Prijeđi na sadržaj

Zvonimir Kulundžić

Izvor: Wikipedija
Zvonimir Kulundžić
Zvonimir Kulundžić
Zvonimir Kulundžić, 1988. godine.
Pseudonim(i) Focije[1]
Rođenje 16. siječnja 1911., Osijek, Hrvatska
Smrt 27. prosinca 1994., Zagreb, Hrvatska
Nacionalnost Hrvat
Poznat(a) po Postavljanje i dokazivanje teze kako je u Kosinju postojala tiskara u kojoj su se otiskivale hrvatske inkunabule, misali i brevijari.
Zanimanje publicist, književnik, povjesničar
Portal o životopisima

Zvonimir Kulundžić (Osijek, 16. siječnja 1911. – Zagreb, 27. prosinca 1994.), bio je hrvatski publicist, književnik, književni kritičar, bibliolog i povjesničar.

Životopis

Zvonimir Kulundžić rodio se 1911. godine Osijeku u obitelji poštanskog činovnika i lokalnog političara, pravaša a kasnije zajedničara, Ferde Stražimira Kulundžića. Otac Zvonimira Kulundžića bio je i sam pisac pjesama, basni i mnogobrojnih političkih članaka i satira i iza sebe je ostavio osamdeset pjesama objavljujući ih u zadarskoj Hrvatskoj, karlovačkom Ljiljanu, zagrebačkom Trnu, zagrebačkoj Nadi, novosadskom Bršljanu, subotičkom Nevenu, slavonskobrodskoj Posavskoj Hrvatskoj i drugim tadašnjim časopisima i listovima.[2] Sestra Zvonimira Kulundžića, Nada Kulundžić (udata Štark), bila je hrvatska komunistkinja i ubijena je u Logoru Stara Gradiška 1945. godine[2] a kasnije je proglašena Narodnim herojem u bivšoj Jugoslaviji i po njoj je nazvana tvornica čokoladnih i slastičarskih proizvoda u Zemunu, Nada Štark (sadašnji Soko Štark).[3][4]

Zvonimir Kulundžić djetinjstvo i mladost proveo je u Osijeku gdje je završio pučku školu i gimnaziju. U rodnom gradu počeo je pisati još kao srednjoškolac, početkom 1930-ih. Za svoje dramske tekstove dobio je dobre kritike okarakterizirane kao djela "snažne bezobzirnosti u otkrivanju negativnih društvenih relacija".[5] Novinarstvom se počeo baviti 1933. godine i tijekom godina surađivao je u mnogim listovima i časopisima kao što su Hrvatsko pravo, Danica, Dom i škola, Studentske novine.[5] Godine 1934. zaposlio se kao korektor i administrator tvorničkog lista Borovo u tvornici obuće "Bata" i tu je radio do sredine 1935. godine kada je morao napustiti taj posao.[5]

Godine 1936. pokrenuo je vlastiti tjedni list Hrvatski narodni glas koji je izašao u samo četiri broja, ne mogavši bez ičije potpore opstati.[2] Od 1937. do 1941. godine službovao je u Ministarstvu pošta i u državnoj tiskari u Beogradu.[1] Godine 1944. priključio se partizanima, u Drugu proletersku diviziju, a potom je od 1945. godine u Beogradu radio u Centralnom odboru Jedinstvenih sindikata Jugoslavije.[5] Nakon što je utemeljio nakladni odjel u Centralnom odboru Jedinstvenih sindikata Jugoslavije, uređivao je njegova izdanja do 1947. godine.[1] Taj posao glavnoga urednika obavljao je sve do kraja 1947. godine kada je otišao raditi u Zagreb, u Nakladni zavod Hrvatske.[5] Potom je deset godina radio kao novinar i urednik u Zagrebu, od 1948. do 1958. godine, a zatim postao je profesionalni publicist.[1]

Objavio je brojne opsežne studije o poznatim hrvatskim osobnostima (npr. Stjepan i Antun Radić, Eugen Kvaternik, Mihovil Pavlek Miškina, Slavko Kolar, Miroslav Krleža), te o hrvatskoj kulturi i historiografiji. Predmetu je prilazio činjenično, nekad emocionalno. Potaknuo je mnoga hrvatska kulturološka i politička pitanja i polemike. Uredio je Sabrana književna djela Mihovila Pavleka Miškine (1968., u 4 knjige), Slavka Kolara (1970. i 1971., u 6 knjiga), te izabrana djela Stjepana Radića, pod naslovom Politički spisi (1971.), koja sadrže Radićevu autobiografiju, članke, govore i rasprave.

