africi). Pažljivo gospodarenje i bogatstvo dijamantima i mineralima omogućilo je ovoj zemlji, u kojoj je samo 5% zemljišta obradivo i koja je u trenutku stjecanja svoje nezavisnosti 1966. godine, bila jedna od 25 najsiromašnijih zemalja svijeta, da postane jedna od najnaprednijih zemalja na kontinentu. To je jedina zemlja na svijetu koja je u razdoblju od 1970. do 2000. godine, postigla godišnji gospodarski rast od gotovo 9%.
Ovo teoretsko bogatstvo ugrožava ovisnost gospodarstva, pogotovo rudarskog sektora, kao i epidemija AIDS-a koja je obuhvatila velik dio stanovništva (jedna od tri osobe su zaražene). Ipak, ova država, koju naseljavaju 3,12 stan./km², u daleko je boljem ekonomskom položaju od susjednih zemalja
→ {{Izabrani članci/36, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/37, 2009.
Michael Joseph Jackson (Gary, Indiana, 29. kolovoza 1958. - Los Angeles, Kalifornija, 25. lipnja 2009.), bio je američki pop glazbenik, čiji je kontroverzni osobni život bio dio pop kulture zadnje četvrtine 20. stoljeća.
Rođen je u brojnoj glazbenoj obitelji Jackson i sedmo je od od devetoro djece. Debitirao je na profesionalnoj glazbenoj sceni s jedanaest godina kao član sastava Jackson 5. Solo karijeru započeo je 1971. godine dok je još uvijek bio član sastava. U kasnijim godinama, u javnosti je često nazivan "Kraljem popa". Pet njegovih solo studijskih albuma među najprodavanijim su glazbenim materijalima na svijetu: Off the Wall (1979.), Thriller (1982.), Bad (1987.), Dangerous (1991.) i HIStory (1995.).
Jedan je od par umjetnika koji su uvršteni u Rock and Roll kuću slavnih dva puta. Vlasnik je nekoliko Guinnessovih rekorda (među kojim i rekorda za "Najuspješnijeg zabavljača svih vremena") i 13 Grammyja. Do sada je izdao 13 singlova koji su bili na prvom mjestu ljestvice Billboard hot 100, više nego bilo koji muški izvođač. Prodao je više od 750 milijuna primjeraka svojih albuma. Jacksonov jako poznati privatni život zajedno s njegovom uspješnom karijerom čini ga dijelom popularne kulture posljednja četiri desetljeća i jednim od najpoznatijih muškaraca na svijetu.
Preminuo je desetak dana prije koncerta u sklopu svoje povratničke turneje u londonskoj O2 areni za koju je bilo rasprodano svih 50 koncerata.
→ {{Izabrani članci/37, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/38, 2009.
Grčko-perzijski ratovi ili Perzijski ratovi su serija vojnih sukoba između grčkih polisa i Perzijskog Carstva koji počinju 499. pr. Kr. i traju punih 50 godina, sve do 449. pr. Kr. Termin Perzijski ratovi odnosi se na ekspedicije Darija Velikog (490. pr. Kr.) i njegova sina Kserksa I. (480.-479. pr. Kr.) koje su unatoč pojedinim uspješnim grčkim otporima završile razaranjem grada Atene što je bila odmazda za atensko poticanje Jonskog ustanka u Maloj Aziji. Glavni perzijski protivnici bili su Atena i Sparta, dok su brojni grčki polisi bili na strani Perzije; Tesalija, Beotija, Teba i Makedonija. Sukobi su se nastavili i nakon Kserksove ekspedicije i trajali su do 449. pr. Kr. kada je potpisan Kalijin mir.
Gotovo svi izvori o grčko-perzijskim ratovima su grčki, dok perzijskih zapisa ima jako malo budući kako ih je većina uništena u brojnim povijesnim razaranjima. Najvažniji izvor o njihovim ratovima je svakako grčki povjesničar Herodot kojeg se često naziva „ocem povijesti“. Herodot je rođen 484. pr. Kr. u Halikarnasu, glavnom gradu tadašnje perzijske satrapije Karije. Između 440. i 430. pr. Kr. napisao je djelo „Povijesti“ (grč. Historia, eng. The Histories) koje prati korijene grčko-perzijskog sukoba, koji su završili 449. pr. Kr. Herodotovo djelo predstavlja svojevrsni roman i ima sasvim novi pristup, no u zapadnom svijetu prihvaćen je kao tvorac povijesti kakvu danas poznajemo.
