Lipno
| Lipno | |
|---|---|
| Regija BiH | Zapadna Hercegovina |
| Entitet | Federacija BiH |
| Županija | Zapadnohercegovačka županija |
| Općina/Grad | Ljubuški |
| Koordinate | 43°16′N 17°34′E / 43.26°N 17.56°E |
| Stanovništvo | |
| – naselje (2013.) | 223 |
 | |
  Lipno Lipno na zemljovidu BiH | |
Lipno je naseljeno mjesto u gradu Ljubuškom, Federacija BiH, BiH.[1]
Smješteno je na gotovo samoj četveromeđi općina Ljubuški, Čitluk, Široki Brijeg i Grude, (s istoka Hamzići, sa sjevera Buhovo, s juga Radišići, sa zapada Grljevići). Površine je 14,2 km2, najniža točka je 209 m, a najviša 455. Reljef čini središnje polje okruženo okolnim brdima te gorskim predjelima na sjeveru. Najčešće se dijeli na Gornje Lipno i Donje Lipno. Crkveno pripada župi Grljevići. Crkva posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije izgrađena je 1972.[2]
| Lipno | ||||||
| godina popisa | 1991.[3] | 1981. | 1971. | |||
| Hrvati | 532 (99,25%) | 562 (99,82%) | 717 (99,72%) | |||
| Muslimani | 0 | 0 | 0 | |||
| Srbi | 0 | 0 | 0 | |||
| Jugoslaveni | 0 | 0 | 0 | |||
| ostali i nepoznato | 4 (0,74%) | 1 (0,17%) | 2 (0,27%) | |||
| ukupno | 536 | 563 | 719 | |||
| Humac | ||||||
| godina popisa | 2013.[1] | |||||
| Hrvati | 223 (100%) | |||||
| Bošnjaci | 0 | |||||
| Srbi | 0 | |||||
| ostali i nepoznato | 0 | |||||
| ukupno | 223 | |||||
O životu u prapovijesno doba svjedoči više kamenih gomila rasutih po brdskim predjelima Brkića (3), Gomila (pet, najveća Raspudića), Grabovine (14), Laguše (7) i Pavlovića (15). Postoje i gradine iz brončanoga i željeznoga doba: na eliptičnoj zaravni dimenzija 30×20 m Nakića gradina (na koti 303), jugozapadno od seoskih kuća, lijevo od ceste Lipno - Grljevići, s ostacima suhozida visine i do tri metra, na kojoj su pronađeni ulomci grube keramike; Buntića gradina, na obronku padine iznad polja i seoskih kuća, te gradina na predjelu Grive. Značajne nalaze čine srednjovjekovni stećci. U mjesnom groblju, nalazi se 12 primjeraka (tri škrinje, osam ploča i jedan sljemenjak). Vidljivo ih je sedam, tri su pod zemljom, a dva su nestala. Jedan primjerak je ukrašen rozetom i mladim mjesecom. Na lokalitetu Glavica u polju, 150 m južno od mjesne ceste, nalazi se sedam sačuvanih primjeraka na prapovijesnoj gomili, danas većim dijelom oštećenoj, a lokalitet zapušten. Jedan stećak (a možda i kamenolom za nadgrobnjake) vidi se na Šupljoj gomili nedaleko od Kozinovače. Dolaskom Turaka (15. stoljeće) Lipno će opustjeti i neko razdoblje ostati nenaseljeno što se navodi u Zbirnom popisu Bosanskog sandžaka, isto tako nekoliko godina poslije u Poimeničnom popisu sandžaka vilajeta Hercegovina. Godine 1910. u Lipnu je zabilježeno 50 kuća s ukupno 359 osoba: 184 muškarca i 175 žena. Tijekom Drugog svjetskoga rata stradao je 81 stanovnik. Njima u čast podignut je spomenik u blizini groblja. Značajan dio stanovnika se iselio uglavnom u SAD, Australiju, Kanadu i Urugvaj (od 1900. do 1960. 67 osoba).[2]
- ↑ a b 2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 20. lipnja 2019.
- ↑ a b Radoslav Dodig, Povijest ljubuških naselja: Lipno, Pučki godišnjak "Ljubuško silo" br. 8, Ljubuški, 28. srpnja 2012., str. 21.-23.
- ↑ Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.
| |||||