Razgovor:Đenova

Netočno obrazloženje zahtjeva za brisanjem

Nije točno, da Đenova nije dio hrvatskoga jezika, te ovo obrazloženje također nije točno. Uzgred, budi rečeno, preusmjeravanja mogu biti i na stranom jeziku, pa i pogrješni oblici.

Izvor: Eugenija Barić, Lana Hudeček, Nebojša Koharović, Mijo Lončarić, Marko Lukenda, Mile Mamić, Milica Mihaljević, Ljiljana Šarić, Vanja Švaćko, Luka Vukojević, Vesna Zečević, Mateo Žagar, u redakciji izvršnoga uredništva Lane Hudeček, Milice Mihaljević i Luke Vukojevića, Hrvatski jezični savjetnik, s recenzijama Ive Pranjkovića, Josipa Silića i Stjepka Težaka, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Pergamena, Školske novine, Zagreb, 1999., ISBN 953-6637-03-0, str. 513. i 514. ima natuknice Đenova, Đenovljanin, Đenovljanka

U hrvatskim izvorima ima i etnik Đenovez.

Vidim i Marin Franičević piše Đenova (1977.), Matija Evetović (1935.), Ivo Banac (Dubrovački eseji, 1992., str. 103., 104.), Stjepan Krasić (1987.), Božidar Adžija, Marko Fotez, Zvonimir Majdak (1985.), Ivan Mužić (1988.), Franko Mirošević (1992.), Mijo Mirković. Bilo bi lijepo da se sadržaj ne uklanja kad se postavlja {{bris}}. -- Nesmir Kudilovič (razgovor) 12,55; 28. srpnja 2017. (SEV)

U rezultatima Google pretrage kod unosa Đenova pojavljuju se samo srbijanski izvori, što nije čudno kad oni "pišu kako govore". Koliko mi je poznato, a vjerujem i tebi, za hrvatski jezik to nije slučaj, iako je vjerojatno bilo pokušaja da se to učini, i to upravo u vremenima u kojima su pisale osobe koje si naveo. Ako se riječ u takvom obliku i pojavljuje u pojedinom savjetniku, to je relikt "onih vremena." Ostajem pri stavu da ovakvo preusmjeravanje na Wikipediji na hrvatskom jeziku nema što raditi. IvanOS 18:41, 28. srpnja 2017. (CEST)

Tvoj stav ovdje nije u pitanju, niti se i istom raspravlja ovdje. Ovdje je riječ da je očito Đenova hrvatski oblik, kao i Firenca, Trst, Beč i sl. Tvoje dvojbe su i dalje samo tvoje pravo kao osobe, no ne i pravo da uklanjaš ovaj naziv i pogotovo ne u uređivanjima gdje je to jedini doprinos. -- Nesmir Kudilovič (razgovor) 18,53; 28. srpnja 2017. (SEV)

Ponovno, ne bih se složio da je Đenova hrvatski oblik, niti je to usporedivi slučaj s Firencom, Trstom, Bečom itd. Nekoliko riječi iz Hrvatskog pravopisa autora Babić, Finka, Moguš: "Po općem pravilu tuđa se vlastita imena pišu onako kako se pišu u jeziku iz kojega potječu... U dugotrajnim kulturnim doticajima s mnogim narodima i njihovim jezicima mnoga smo strana vlastita imena (osobna i zemljopisna) tako prilagodili da su postala sustavni dio našeg imenarstva... Prilagodili smo i brojna zemljopisna imena, osobito imena poznatijih gradova, pa nekih zemalja i svih država i njihovih stanovnika, ali i druga..." Ono što si naveo (Firenca, Trst, Beč) na takav je način postalo dijelom hrvatskog jezika i normalno se svugdje koristi, dok Đenove nigdje ne nalazim (i dalje govorimo o hrvatskom jeziku). IvanOS 19:40, 28. srpnja 2017. (CEST)

Pravopis nije potpuni popis svih riječi koje pripadaju hrvatskomu književnomu jeziku (pojam koji se upravo u tom pravopisu i rabi), a nije ni potpuni popis riječi hrvatskoga standardnoga jezika. Pravopis jednom kaže da je Nova Zelandija, Solomonski Otoci, Martinik, Guadeloupe drugi put savjetuje nešto drugo, treće, različito. Pravopis je jedno vrijeme savjetovao i griješku (iako neki misle da se je tako nikad pisalo)

U pravopisu iz 1994. (str. 159.) lijepo piše: "Polazimo od pravila da je u književnom jeziku sve dobro ako je upotrijebljeno u skladu sa svojom stilskom vrijednosti."

