Eugen Kvaternik
| Eugen Kvaternik | |
|---|---|
 Eugen Kvaternik | |
| Rođenje | 31. listopada 1825. Zagreb, Hrvatska. |
| Smrt | 11. listopada 1871. klanac Ljupča kraj Plaškoga, Hrvatska. |
| Stranka | Stranka prava |
| Zanimanje | političar, pravnik, pisac |
Eugen Kvaternik (Zagreb, 31. listopada 1825. – klanac Ljupča kraj Plaškoga, 11. listopada 1871.), bio je hrvatski političar, pravnik, pisac i revolucionar.
Eugen Kvaternik rodio se u Zagrebu 1825. godine u obitelji Romualda Josipa Kvaternika, profesora povijesti na zagrebačkoj Pravoslovnoj akademiji[1] i Marije Antonije Kvaternik, učiteljice u zagrebačkoj ženskoj pučkoj školi. Gimnaziju je pohađao u Zagrebu i Rijeci, 1840. – 1842. Bio je školski kolega Anti Starčeviću. Dugogodišnju suradnju i prijateljstvo s njim započeo u gimnazijskim danima kada mu je 'Stari' povremeno držao kućne poduke jer je Kvaternik bio boležljive naravi. Studirao je teologiju u Senju, Zagrebu i Pešti, ali je nije završio te je prešao na pravo (u Pešti) a u isto vrijeme slušao je i višu pedagogiju.[2] U Hrvatsku se vratio 1847. godine i završio studij prava te je položio i učiteljski ispit.[2] 1848. godine bio je, po naredbi bana Josipa Jelačića, sa skupinom od 22 mladića upućen u Požešku i Virovitičku županiju vježbati u oružju dragovoljce i suzbijati rad madžarskih emisara.[2] Po povratku u Zagreb položio je odvjetnički ispit te radio kao koncipijent i registrator Banskoga vijeća a kad je isto ukinuto prešao je u financijsku službu. Od rujna 1851. godine bavio se odvjetništvom u Brodu na Kupi.[2] Uz dr. Antu Starčevića, svojim je državnopravnim spisima i saborskim govorima položio ideološke i borbeno-političke temelje Stranke prava i pravaškog svjetonazora. Po njihovim zamislima, Stranka prava je od 1861. godine bila na čelu hrvatskog narodnog pokreta protiv Austrije i Ugarske.
Kvaternik je znao ili poznavao mnoge strane jezike: francuski, talijanski, njemački, ruski, mađarski, slovački, slovenski te latinski jezik.[2]
Zalagao se za samostalnu Hrvatsku, ali je smatrao da je za ostvarenje tog sna neophodna pomoć nekih stranih zemalja. Tako je bio povezan s revolucionarima Italije, Francuske i Rusije, a slovio je kao istaknuti član međunarodnog revolucionarnog bratstva tog doba. Vratio se u Hrvatsku 1860. godine, a prognan je još dva puta, dok se 1867. godine nije vratio s ciljem ostanka u Hrvatskoj.
Podrobniji članak o temi: Rakovički ustanakNe vidjevši drugog rješenja za oslobođenje Hrvatske od tuđinske vlasti, on 7. listopada 1871. godine staje na čelo narodnog ustanka u Rakovici.[3] U želji da ne kompromitira Stranku prava, kao i dr. Antu Starčevića, Eugen Kvaternik preuzima potpunu odgovornost za taj ustanak, premda mu je cilj bio dovođenje stranke na vlast u nezavisnoj Hrvatskoj. Pri tom su mu aktivno pomogli Ante Rakijaš, Vjekoslav Bach, Petar Vrdoljak, Ante Turkalj, braća Čuić... Ustanku su pristupili i pravoslavci iz zahvaćenog područja, a proglašeni politički ciljevi ustanka bili su:
- oslobođenje hrvatskog naroda od austrijsko-mađarskog jarma
- proglašenje nezavisne Hrvatske
- jednakost pred zakonom
- općinska samouprava
- ukidanje vojničke uprave u Granici i uvođenje slobodnih županija
- poštovanje obaju vjeroispovijedi u ljubavi i slozi
Dne 11. listopada Eugen Kvaternik, Vjekoslav Bach i Ante Rakijaš ubijeni su u zasjedi koju su im postavili Miloš Kosanović i Maksim Momčilović zajedno s tridesetak ostalih izdajnika iz ustaničkih redova a u dosluhu s c. kr. majorom Stankom Rašićem. Bili su na putu iz Plaškoga prijeko Ljupča klanca i Močila kada su se toga dana, u zoru, ostatci ustanika uputili prema granici kako bi prebjegli u Osmansko Carstvo.
- »Krajina je bila - ističe Milutin Nehajev - zaista ona točka s koje je bilo moguće pokrenuti pitanje o samom opstanku Austrije. U njoj je postojala spremna vojska, skladišta robe za višemjesečno ratovanje, a isto tako i silno nezadovoljstvo koje je i zadnjega kolebljivca moglo uvjeriti da je puška jedino sredstvo koje Austrija razumije. Ali, Kvaternik nije bio Jelačić, nije bio u stanju pokrenuti vojsku u Krajini kao što je to ban s lakoćom učinio god. 1848. U tome je tragedija Rakovice.«[4]
Tijela ubijenih Kvaternika, Bacha i Rakijaša na mjestu ubojstva opljačkana su a potom bačena u jarak pokraj ceste. Nakon neke dobi njihova tijela prevezena su u Rakovicu i zakopana u zajedničku grobnicu pokraj ceste što vodi za Drežnik gdje su ostali u neobilježenome grobu 50 godina. Godine 1921., o pedesetoj obljetnici Rakovičkoga ustanka, u organizaciji Družbe "Braća hrvatskoga zmaja", posmrtni ostatci Eugena Kvaternika i njegovih suboraca Ante Rakijaša i Vjekoslava Bacha preneseni su u Zagrebačku katedralu i pokopani uz Petra Zrinskoga i Franu Krstu Frankopana.[4][5]
- La Croatie et la confédération italienne. Avec une introduction par L. Leouzon Le Duc, Pariz, 1859.