→ {{Izabrani članci/38, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/39, 2009.
Martin Marcantonio Luciano Scorsese (Queens, New York, 17. studenog 1942.) američki je filmski redatelj, scenarist, producent i povjesničar filma. Osnivač je Svjetske filmske zaklade te dobitnik nagrade Američkog filmskog instituta za životno djelo za svoj doprinos filmu te Zlatnog globusa, BAFTA-e i nagrade Ceha američkih redatelja. Scorsese je predsjednik Filmske zaklade, neprofitne organizacije posvećene očuvanju filma i prevenciji propadanja filmskog materijala.
Scorseseovo djelo obrađuje teme kao što su identitet talijanskih Amerikanaca, katolički koncept krivnje i iskupljenja, mačizam i nasilje. Scorsese se smatra jednim od najznačajnijih i najutjecajnijih američkih redatelja svoje generacije, pogotovo zbog režije filmova kao što su Taksist, Razjareni bik i Dobri momci; na sva tri je surađivao s jednim od svojih najvjernijih suradnika, glumcem Robertom De Nirom. Za film Pokojni osvojio je Oscar za najboljeg redatelja te zaradio titulu magistra primijenjenih umjetnosti u filmskoj režiji na Tisch School of the Arts.
→ {{Izabrani članci/39, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/40, 2009.
Dubravka je drama mitološko-pastoralnog sadržaja i alegorijskog značenja što ju je Ivan Gundulić napisao sredinom trećeg desetljeća 17. stoljeća. Sastoji se od triju činova s ukupno 28 prizora, pisana je dvostruko rimovanim dvanaestercima i osmercima te obaseže 1696 stihova.
Tema drame izmišljeni je stari običaj prema kojemu se svake godine svetkuje jedan dan u čast božice slobode; tada se priređuje pir najljepše djevojke i najljepšeg mladića prema odabiru gradskih sudaca.
Tog znamenitog dana u Dubrovnik je došao stari ribar iz Dalmacije čiji lik jasno prikazuje razliku između slobodnog Dubrovnika i Dalmacije pod mletačkom vlašću. Osim lika ribara, u drami su prikazani i drugi sporedni likovi: satiri Divjak i Vuk te pastiri Zagorko i Pelinko, koji su poslužili Gunduliću kao alegorija za prikaz društvenih mana i nemorala u onodobnom Dubrovniku.
→ {{Izabrani članci/40, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/41, 2009.
Pariz (fra. Paris [paʁi]) je glavni i najveći grad Francuske. Smješten je na obalama rijeke Seine u sjevernoj Francuskoj, u središtu pokrajine Île-de-France, također poznate kao "Pariška regija" (fra. Région parisienne). Stanovništvo grada Pariza, u svojim od 1860. uvelike nepromijenjenim granicama, procijenjuje se na 2,167,994 (siječanj 2006.), ali metropolitansko područje (aire urbaine) naseljava više od 11 milijuna stanovnika, što je najnaseljenije metropolitansko područje u Eurozoni.
Kao važno naselje tijekom više od dva milenija, Pariz je danas jedan od vodećih svjetskih poslovnih i kulturnih središta, s utjecajima na politiku, obrazovanje, zabavu, masovne medije, modu, znanost i umjetnost, što sve doprinosi statusu Pariza kao jednog od globalnih gradova. U skladu s procjenama iz 2005., pariško gradsko područje najveća je europska gradska ekonomija, i peta u svijetu u popisu svjetskih gradova prema BDP-u.
Pariz i Pariška Regija, s 533.6 milijardi eura u 2007., proizvode više od četvrtine bruto domaćeg proizvoda Francuske. U Pariškoj regiji, sjedište je 37 od 500 najprofitabilnijih kompanija na svijetu, smještenih u nekoliko poslovnih četvrti, među kojima i La Défense, najvećoj namjenski izgrađenoj poslovnoj četvrti u Europi. U Parizu također imaju sjedište mnoge međunarodne organizacije, kao UNESCO, Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), Međunarodna Trgovačka Komora (ICC), i neformalni Pariški klub.
→ {{Izabrani članci/41, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/42, 2009.
