Sveta Barbara
| Sveta Barbara | |
|---|---|
| |
| Rođena | sredina 3. stoljeća |
| Preminula | kasno 3. stoljeće |
| Slavi se u | Katoličkoj Crkvi, nekim protestantskim denominacijama |
| Spomendan | 4. prosinca |
| Simboli | kalež, hostija, kula s trima prozorima |
| Zaštitnica gradova, krajeva i država | Santa Barbara |
| Zaštitnica zanimanja | arhitekata, vatrogasaca, matematičara, zatvorenika, rudara, topnika |
 Portal o kršćanstvu
| |
Sveta Barbara (grč. Αγία Βαρβάρα), kršćanska svetica, djevica i mučenica, zaštitnica rudara, topnika i dobre smrti, jedna od Četrnaestero svetih pomoćnika u nevoljama. Spomendan joj je 4. prosinca.
Otac Dioskur bio je bogati poganin.[1] Kako je ne bi nitko nedobrostojeći oženio smjestio ju je u toranj. Nakon što je saznala za kršćanstvo, pozvala je nekoga vjerskoga učitelja prerušenoga u liječnika. Za odsutnosti svoga oca Barbara je radnicima naredila da na kuli probiju treći prozor te postave križ na prag.[2] Kad se vratio, našao je na tornju probijen treći prozor, a na pragu križa. Barbara mu je objasnila kako tri prozora podsjećaju na otajstvo Presvetog Trojstva, a križ, da je podsjeća na otkupljenje.[3]
Zbog njezina obraćeja na kršćanstvo otac ju je predao vlastima koji su je stavili na muke. Na osobni su mu zahtjev vlasti predale kćerku te joj je on odrubio glavu. Na povratku kući pogodila ga je munja.[4]
Jedna je od 14 svetaca pomoćnika u nevoljama. Njezine relikvije nalaze se u crkvi sv. Vladimira u Kijevu u Ukrajini. Vrlo je popularna u Rusiji. Po njoj je nazvan grad Santa Barbara u Kaliforniji. Štovao ju je sv. Stanislav Kostka i osjetio njezin zagovor u svojoj teškoj bolesti. Prema svjedočenju, svetica mu se ukazala u pratnji dvaju anđela, od kojih ga je jedan i pričestio, jer njegov stanodavac, fanatični protestant, nije dopustio pristup katoličkom svećeniku u svoju kuću.
Sv. Barbaru za vrijeme ratova zazivaju topnici, kako katolici, tako i neki od protestanata. U SAD-u djeluje „Red svete Barbare”, vojno društvo topnika.
Paunovo pero simbol je svete Barbare jer je povezano s njezinim rodnim gradom Heliopolom.[5]
Zaštitnica je vojnika, topništva, ljevača topova, vatrogasaca te je zaštitnica pogibelji od nesretnoga slučaja i iznenadne smrti.[4]
U kajkavskoj Hrvatskoj pučki naziv za njezin blagdan je Barbarinje. Na dan sv. Barbare sijala se pšenica. Na njezin bi se blagdan nagrađivala mala djeca. U Slavoniji bi se na njezin blagdan darivala dobra, a kažnjavala loša djeca.[4]
U Poljicima se njezi blagdan naziva Varina.[6]
Neraspadnuto stopalo sv. Barbare čuva se u župnoj crkvi u Vodnjanu.
U zemljama njemačkog govornog područja postoji pretkršćanski običaj rezanja na blagdan sv. Barbare grančice trešnje („Barbarine grančice”), koje se stave u vodu i na toplo pa za Božić procvjetaju. Taj običaj potvrđuje i njemačka božićna popijevka Izbio je cvijetak usred hladne zime.[7]
- ↑ Iveković 1908, str. 336.
- ↑ Dragić 2008, str. 417.
- ↑ Iveković 1908, str. 337.
- ↑ a b c Dragić 2008, str. 418.
- ↑ Dragić 2009, str. 319.
- ↑ Dragić 2008, str. 419.
- ↑ Grün, Anselm: Božić: Slaviti novi početak, Glas Koncila: Zagreb, 2005., str. 29, ISBN 953-241-002-3
- Iveković, Francisko. 1908. Životi svetaca i svetica Božjih: Listopad, studeni, prosinac. Dijel 4. 2. izdanje. Hrvatsko katoličko tiskovno društvo. Zagreb.
- Dragić, Marko. 2009. Spasovo u hrvatskoj tradicijskoj baštini. Crkva u svijetu. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. Split. 44 (3): 37–66
- Dragić, Marko. 2008. Advent u liturgiji i narodnoj kulturi Hrvata. Crkva u svijetu. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. Split. 43 (3): 414–440