U velikom Kulundžićevom opusu ostaje znamenito postavljanje i dokazivanje teze kako je u Kosinju postojala tiskara u kojoj su se otiskivale hrvatske inkunabule, misali i brevijari. Po njoj je prva tiskana knjiga u Hrvata, Misal po zakonu rimskoga dvora, od 22. veljače 1483. godine, tiskana u Kosinju, u Lici. U svojoj knjizi Kosinj: kolijevka štamparstva slavenskog juga dao je mnoge tvrdnje čime je podrijetlo tiskanja prve hrvatske inkunabule svrstao upravo u Kosinj, odnosno Kosinjski Bakovac, malo mjesto kraj Perušića, u Lici. To je ujedno bila i najstarija tiskara na cijelom slavenskom jugu.[6]

Otkrio je i prvu prozu Marka Marulića na hrvatskome jeziku, stariju od njegove Judite, ustvari prijevod srednjovjekovnoga Kempenčeva djela De imitatione Christi i priredio ga je zajedno s Julijem Derossijem, te je objavljeno pod naslovom Od naslidovanja Isukarstova i od pogarjenja tašćin segasvitnjih: s latinskoga jezika preveo na hrvatski 20. lipnja 1500. Marko Marulić,[7] 1989. godine. Kulundžićeva bibliološka studija Knjiga o knjizi (1951.) jedno vrijeme bila je sveučilišnim udžbenikom.[8]

Zbog svoje polemičnosti, nemirenja s postojećim stanjem, nepodilaženja autoritetima i nadasve nedodvoravanju ljudima na vlasti nazvan je Quercus croaticus incorruptibilis et indelebilis (Hrvatski hrast, nepotkupljiv i neuništiv) i pod tom je metaforom uveden i u Hrvatskom političkom leksikonu Hrvoja Šošića.

Umro je u Zagrebu, 27. prosinca 1994. godine. Pokopan je na zagrebačkome groblju Mirogoju.[9]