Njemačko Carstvo (njem. Deutsches Reich) bio je naziv za njemačku državu u vremenu od 47 godina, počevši od proglasa Vilima I. od Pruske, njemačkog cara (18. siječnja 1871.) te završivši abdikacijom Vilima II. (9. studenog 1918.). Službeno ime države u to doba, Deutsches Reich (Njemački Reich), koristilo se sve do 1943. i ne označava striktno period carske vladavine. Izraz Drugi Reich (Zweites Reich) ponekad i najbolje označava ovaj period njemačke države. Izraz je uveo Arthur Moeller van den Bruck 20-tih godina 20. stoljeća. Zaključio je da je Sveto Rimsko Carstvo njemačkog naroda bio Prvi Reich, dok je Njemačko Carstvo bilo Drugi Reich.
Njemački nacionalisti pod Ottom von Bismarckom iz korijena mijenjaju svoja stajališta. Naime odjednom počinju zagovarati u to doba liberalna stajališta o ujedinjenju Njemačke. Bismarck je želio ujediniti suparničke njemačke države i usmjeriti njihov konzervatizam u zajedničku njemačku državu s pruskom dominacijom. To je i uspio napraviti nakon tri vojna uspjeha. Drugog Schleswiškog rata protiv Danske 1864., Austro-pruskog rata 1866. u kojem je obranio južne njemačke države od Austrije te Francusko-pruskog rata protiv Drugog Francuskog Carstva od 1870. - 1871. Tijekom opsade Pariza 1871. Sjevernonjemačka Konfederacija proglasila ujedinjenje s ostalim njemačkim državama. Službeno proglašenje Njemačkog Carstva objavio je svojim proglasom prvi car novoosnovanog carstva Vilim I. Objava se dogodila u dvorani zrcala u dvorcu Versailles u blizini Pariza.
→ {{Izabrani članci/42, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/43, 2009.
Zrakoplovna medicina je grana preventivne medicine i medicine rada koja proučava utjecaj letenja, zrakoplova i sredine u kojoj se ono obavlja na organizam letača, pratećeg letačkog osoblja, padobranaca, putnika u zračnom prometu itd. i u praksi primjenjuje specifične metode preventivo medicinske zaštite u sprječavanju negativnog utjecaja letenja na život i zdravlje čovjeka i nastanak izvanrednih događaja i katastrofa (koje karakterizira veliki gubitak ljudskih života, materijalnih dobara i poremećaj ekoloških sustava). I pored postojanja mnogih problema, na koje je u svom okruženju naišlo zrakoplovstvo, liječnik zrakoplovne medicine je samo jedan od mnogih visoko obrazovanih pojedinaca koji radi na minimiziranja mnogih nuspojava, tako da čovjek može i dalje imati nadmoć u zračnom prostoru.
Zrakoplovna medicina je nastala u ranom 18. stoljeću s prvim fiziološkim studijama liječnika balonista Jean-François Pilâtre de Roziera iz Metza, prvog čovjeka na svijetu koji je 15. listopada 1783. godine poletio balonom ispunjenim toplim zrakom. Nakon toga žalio se na bolove u ušima i smetnje sluha pri spuštanju. Tijekom 1784., godinu dana nakon prvog leta balona, napravljena je i prva studija visinskog sastava atmosfere uz pomoć balona. Prvu sveobuhvatnu studiju utjecaja letenja na zdravlje proveo je francuski liječnik Paul Berta, koji je objavio svoja istraživanja o utjecaju promjene sustava i tlaka zraka, s porastom visine na ljude, 1878. godine pod naslovom "La pression barometrique".
→ {{Izabrani članci/43, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/44, 2009.
Texas hold 'em najpopularnija je pokeraška igra u Europi i Sjevernoj Americi zastupljena podjednako u kasinima i online. Prema riječima Doylea Brunsona i Johnnyja Mossa, igra se razvila iz stud pokera (vrste u kojoj igrač dobije ukupno sedam naizmjenično otvorenih i zatvorenih karata), pa je tako i nazvana "Texas hold 'em seven card stud" dvadesetih godina 20. stoljeća. Hold 'em je vrsta pokera u kojoj igrač koristi bilo koju kombinaciju pet karata na stolu koje su zajedničke svim igračima (community cards, board) i vlastite dvije (hole cards, pocket (cards)), za razliku od drugih vrsta pokera u kojim svaki igrač dobiva samo vlastite karte.
