Božićna čestitka

Božićna čestitka šalje se prigodom proslave Božića: njome se čestitaju Božić te božićni i novogodišnji blagdani.

Božićne se čestitke u zapadnome svijetu i Aziji uobičajeno razmjenjuju i u tjednima prije Božića. Tradicijski pozdrav na božićnim čestitkama glasi: "Čestit Božić i sretna nova godina!" No postoje, dakako, i mnogobrojne inačice toga pozdrava.

Na pojedinim su božićnim čestitkama prikazani vjerski motivi: najčešće je to prizor Isusova rođenja, koji prikazuje Isusa u jaslicama i oko njega Djevicu Mariju i sv. Josipa. Katkada su prikazane i životinje poput vola i magarca. Na nekim su božićnim čestitkama ispisani stihovi božićnih pjesama, kratke molitve ili citati iz Biblije, a neke pak prikazuju anđele, Djeda Božićnjaka, sv. Nikolu, božićno drvce, sobove, božićne zvijezde, snjegovića i snježne prizore, betlehemsku zvijezdu ili bijelu golubicu (simbol mira i Duha Svetoga) i slično.

Božićne su čestitke općenito komercijalno dizajnirane, te se već u vrijeme došašća kupuju da bi se rodbini i prijateljima čestitalo Božić.

Povijest

Bogati engleski poduzetnik Sir Henry Cole je 1. svibnja 1843. u Londonu naručio prvu božićnu čestitku, koju je za njega izradio i ilustrirao John Callcott Horsley.^[1]^[2] Središnja je slika prikazivala tri naraštaja jedne obitelji kako nazdravljaju primatelju čestitke, a lijevo i desno od nje bili su prizori darivanja hrane i odjeće siromašnima.^↓1 U početku su na božićnim čestitkama u Engleskoj prevladavali cvjetni ili floralni motivi, te prikazi vila i razni maštoviti prizori kojima se primatelju navještalo proljeće. Prikazi zime ili vjerski motivi tada nisu bili odveć popularni: zbog razvoja novih materijala i načina izrade čestitki, popularnije su bile one s duhovitim ili sentimentalnim slikama djece.

Na Božić 1873. američki je nakladnik Louis Prang počeo litografski izrađivati čestitke za englesko tržište, a godinu poslije njegova je tvrtka počela prodavati božićne čestitke i u Americi. Budući da je bio prvi nakladnik koji je takve čestitke ponudio američkim kupcima, Louisa Pranga katkada nazivaju i "ocem američke božićne čestitke".^[3] Njegove su čestitke bile vrlo omiljene i tražene, pa su ih mnogi zato često i vrlo loše kopirali: zbog toga je Prang s vremenom odustao od daljnje proizvodnje. A i sve popularnije razglednice polako su s tržišta potiskivale čestitke viktorijanskoga stila, iako su se do 1920. za razne prigode ponovno počele rabiti čestitke i pozdravnice u omotnicama. Sveučilište Metropolitan u Manchesteru čuva velebnu zbirku Laure Seddon s oko 32 000 prigodnih čestitki i pozdravnica raznih nakladnika iz tzv. viktorijanskoga i edvardijanskoga doba,^[4] u kojoj se također nalaze i prve britanske božićne čestitke.^[5]

Izrada božićnih čestitki je tijekom 20. stoljeća bila unosan posao za mnoge tiskare i nakladnike, koji su se uspješno prilagođavali željama i potrebama kupaca. Tako su, primjerice, u vrijeme velikih svjetskih ratova objavljivane čestitke s domoljubnim temama, a 1950-ih su popularne bile ilustracije i likovi iz crtanih filmova. Nostalgične teme te sentimentalni i vjerski prizori su s vremenom također bivali sve popularniji, a u 21. stoljeću su se lako i često objavljivale reprodukcije mnogih čestitki i pozdravnica iz viktorijanskoga i edvardijanskoga doba. Razvoj suvremene tehnologije djelomično je moguće okriviti za svojevrstan pad potražnje za klasičnim božićnim čestitkama:^[6] 1987. je, primjerice, jedno američko kućanstvo prosječno primalo 29 čestiki, a taj je broj u 2004. pao na 20. S obzirom na dostupnost mnogih internetskih stranica koje nude besplatne e-čestitke, mlađim je naraštajima brže i lakše komunicirati elektroničkom poštom ili mobilnim telefonima.^[7] Unatoč tome, 2005. je samo u Sjedinjenim Američkim Državama poslano oko 1,9 milijarda božićnih čestitki. U Velikoj Britaniji je pak 2008. u predbožićno i božićno vrijeme prodano više od 668,9 milijuna božićnih čestitki, što je tada bila skoro polovica ukupnoga broja raznih čestitki prodanih te godine u toj zemlji.^[8] U državama u kojima kršćanstvo nije dominantna religija često se šalju samo novogodišnje čestitke, čiji su motivi, tekstovi i dizajn lišeni vjerske simbolike.