Djela

Knjige

  • Odgoj i ulica, Osijek?, 1933.[10]
  • Misli o knjigama, članci, Osijek?, 1934.[10]
  • 15 mjeseci kod Bat'e: što sam vidio, čuo i doživio kod Bate: sudbina ljudi na amerikanskoj vrpci: premien sistem, Biblioteka Problem Bata. Kolo I. Knjiga 1. (Urednik, izdavač i vlasnik Zvonimir Kulundžić. Osijek, Štampa A. Rott, Osijek, 1935.), (2. izdanje iste godine).[11]
  • Kako se korumpira javna riječ: Bata i naša štampa., Biblioteka Problem Bata. Kolo 1. Knjiga 2. (Urednik, vlasnik i izdavač Zvonimir Kulundžić, Osijek, Štampa Petar Kes, Osijek, 1935).[11]
  • Papir, Beograd, 1947.
  • Kako izgleda naša zemlja, Zagreb, 1948. (dva izdanja)
  • Kroz istoriju pisanja, Zagreb, 1948.
  • Ljudski govor i jezici, Zagreb, 1949.
  • Prirodne sile mijenjaju lice Zemlje, Zagreb, 1950.
  • Ante Radić i klerikalci, Zagreb, 1951.
  • Knjiga o Knjizi, Zagreb, 1951. (2. iz osnove prerađeno i znatno prošireno izd. 1957.)
  • Razgovor neugodni naroda književnoga, Zagreb, 1952.
  • Kako je postala knjiga, Beograd, 1955.
  • Put do knjige, Zagreb, 1959.
  • Problem najstarije štamparije na slavenskom jugu: (Kosinj 1482-1493), Zagreb, 1959. (posebni otisak: Narodna knjižnica ; br. 1, 1959. Str. 21. – 28.)
  • Kako nastanala knigata, Skoplje, 1960.
  • Kosinj: kolijevka štamparstva slavenskog juga, Zagreb, 1960.
  • Ljepota knjige: u opusu Ljube Babića, Zagreb, [1960?] (posebni otisak: Bulletin odjela VII. za likovne umjetnosti JAZU, 8(1960), br. 2 i 3. Str. 189. – 196.)
  • Na ruševinama prve naše štamparije u Kosinju, Gospić, 1960. (posebni otisak: Lički kalendar ; god. 1961. Str. 113. – 122.)
  • Egzotične knjige u našim muzejima i kolekcijama, Zagreb, 1961. (posebni otisak: Narodna knjižnica, str. 89. – 103.)
  • Đačka trilogija, (Drame, napisane trideset godina ranije kao književni prvijenci) Osijek, 1962.
  • Atentat na Stjepana Radića i njegova prava pozadina, Zagreb, 1962. (posebni otisak iz tjednika Slobodni dom) ↓1
  • Kosinj i perspektive koje on otvara pred našom historiografijom, Gospić, 1964. (posebni otisak: Dostignuća: časopis za školstvo, prosvjetu i kulturu ; god. I, br. 2, 1964. Str. 11. – 27.)
  • Atentat na Stjepana Radića, Zagreb, 1967.
  • Gutenberg und sein Werk im Slavischen Süden, Inauguralrede zur 500-Jahr-Feier von Gutenberg Tode, Mainz, 1964.
  • Mi sami protiv sebe, Osijek, 1964.
  • Dva priloga o Kosinju, Gospić, 1965. (posebni otisak: Dostignuće: časopis za školstvo, prosvjetu i kulturu ; god. II, br. 1-2, 1965., str. 23. – 34.)
  • Problematika najstarijeg hrvatskog štamparstva, Rijeka, 1966.
  • Faktografija o Slavku Kolaru, Zadar, 1966. (posebni otisak iz časopisa Zadarska revija br. 6/1965. i br. 3/1966.)
  • Glagoljaška štamparija XV-XVI stoljeća Kosinj-Senj-Rijeka, Senj, 1966. (posebni otisak: Senjski zbornik II ; 1966. Str. 167. – 304.)
  • Nekoliko neophodnih o Kosinju, Rijeka, 1966. (posebni otisak: Jadranski zbornik, Prilozi za povijest Istre, Rijeke, Hrv. primorja i Gor. kotara, sv. VI. Str. 419. – 458.)
  • Zgodovina Knjige, Ljubljana, 1967.
  • Miškina: presjek kroz stvarnost hrvatskog sela od Khuena do Poglavnika, Koprivnica, 1968.
  • Politika i korupcija u Kraljevskoj Jugoslaviji, Zagreb, 1968.
  • Govor na svečanosti proglašenja "Godine Slavka Kolara", Zagreb, 1969. (posebni otisak: Agronomski glasnik ; god. XXXI, br. 8-9. Str. 615. – 626.)
  • Tragedija hrvatske historiografije: o falsifikatorima, birokratima, negatorima, itd... itd... hrvatske povijesti, Zagreb, 1970., (2. pop. i proš. izd. 1970. ↓2)
  • Živi Radić, U povodu stote obljetnice rođenja Stjepana Radića, Zagreb, 1970. (tri izdanja)
  • Govor nad grobom Slavka Kolara prigodom svečanog sađenja breze u Zagrebu 1. prosinca 1969. godine, Zagreb, 1970. (posebni otisak: Agronomski glasnik ; br. 3/4, str. 241. – 245.)
  • Yugoslavia, Hamburg, [1972?] (posebni otisak: The Book Trade of the World, sv. 1: Europe abd International Sections, 1972. Str. 523. – 534.)
  • Tri priloga o Anti Kovačiću, Zagreb, 1973. (posebni otisak: Republika ; god. 39/1973., br. 10. Str. 1058. – 1069.)
  • Politika in korupcija v Kraljevi Jugoslaviji, Ljubljana, 1973.
  • Gutenberg und sein Werk im slawischen Sueden = Gutenberg i njegovo djelo na Slavenskom jugu, Mainz, 1973.
  • Pronalazak izgubljenog djela Marka Marulića na hrvatskom jeziku starijeg od "Judite", Zagreb, 1976., (posebni otisak iz časopisa Republika, god. XLII, br. 6 - Zagreb, svibnja 1976.)
  • Slavko Kolar i njegovo vrijeme, Zagreb, 1977.
  • Ta rič hrvacka: starinska naša draga... ča zvoni kroz stolića, knjiga I, Zagreb 1977., knjiga II, Zagreb 1979.
  • Stjepan Radić, Povodom 50. obljetnice smrti, Zürich, 1978.
  • Problematika autografa Marka Marulića, Zagreb, 1979., (posebni otisak iz knjige Ta rič hrvacka,..., knj. 2 /1979., suautor Željko Sabol)
  • Stjepan Radić danas, Povodom 50. obljetnice smrti, München, 1980.
  • O Krležinoj religioznosti: odlomak iz oveće knjige u pripremi "Krleža bez auerole i fanfara", Zagreb, 1982. (posebni otisak: Marulić ; god. 15, br. 1, siječanj 1982. Str. 17. – 44.)
  • 500. obljetnica Kosinjskog Misala - prve hrvatske tiskane knjige: 1483-1983, Zagreb, 1983.
  • Prepotencija i arogancija: još jedan žalosni prilog o antikosinjskoj raboti, Zagreb, 1984. (posebni otisak: Marulić, god. XVII, br. 1 i 3, siječanj i svibanj 1984. Str. 80. – 90., 389. – 406., 64. ↓3)
  • Stara hrvatska knjiga u svjetskom kontekstu, Zagreb, 1986.
  • Stjepan Radić und die kroatische Bauernpartei im Kampf für Freiheit und Demokratie, Zürich-Zagreb, 1988.
  • Tajne i kompleksi Miroslava Krleže: koje su ključ za razumijevanje pretežnog dijela njegova opusa, Ljubljana, 1988. i 1989.
  • Stjepan Radić i njegov republikanski ustav: u povodu šezdesete obljetnice smrti 8. kolovoza 1988., Zagreb, 1989. (2. izd. Azur Journal, Zagreb, 1991.)
  • Odgonetavanje "Zagonetke Rakovica": zaboravljeni hrvatski seljački tribun Petar Vrdoljak - prethodnik Stjepana Radića za pola stoljeća, Zagreb, 1994.