Nakon sporog ali konstantnog stjecanja popularnosti kroz većinu 20. stoljeća, igra je stekla iznimnu popularnost u prvom desetljeću 21. stoljeća naglim porastom prikazivanja na televiziji, internetu, kao i u popularnoj literaturi. Na WSOP i WPT turnirima najčešće se koristi no-limit igra koja označava mogućnost neograničenog ulaganja novca ili chipova. Hold 'em je idealan za strateške i matematičke analize zbog činjenice što svaki igrač kombinira svoje dvije karte s pet zajedničkih. Jednostavnost pravila i popularnost nadahnuće su za brojne knjige u kojima se preporučuju najbolji načini igranja. Velika većina autora propagira strategiju korištenja relativno malenog broja ruku (handova), ali i agresivnu igru kad igrač dobije takvu ruku (učestalo ulaganje i dizanje tuđih ulaganja)
→ {{Izabrani članci/44, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/45, 2009.
Beyoncé Giselle Knowles (Houston, Teksas, 4. rujna 1981.) američka je R&B pjevačica, glumica i plesačica. Glazbom se bavi od djetinjstva. Prve veće glazbene uspjehe postigla je krajem 1990-ih u sastavu Destiny's Child. Knowles je sa sastavom prodala više od 50 milijuna albuma, a u cijeloj karijeri više od 75 milijuna.
Godine 2003. izdala je svoj debitantski samostalni album Dangerously in Love, koji je postao jedan od najuspješnijih albuma godine. Album je postigao veliki komercijalni i kritički uspjeh, a 2004. je nagrađen s pet Grammyja. Nakon raspada Destiny's Childa 2005. nastavlja s uspjesima u samostalnoj karijeri. Njezin drugi album, B'Day, izdan 2006., debitirao je na prvom mjestu američke ljestvice albuma. Njezin treći album, I Am... Sasha Fierce, objavljen je u studenom 2008. Knowles je imala pet singlova na prvom mjestu Hot 100 ljestvice, čime je postala jedna od dvije pjevačice s najviše takvih singlova 2000-ih. Također je i pjevačica s najvećim brojem uzastopnih tjedana na prvom mjestu 2000-ih, s ukupno 37 tjedana na prvom mjestu.
Godine 2001. započela je glumačku karijeru pojavivši se u filmskom mjuziklu Carmen: A Hip Hopera. Godine 2006. dobila je glavnu ulogu u filmskoj adaptaciji broadwayjskog mjuzikla Komadi iz snova iz 1981. Ta joj je uloga donijela dvije nominacije za Zlatni globus.
→ {{Izabrani članci/45, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/46, 2009.
Široki Brijeg je grad u Bosni i Hercegovni, središte Zapadnohercegovačke županije. Široki je Brijeg smješten na rijeci Lištici. Sam grad je 1991. brojao 5.039 stanovnika, dok je općina imala 27.160 žitelja. Općina Široki Brijeg broji danas oko 30.000 stanovnika, a sam grad oko 10.000 stanovnika. Površina općine je 1168 ha (11.680 km2). Središte grada je smješteno na 270 metara nadmorske visine, te tako pripada onom dijelu koji se naziva "niska Hercegovina", premda veliki dio općine pripada tzv. "visokoj Hercegovini" (gotovo cijeli sjeverni dio općine), s najvišim vrhom Bile Stine u Donjem Crnču.
Široki Brijeg ima submediteransko-planinsku klimu. Zime su svježe i nerijetko hladne, a ljeta topla.
Šire područje općine Široki Brijeg nalazi se na karakterističnim vrlo složenim strukturnim oblicima koji u geotektonskom pogledu pripadaju tzv. Zoni visokog krša. Osnovnu karakteristiku čine vapnenačke stijene koje se odlikuju raznim kraškim oblicima (ponori, jame, ponikve, kraška polja i dr.) i duboko usječenim dolinama povremenih bujičnih tokova.
→ {{Izabrani članci/46, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/47, 2009.
