Prijeđi na sadržaj

Buzetski dijalekt

Izvor: Wikipedija
Ovaj je članak dio niza o
čakavskom narječju hrvatskoga jezika

Osobine

Čakavski dijalekti

Sjeverozapadni dijalekti:

Središnji dijalekti:

Jugoistočni dijalekti:

Buzetski, buzetsko-gornjomiranski ili gornjomiranski je dijalekt čakavskoga narječja koji se prostire u sjevernom dijelu Istre, oko Buzeta.[1]

Rasprostranjenost buzetskog i povezanih govora
Hrvatski poddijalekti
Buzetski dijalekt

Dijalekt predstavlja prijelaz čakavskoga narječja prema slovenskim dijalektima što mu daje prividne čakavsko kajkavske dijalektološke osobine. Zbog tih prijelaznih kajkavskih značajki koje zapravo predstavljaju prijelaznu crtu između čakavskih i slovenskih dijalekata neki slabije upućeni jezikoslovci mislili su da je on izdvojeni dio kajkavskoga narječja emigrirao s prostora Gorskoga kotara, a u prošlosti ga je zabludom npr. Fran Ramovš smatrao rubnim slovenskim dijalektom.

Iako je njegova podloga nedvojbeno čakavska i ne može se izdvojiti iz čakavskoga narječja ipak postoje neke odlike koje ga individualiziraju od ostatka dijalekata čakavskoga narječja a to su u razvoju suglasnika:[2][3]

  • ě > (zatvoreno e); (kao u kajkavskom);
  • e, ę > otv. e;
  • u > ü;
  • slogotvorno l > u;
  • ǫ > a.

Sustav naglasaka odstupa od općečakavskog, jer su npr. izgubljene razlike između kratkih i dugih naglašenih samoglasnika.[4] Izdvaja ga i to što se ovom dijalektu umjesto ča u osnovnom obliku upotrebljava kaj, ali se izvedenice ča i dalje upotrebljavju uz prijedloge (npr. zač, poč, neč).[1] Refleks jata je zatvoreno e (kao u kajkavskima) u naglašenim i y ("fućkajuće i") u nenaglašenim slogovima.

U podjeli čakavskog narječja na jugoistočne i sjeverozapadne govore, buzetski dijalekt pripada u sjeverozapadne.[4]

O buzetskom dijalektu je objavljena monografija Nataše Vivode Buzetski govori (Annales, Kopar 2005.).[5]

Dijalekt se može podijeliti na dva poddijalekta, manji južni (jugoistočni) koji pokazuje veće točke prijelaza prema sjevernočakavskim, i veći ostatak koji ih ne pokazuje toliko.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b Dalibor Brozović, gl. ur., Hrvatska enciklopedija, 2. sv. : Be – Da, Leksikografski zavod Miroslava Krleže, Zagreb, 2000., ISBN 953-6036-32-0 (2. sv.), ISBN 953-6036-29-0 (cjelina), članak »čakavsko narječje.«, URL: http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=13143 (Pristupljeno 7. listopada 2014.).
  2. Dalibor Brozović, Čakavsko narječje, u separatu: Dalibor Brozović, Pavle Ivić, Jezik, srpskohrvatski/hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski, s predgovorom Radoslava Katičića, Jugoslavenski leksikografski zavod »Miroslav Krleža«, Zagreb, 1988., ISBN 86-7053-014-7, 119 str. + XI, (NSK)
  3. Dalibor Brozović, Čakavsko narječje., u članku: Dalibor Brozović, Pavle Ivić, Jezik, srpskohrvatski/hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski., u enciklopediji: Jakov Sirotković, gl. ur., Enciklopedija Jugoslavije, 2. izd., 6. sv. : Jap – Kat, Jugoslavenski leksikografski zavod »Miroslav Krleža«, Zagreb, 1990., ISBN 86-7053-024-4, (NSK), str. 48. – 94., cit. sa str. 78. – 83.
  4. a b Sanja Zubčić: "Duljenje naglašenog vokala u sjeverozapadnim čakavskim govorima", Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 32 (2006), dostupno na internetu (PDF)
  5. Buzet.hrArhivirana inačica izvorne stranice od 12. lipnja 2007. (Wayback Machine) - G. Čalić Šverko: "Govorna slika Buzeštine u malom" (o predstavljanju knjige Buzetski govori)
Nedovršeni članak Buzetski dijalekt koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.