Gramofonska ploča i kaseta

  • "Stjepan Radić 1871-1971" Autorov esej na ovitku ploče. Sadržaj: Govor Stjepan Radića na sudbonosnoj noćnoj sjednici Narodnog vijeća 24. XI. 1918., čita Zlatko Crnković; Hrvatska narodna molitva Josipa Canića i Stjepana Radića; Narodnom geniju Rudolfa Matza izvode Hrvatskia seljačka pjevačka društva Sljeme (Šestine) i Podgorac (Gračani) i Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo Prigorec (Markuševec), dirigent Mirko Cajner; Tužaljka za Stjepanom Radićem (narodna) izvode seljanke Marta Matanović i Manda Mikić; Pogibija Radić Stipana (narodna) izvodi na guslama Zvonko Nuić. Urednik Zvonimir Kulundžić, Jugoton LPY-V-865, Stereo mono (Zagreb, 1971.).[12]
  • Kompaktna kaseta "Stjepan Radić 1871-1991", istoga sadržaja kao i na gramofonskoj ploči iz 1971. godine plus Dodatak (Popevka za ljubav, instrumentalna, Stipice Kalogjere i Vilibalda Čakleca) objavljena je 1990. godine povodom 120. obljetnice rođenja Stjepana Radića (Jugoton MC-6-S 3026936.).[13]

Epigram

DIVERZANT
Kad u povijesti
naknadno bomba eksplodira
barut je od
Kulundžić Zvonimira.
Fadil Hadžić, (Zoran Zec)
Hrvatski Olimp, Zagreb, 1971., str. 122.

Poveznice

Bilješke

  1. ↑1 Anopistografsko (tj. tiskano samo s jedne strane) izdanje u 100 primjeraka, izvan prodaje. Ova rasprava objavljivana je u tjedniku Slobodni dom (godište LX br. 32) od 6. kolovoza 1959. godine do (godište LXIII br. 1) 1. siječnja 1962. godine.[14]
  2. ↑2 Uz ovo izdanje tiskan je i posebni otisak (Razgovor neugodni o tragediji hrvatske historiografije, stranice 409. – 528., s dodatnim predgovorom str. I-VIII, Zagreb, 1970., ) kako bi kupci prvoga izdanja mogli kupiti samo taj posebni otisak bez izlaganja dodatnom trošku kupnjom cijeloga 2. izdanja.[15]
  3. ↑3 "Dodatak Post scriptum objavljen je u 50 primjeraka, nije se nalazio u prodaji već je bio namijenjen nacionalnim knjižnicama i znanstvenim ustanovama. Sadrži i: Post scriptum (64 str. u kseroks-kopijama)".[16]