Burton isprva nije htio režirati nastavak zbog podijeljenih mišljenja o prethodnom filmu. Daniel Waters je napisao scenarij koji je zadovoljio Burtona. Wesley Strick je, iako nepotpisan, prepravio scenarij, izbacio likove Harveyja Denta, Robina i preradio vrhunac. Snimanje je započelo u Burbanku u Kaliforniji u lipnju 1991. Batman se vraća postigao je komercijalni i kritički uspjeh, ali i izazvao kontroverze zbog negativnih reakcija roditeljskih udruga.
Batman se vraća premijerno je u Americi prikazan 19. lipnja 1992., a u prvom vikendu je zaradio 45,69 milijuna dolara prikazujući se u 2 644 kina. Bio je to najunosniji uvodni vikend 1992. godine. Film je u Sjevernoj Americi zaradio 162,83 milijuna te 104 milijuna u stranim zemljama, odnosno ukupno 266,83 milijuna dolara. Bio je to treći najuspješniji američki film 1992. U svjetskim okvirima je zauzeo šesto mjesto.
→ {{Izabrani članci/47, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/48, 2009.
Ahemenidsko Perzijsko Carstvo (perzijski: هخامنشیان, staroperzijski Haxâmanešiyan) bilo je prvo Perzijsko Carstvo koje je od 550. do 330. pr. Kr. obuhvaćalo prostor Velikog Irana, odnosno druga iranska carska dinastija (nakon Medijskog Carstva). Na vrhuncu svoje moći iransko Ahemenidsko Carstvo protezalo se na 10.7 milijuna km² što ga čini najvećim carstvom u povijesti antike. Također, carstvo je u to doba obuhvaćalo oko 46% svjetske populacije.
Ahemenidsko Perzijsko Carstvo osnovao je Kir Veliki koji ga je proširio na veći dio azijskog dijela Bliskog istoka, dok su ga njegovi nasljednici Kambiz II. i Darije Veliki proširili i na Afriku odnosno Europu, što ga čini prvim carstvom koje se protezalo na tri kontinenta. Teritorij carstva osim Irana obuhvaćao je dijelove današnje Indije i Pakistana, područja Središnje Azije, Male Azije, Tračke, veći dio obala Crnog mora, Mezopotamiju, sjever Arapskog poluotoka, Levant, Siriju, te sjeveroistočni dio Afrike uključujući Egipat, Libiju, Sudan i Etiopiju.
→ {{Izabrani članci/48, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/49, 2009.
Concorde (također Aérospatiale-British Aerospace Concorde) je turboreaktivni nadzvučni putnički zrakoplov (supersonic transport SST). Bio je rezultat anglo-francuskog dogovora na razini vlada, te zajednički proizvod Aérospatialea i British Aircraft Corporationa. Nakon prvog leta 1969., uveden je u službu 1976. godine, a povučen je iz prometa 2003, nakon 27 godina službe.
Concorde je redovno letio na transatlantskim linijama s londonskog aerodroma Heathrow (British Airways) i pariškog Charles de Gaulle (Air France) za njujorški JFK i washingtonski Dulles, rentabilno na rekordnim brzinama, za manje od polovice vremena potrebnog standardnim putničkim zrakoplovima. Concorde je također postavio mnoge druge rekorde, uključujući službene rekorde prema Fédération Aéronautique Internationale (FAI) za zapadni i istočni let oko svijeta.
Sa samo 20 izrađenih komada i vrlo dugim i skupim razvojnim programom, Concorde nije bio komercijalno uspješan projekt, te su se samo British Airways i Air France odlučili, uz državne subvencije, na kupnju. Kao rezultat nesreće Air Franceovog leta 4590 u Parizu 25. srpnja 2000., svjetske ekonomske situacije nakon napada 11. rujna, 2001, i drugih faktora, povučen je iz prometa 24. listopada 2003., dok je zadnji let obavljen 26. studenog iste godine.
→ {{Izabrani članci/49, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/50, 2009.
Gamal Abdel Naser (arapski جمال عبد الناصر , Jamāl ‘Abd an-Nāṣir, masri جمال عبد الناصر, Gamāl ‘Abd el-Nāṣir, često trensliterirano kao i Jamal Abd al-Naser, Jamal Abd an-Nasser) (Aleksandrija, 15. siječnja 1918. - Kairo, 28. rujna 1970.), drugi predsjednik Egipta od 14. studenog 1954. do smrti 1970. godine.