Ovdje govorimo o preusmjeravanju, a ne o naslovu glavnog članka, iako mi se čini da i za to ima materijala. Hrvatska enciklopedija, Hrvatski obiteljski leksikon, Proleksis enciklopedija – svi imaju Genovu, stoga bi bilo izlišno upuštati se u preimenovanje članka.

Ovdje također govorimo o činjenici da se predlaže brisati nešto što je dio hrvatskoga književnoga jezika, koji se pojam većinom i nalazi u pravopisu koji navodiš bez naznake godine izdanja i sl.

Nadalje, ovdje također govorimo o činjenici da se treba držati dosadašnjih uzusa iz wikipedija: preusmjeravanje.

Ne znam zašto bi bilo sporno imati preusmjeravanja, čak i spomenute nazive u člancima: Jakin (Ancona), Lipsko (Leipzig), Monakov (Műnchen), Dražđani (Dresden), Rezno (Regensburg), Žakanj (za gradić Gyékényes), Đur (Győr), te Pul i noviji naziv Pula, Buzet koji je imao i hrvatski čakavski naziv Blzet, Boljun – Bolun, Momjan – Mumlan, Oprtalj – Oprtl, Vodnjan – Vodnan i tako dalje. Ukoliko bismo išli po pravopisu onda bi morao biti Celovac jer je jedino Celovac spomenut u pravopisu. Jedino je spomenut Vlatko, a ne Vladko, no to ne znači da će se Mačeku mijenjati ime. U nekim je slučajevima hrvatski standard isključivo preuzimanje iz (preko) nekih većih jezika, npr. Abu Dhabi, Kuwait (Kuvait), no Tomislav Ladan zalagao se za pisanje Angila, Kartum, dok Džakartu ipak pišemo Jakarta ili Djakarta. To ne znači da Kartum nije hrvatski oblik pisanja, upravo suprotno – to je možda bolji način pisanja i možda ima povijesnih (i sadašnjih) potvrda, ali se izgleda nije uvriježio. Za razliku od Ženeve, Tržića i sl. Ovo bi većinom valjalo onda mijenjati (450 spominjanja/uporaba). Novo mesto (Novo Mesto) također. I enciklopedijske uzore treba rabiti s mjerom i poštovanjem prema tradiciji, te u potpuno opravdanim slučajevima dovesti do najboljeg rješenja (Razgovor:Vlora). Baš na primjeru Vlore i sličnim primjerima s albanskoga područja, vidi se neumjerenost u inzistiranju na izvornom pisanju, što je obilježje geografa, a ne jezikoznanaca. Čini mi se da se je Tomislav Ladan također zalagao i za pisanje lika Venecuela.

Potpuno je jasno, postoje opća pravila, npr. nazivi država, zemalja i pokrajina koji bi se uvijek trebali pisati kako se čitaju u hrvatskom standardnom jeziku (pravogovoru). No, već na primjeru Venezuele i nekih pokrajina koje nisu duge povjesnice da se od tog pravila odstupa.

Tvoje sumnje u izvor koji sam uvodno iznio nisu opravdane, meni je jasno zašto ti sumnjaš u taj izvor, a vjerujem da je jasno i svakom tko je čitao što se pisalo po szr-ovima. Pristup koji su neki rabili u slučaju Letonije, Taj-Mahala, Cefeja… nije obećavajući pristup. Izvorno se piše na zemljovidima i u poštanskim uredima, a ovdje bi trebalo uzeti u obzir neprekinutu baštinsku nit (ili barem što manje isprekidanu). Inzistiranje da nešto nije hrvatski nije dobro u takvim slučajevima. -- Nesmir Kudilovič (razgovor) 21,14; 28. srpnja 2017. (SEV)