Izvori

  1. ↑ a b c d Kulundžić, Zvonimir, Josipa Franjčić (2013.), hbl.lzmk.hr, pristupljeno 3. kolovoza 2019.
  2. ↑ a b c Miroslav Vaupotić, Quercus croaticus. O životu i djelu Zvonimira Kulundžića., str. 654., u: Zvonimir Kulundžić, Ta rič hrvacka, starinska naša draga... ča zvoni kroz stolića, vl. naklada, Zagreb, 1977., knjiga I.
  3. ↑ (srp.) Soko Štark - Istorija: Opširnija verzija, str. 7.  Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. listopada 2018. (Wayback Machine), preuzeto 27. listopada 2018.
  4. ↑ (srp.) Soko Štark, superbrands.rs, preuzeto 19. travnja 2017.
  5. ↑ a b c d e Kulundžić, Zvonimir, hr.cultural-opposition.eu, pristupljeno 15. listopada 2019.
  6. ↑ Bićanić, Nikola. Novi poticaji i otkrića Zvonimira Kulundžića // Crkva u svijetu, sv. 23, br. 2. (1988.), str. 185.-190. (Hrčak), str. 188.:
    »Zahvaljujući upravo Zvonimiru Kulundžiću, već je i hrvatska historiografija (strana je mnogo prije!) nakon silnih oporbi i suprotstavljanja prihvatila povijesnu činjenicu da je u malom ličkom selu Kosinju krajem 15. stoljeća djelovala prva hrvatska tiskara, koja je ujedno bila i najstarija tiskara na cijelom Slavenskom jugu. U toj su tiskari popovi glagoljaši tiskali svoje brevijare (što izrijekom potvrđuje i senjski biskup Sebastijan Glavinić u izvještaju sa svoje vizitacije Likom i Krbavom nakon izgona Turaka), a prema Kulundžićevom snažno utemeljenom i argumentiranom uvjerenju u toj tiskari ugledalo je svjetlo dana i naše reprezentativno izdanje, editio priceps, Misal po običaju Rimske kurije 1483. godine.«
  7. ↑ Od naslidovanja Isukarstova i od pogarjenja tašćin segasvitnjih / s latinskoga jezika preveo na hrvatski 20. lipnja 1500. Marko Marulić ; priredili Zvonimir Kulundžić i Julije Derossi, katalog.kgz.hr, pristupljeno 15. listopada 2019.
  8. ↑ D. Celing, Intelektualac bez dlake na jeziku u nezgodna vremena, Glas Slavonije, 4. travnja, 2019., pristupljeno 15. listopada 2019.
  9. ↑ Gradska groblja Zagreb – Značajne osobe – abecedni popis – K, gradskagroblja.hr, pristupljeno 7. ožujka 2023.
  10. ↑ a b Mance, Ivan. 2013. Kosinj: izvorište hrvatske tiskane riječi. Redak. Split. str. 41. ISBN 978-953-336-028-7. OCLC 868373546
  11. ↑ a b Essekiana: Kulundžić, Zvonimir, (u međumrežnoj pismohrani archive.org 4. ožujka 2016.), preuzeto 8. svibnja 2011.
  12. ↑ Various ‎– Stjepan Radić 1871-1971, discogs.com, pristupljeno 15. listopada 2019. (engl.)
  13. ↑ Various ‎– Stjepan Radić 1871-1991, discogs.com, pristupljeno 15. listopada 2019. (engl.)
  14. ↑ Zvonimir Kulundžić, Atentat na Stjepana Radića i njegova prava pozadina, Zagreb, 1962. Unutarnja stranica korica i unutarnja stranica naslovnice.
  15. ↑ Zvonimir Kulundžić, Razgovor neugodni o tragediji hrvatske historiografije, Zagreb, 1970., str. V.
  16. ↑ Prepotencija i arogancija : još jedan žalosni prilog o antikosinjskoj raboti ; Zvonimir Kulundžić, katalog.kgz.hr, pristupljeno 15. listopada 2019.

Vanjske poveznice


Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Zvonimir_Kulundžić&oldid=6876286"