Šćakavizam
Šćakavizam je naziv za promjenu praslavenske suglasničke skupine *št' u šć. Redovito se spominje uz štakavizam. Riječ je o zapadnoštokavskoj jezičnoj inovaciji.[1] Pretpostavlja se kako se ova promjena provela već u razdoblju 7. i 8. st., odnosno prije formiranja narječja, u mlađem općeslavenskom razdoblju[1], odnosno pri samom kraju općeslavenskog razdoblja.[2] U isto vrijeme došlo je do promjene praslavenskih jotiranih dentala *t' i *d' i suglasničke skupine *žd'.[1]
Primjeri šćakavizma su u riječima gušćer, ognjišće, išćete, rašćika.[1]
| praslavenski | čakavska protojedinica | kajkavska protojedinica | zapadnoštokavska protojedinica | istočnoštokavska protojedinica |
|---|---|---|---|---|
| *št' | št' (ognjišt'e, išt'ete), ś | šč (ognjišče, iščete) | šć (ognjišće, išćete) | št (ognjište, ištete) |
Šćakavski ostvaraj u tablici je prikazan podebljano. Čakavski ostvaraj št' i kajkavski ostvaraj šč ne ubrajaju se šćakavske.
Šćakavizam se u razdoblju prije migracija u 16. st. razvio na prostoru štokavskih govora u Slavoniji i Baranji, u Bosni, u Hercegovini zapadno od Mostara, u južnoj Hrvatskoj i dubrovačkom području.[3] Jezična slika se uvelike mijenja migracijama i govornici šćakavskih i štakavskih govora se pomiču prema sjeverozapadu. Govore koji danas čuvaju šćakavski ostvaraj praslavenskog *št' nazivamo šćakavskim govorima.
- ↑ a b c d e Iva Lukežić: Zajednička povijest hrvatskih narječja 1. Fonologija, Hrvatska sveučilišna naklada, Filozofski fakultet u Rijeci, Katedra čakavskoga sabora Grobnišćine, Zagreb - Rijeka - Čavle, 2012.
- ↑ Georg Holzer: Glasovni razvoj hrvatskoga jezika. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 2011.
- ↑ a b Josip Lisac, Hrvatska dijalektologija 1 - Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govori torlačkog narječja, Zagreb: Golden marketing - Tehnička knjiga, 2003.