Crveni Grm
| Crveni Grm | |
|---|---|
 | |
| Regija BiH | Zapadna Hercegovina |
| Entitet | Federacija BiH |
| Županija | Zapadnohercegovačka županija |
| Općina/Grad | Ljubuški |
| Koordinate | 43°10′N 17°29′E / 43.17°N 17.48°E |
| Stanovništvo | |
| – naselje (2013.) | 885 |
 | |
  Crveni Grm Crveni Grm na zemljovidu BiH | |
Crveni Grm je naseljeno mjesto u gradu Ljubuškom, Federacija BiH, BiH.[1]
Naselje Crveni Grm nalazi se 8 kilometara jugozapadno od Ljubuškoga. Prostire se na 11,830 km2, najviše kote 219 m, a najniže 21 m. Osim zaseoka Radalj najčešće se dijeli prema rodovima: Hercezi, Pavlovići, Nižići, Kraljevići. Uglavnom je krševit kraj s manjim brdima i s poljem Jezerce preko kojega prolazi granica s Republikom Hrvatskom. Smješteno je uz regionalnu cestu Mostar - Ploče, te uz cestu Crveni Grm - Prolog, koja je od Ljubuškoga do lokaliteta Stražnice vodila do Marmontove ceste (tzv. Francuske ceste) i bila svojedobno cesta prvoga reda. Nakon njene izgradnje u austrougarsko doba, povezala je Crveni Grm sa svim susjednim gradovima (Ljubuški, Čapljina, Metković, Vrgorac) o čemu svjedoči spomen-ploča iz 1882. uklesana u stijenu pored ceste Crveni Grm - Teskera, na lokalitetu koji je i dobio ime Ploča i koji je uređen kao odmorište.[2]
| Crveni Grm | ||||||
| godina popisa | 1991.[3] | 1981. | 1971. | |||
| Hrvati | 1.077 (99,62%) | 956 (99,17%) | 986 (99,89%) | |||
| Muslimani | 0 | 0 | 0 | |||
| Srbi | 0 | 0 | 0 | |||
| Jugoslaveni | 0 | 6 (0,62%) | 0 | |||
| ostali i nepoznato | 4 (0,37%) | 2 (0,20%) | 1 (0,10%) | |||
| ukupno | 1.081 | 964 | 987 | |||
| Crveni Grm | ||||||
| godina popisa | 2013.[1] | |||||
| Hrvati | 884 (99,89%) | |||||
| Srbi | 1 (0,11%) | |||||
| Bošnjaci | 0 | |||||
| ostali i nepoznato | 0 | |||||
| ukupno | 885 | |||||
U Crvenom Grmu postoji veći broj pretpovijesnih kamenih gomila, dijelom oštećeneih i devastiranih. Mogu se pronaći u skupinama u okolici Jezerca, oko groblja Kukavice i u zaseocima Radalj i Kraljevići, kao i uz cestu Crveni Grm - Prolog nalazi na lokalitetu Gomile. Među njima je jedna na vrhu manjega brda opsega oko dvadeset metara i visina preko pet metara. Na istoimenu brdu nalazi se i gradina Radalj, na vrhu zaravni 20×25 m, koja je prekopana talijanskim rovom iz Drugoga svjetskoga rata. Ulomci keramike i žrvnjeva koji se mogu pronaći na obroncima okvirno je svrstavaju u brončano i željezno doba. Iz antičkoga doba nema većih i značajnijih nalaza. Na lokalitetu Doci 1984. pronađen je dobro obrađen kameni stup. Na zaravni 40×30 m vidi se obilje obrađenih kamenih kvadera, keramike i maltera, a pod zemljom se naziru supstrukcije zidova za koje se pretpostavlja da su dio ranokršćanske crkve. Na lokalitetu Greda, kilometar sjeveroistočno od sela iznad polja Jezerac, nalazi se grobište s 34 stećka: 10 škrinja i 24 ploče. Ukrašeno ih je pet i to s motivima križeva, rozeta, rubnih vrpca, polumjeseca, sunčeva vijenca i ljudskih figura.[2]
U popisu katoličkoga hercegovačkog puka 1743. u Crvenom Grmu popisano je 49 žitelja, 31 odraslih i 18 djece (obitelj Prasac, dvije obitelji Matić, Račić, Ereš, Gavran, Marinović i Kozičić), a 1768. četiri obitelji (Nižić, Praščević, Erešević i Matić), s ukupno 47 žitelja.[2]
- Područna škola Osnovne škole Ivane Brlić Mažuranić iz Ljubuškog
Malonogometni klub Oaza jedan je od najpoznatijih malonogometnih klubova na prostorima BiH. U svojim prepoznatljivim crvenim dresovima ekipa je dolazila do završnice mnogih turnira. Za klub je nastupao velik broj reprezentativaca BiH i Hrvatske.
- ↑ a b 2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 19. lipnja 2019.
- ↑ a b c Radoslav Dodig, Povijest ljubuških naselja: Crveni Grm, Pučki godišnjak "Ljubuško silo" br. 5, Ljubuški, 24. srpnja 2009., str. 28.-31.
- ↑ Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.
- MNK-Oaza Crveni Grm Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. listopada 2008. (Wayback Machine)
| |||||