Službene božićne čestitke

Prve je službene božićne čestitke 1840-ih slala engleska kraljica Viktorija. Čestitke engleske kraljevske obitelji najčešće su bile osmišljene kao portreti s prikazom kakva, u tom trenutku, značajnoga događaja u životu portretirane osobe. Godine 1953. američki je predsjednik Dwight D. Eisenhower objavio prvu službenu predsjedničku božićnu čestitku. S vremenom su najčešći motivi tih čestitki bili blagdanski prizori iz Bijele kuće koje su slikali ili osmislili ugledni američki likovni umjetnici.^[9] Broj primatelja tih čestitki značajno se povećavao tijekom kasnijih desetljeća: primjerice, 1961. božićne su čestitke bile poslane na adrese 2 000 američkih građana, a 2005. je predsjednik George W. Bush svojim pobornicima poslao čak 1 400 000 službenih čestitki.^[10]

Poslovne božićne čestitke

Mnoge manje ili veće tvrtke te velike međunarodne korporacije svojim klijentima i poslovnim suradnicima u predbožićno i božićno vrijeme šalju božićne čestitke. Osim što tako iskazuju dobru volju, one to čine da bi i nadalje održale dobar poslovni odnos sa svojim dugogodišnjim suradnicima, ali i novim klijentima. Te su čestitke u pravilu vrlo diskretne i bez izrazitih religijskih obilježja: one, dakako, nisu namijenjene propagiranju ni poslovanja niti pojedinih proizvoda, ali neizravno ipak utječu na jačanje svijesti o značenju i vrijednosti određenih brandova u poslovnome svijetu i na tržištu.

Humanitarne božićne čestitke

Mnoge humanitarne organizacije i udruge, primjerice UNICEF i Humanitarna zaklada za djecu Hrvatske, prodaju posebno izrađene božićne čestitke te tako prikupljaju novac za svoje projekte i humanitarnu pomoć. Jedan od vjerojatno najpoznatijih takvih projekata – božićne čestitke s otisnutim reprodukcijama odabranih djela međunarodno poznatih likovnih umjetnika – pokrenuo je UNICEF 1949. godine.^[11] Britanska zaklada Charities Advisory Trust dodjeljuje i godišnju nagradu Scrooge škrtim prodavačima koji od prodaje božićnih čestitki u dobrotvorne svrhe uplate manji postotak zarade od uobičajenih 10 %.^[12] No, ni britanski proizvođači božićnih čestitki također nisu baš oduševljeni tom nagradom.^[13]

Božićne poštanske marke i naljepnice

U mnogim se državama već tradicionalno u božićno vrijeme objavljuju posebna izdanja poštanskih maraka: najčešće su vedrih boja i s prigodnim blagdanskim, vjerskim ili svjetovnim motivima. Hrvatska pošta redovito objavljuje prigodne božićne poštanske marke, uglavnom s motivom slikarske reprodukcije jaslica. Male ukrasne božićne naljepnice koriste se za pečaćenje omotnica pisama i čestitki.

Godine 2004. njemački su poštanski uredi besplatno podijelili 20 milijuna mirisnih naljepnica, da bi božićne čestitke mirisale po božićnom drvcu, cimetu, medenjacima, vosku svijeće, pečenim jabukama i narančama. Tom su promotivnom kampanjom korisnicima svojih usluga htjeli pokazati prednosti klasičnih pisama u odnosu na suvremenu elektroničku poštu.^[14]