Interes za politiku i akativizam stekao je još u školskoj dobi, a vrlo brzo se pridružio vojsci. Iako nije vidio previše borbe, bio je jedan od glavnih urotnika za ideju eliminiranja britanske vlasti u Egiptu uz pomoć Sila Osovine.
Bio je vođa Egipatske revolucije 1952. godine kojom je svrgnut kralj Faruk I. i koja je nagovijestila novo razdoblje egipatske industrijalizacija, zajedno s napretkom arapskog nacionalizma. Uz Muhammada Naguiba bio je jedan od idejnih vođa revolucije, a kasnije je iskoristio svoje govorničke i političke sposobnosti kako bi istog svrgnuo s vlasti i stavio u kućni pritvor. Zajedno s Titom i Nehruom odigrao je važnu ulogu u osnivanju Pokreta nesvrstanih 1955. (potpisivanjem Brijunske deklaracije), kao i Palestinske oslobodilačke organizacije 1964. Uvelike je poboljšao unutarnje stanje u Egiptu, započeo industrijalizaciju, a i važan je zbog izgradnje Asuanske brane.
→ {{Izabrani članci/50, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/51, 2009.
Montréal (francuski izgovor:/mɔ̃ʁeal/, engleski: Montreal, engleski izgovor: /ˌmʌntɹiˈɒːl/) je drugi po veličini grad u Kanadi i najveći grad u pokrajini Québec. Grad se nalazi na istoimenom otoku koji je smješten na ušću rijeke sv. Lovre i rijeke Outaouais. Kao i u ostatku Québeca, materinski jezik većine stanovništva je francuski, a u gradu živi i značajna anglofona manjina. Grad se smatra prijestolnicom frankofonske Sjeverne Amerike, te je drugi grad na svijetu, poslije Pariza, po broju ljudi koji govore francuskim jezikom.
U samom gradu živi 1.620.693 stanovnika prema popisu iz 2006., dok u širem području grada živi 3.635.571 stanovnika. Šire područje grada obuhvaća i 75 otoka i otočića, uz glavni otok Montréal.
Montréal je sve do 1970-ih godina bio u gospodarskom smislu najvažniji grad u Kanadi, nakon čega je taj status pripao Torontu. Danas je ovo u financijskom smislu drugi po važnosti grad u zemlji, te važno industrijsko i trgovačko središte. Montréal je također i važan lučki grad, koji je rijekom sv. Lovre povezan s drugim industrijskim središtima na Velikim jezerima.
U Montréalu je održana Svjetska izložba 1967., kao i Olimpijske igre 1976. godine.
→ {{Izabrani članci/51, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)
Izabrani članci/52, 2009.
Jaslice su prikaz Isusova rođenja opisanoga u Evanđeljima po Mateju i Luki. Sastoje se od pomoćnih ili nepomičnih figurica Djeteta Isusa, Djevice Marije, sv. Josipa te pejsažnih kulisa. Složenije jaslice imaju i mnoge druge likove poput pastira, anđela, svetih triju kraljeva i dr. Postoje i žive jaslice s ljudima odjevenima u Mariju i Josipa, koji nepomično stoje, dok živo dijete koje predstavlja Isusa leži u jaslama. Vol i magarac su često sastavni dio jaslica, makar se ne spominju u biblijskom opisu Isusova rođenja.
Jaslice se postavljaju u domove na Badnjak i ostaju do blagdana Bogojavljanja, a u crkvama do blagdana Krštenja Isusova. Prve jaslice postavio je sv. Franjo Asiški u talijanskom mjestu Grecciju 1223. godine. Prve jaslice s figuricama, postavljene su u samostanu Fussen u Bavarskoj, 1252. godine. Jaslice kakve danas poznajemo potječu iz 16. stoljeća, a procvat su doživjele nakon Prvog svjetskog rata. Najstarije hrvatske jaslice, čuvaju se na otočiću Košljunu kraj Krka. Papa Ivan Pavao II. započeo je 1982. godine, tradiciju postavljanja jaslica u Vatikanu na Trgu sv. Petra ispred božićnog drvca. U Bijeloj kući u božićno vrijeme izložene su talijanske jaslice iz 18. stoljeća. Među poznatijim jaslicama u Europi su provansalski santoni, krakovske i napuljske jaslice.
→ {{Izabrani članci/52, 2009.}} (razgovor, osvježi, izmjene, uredi)