- Das historisch-diplomatische Verhältniss des Königreichs Kroatien zu der ungarischen St. Stephans-Krone, Zagreb, 1860. (2. izd. 1861.; hrv. prijevod, Zadar 1894., 2. izd. hrv. prij. 1896.)
- Govor na Saboru trojedne kraljevine dne 18. lipnja 1861, Zagreb, 1861.
- Was ist die Wahrheit? Eine Erwiederung auf das Szálaysche Pamphlet betitelt "Zur Kroatischen Frage", Zagreb, 1861.
- Odgovor "Pozoru" na članak 'Odziv' u 108. broju sadržan, Zagreb 1862.
- Politička razmatranja: na razkrižju hrvatskog naroda / posvetio svim mislećim domoljubnim Hrvatom Eug. Kvaternik, sv. 1 i 2. Zagreb, 1862.
- Njekoliko riečih mojim nazlobnikom i ozloglasiteljem, Zagreb, 1862.
- Hrvatski glavničar ili Putokaz k narodnoj obrtnosti a kroz ovu k narodnjem blagostanju, Zagreb, 1863.
- Istočno pitanje i Hrvati. Historično-pravna rasprava, Zagreb, 1868.
- Rieč u sgodno vrieme, Zagreb, 1870.
- Izvještaj o dopuštanju izlaženja lista "Hervatska". Napisali -, V. Bach, Zagreb, 1870. (suautor Vjekoslav Bach)[6]
- Otvoreno pismo od 25. studenoga 1870. u vezi s izdavanjem političkog časopisa "Hervatska", Zagreb, (bez oznake godine).
- Historičko-diplomatski odnošaj Kraljevine Hrvatske napram ugarskoj kruni sv. Stjepana., Zadar, 1894.
- Prvo progonstvo Eugena Kvaternika. Godine 1858-1860. Prilog za noviju hrvatsku povijest., Zagreb, 1907. Po Kvaternikovom dnevniku priredio Kerubin Šegvić.
- Drugo progonstvo Eugena Kvaternika. Godine 1861-1865. Prilog za povijest konspiracije naroda proti Austriji. Ozažeo iz njegova dnevnika [i priredio za tisak Kerubin Šegvić]., Zagreb, 1907.
- Promemorija princu Jérômeu Napoléonu. Preveo i predgovor napisao Franjo Bučar., Matica hrvatska, Zagreb, 1936.
- Eugen Kvaternik. Politički spisi: rasprave, govori, članci, memorandumi, pisma, Znanje, Zagreb, 1971., (prir. dr. Ljerka Kuntić)
Izvor za djela[7]
- Eugen Kvaternik, Istočno pitanje i Hrvati, (pretisak izd. iz 1868.), Dom i svijet, Zagreb, 1997.
- Izabrani politički spisi / Eugen Kvaternik, prir. Dubravko Jelčić, Matica hrvatska, Zagreb, 1998.
- Hrvatski glavničar / Eugen Kvaternik, Eurocopy Pack, Zagreb, 1999. (repr. izdanja iz 1863.)
- Eugen Kvaternik: Hrvatski glavničar i Vladimir Veselica: Ekonomski ogledi i pogledi Eugena Kvaternika, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Dom i svijet, Hrvatsko društvo ekonomista, Inženjerski biro d.d., Zagreb, 2005.[8]
- Hrvatski glavničar ili: Putokaz k narodnjoj obrtnosti a kroz ovu k narodnjem blagostanju / Eugen Kvaternik, Dom i svijet, Ekonomski fakultet Sveučilišta, Zagreb, 2007. (repr. izdanja iz 1863.)
- 1869.: Počasni građanin Grada Zagreba.[9]
- 1933.: Podignut je spomenik Eugenu Kvaterniku i ustanicima u Rakovici koji je izradio kipar Marijan Matijević. ↓1
- 1940.: August Cesarec po njemu napisao je dramu Sin domovine: životna drama Eugena Kvaternika: u 15 slika s epilogom koja je praizvedena u zagrebačkom HNK 1940. godine, u režiji Branka Gavelle.[10] Izvođena je u zagrebačkom HNK i u sezoni 1996./1997., u režiji Želimira Mesarića.[11]
- Ulice, škole i trgovi nazvani su po njemu. Brigada HVO-a iz Bugojna je nosila ime 104. brigada "Eugen Kvaternik".
- Vojni poligon OSRH u Slunju nazvan je po njemu, Vojni poligon OSRH "Eugen Kvaternik".[12]
- Na mjestu gdje su 50 godina bili zakopani Eugen Kvaternik, Ante Rakijaš i Vjekoslav Bach, 8. listopada 2011. godine, otkriveno im je spomen-obilježje a postavili su ga članovi Družbe "Braća hrvatskoga zmaja".[13]
- ↑1 "Nakon Drugoga svjetskoga rata nove partizanske vlasti uklonile su Kvaternikov spomenik te su na njegovo mjesto postavili spomenik palim borcima. No nakon nekog vremena i djelovanja s viših političkih položaja spomenik Eugenu Kvaterniku vraćen je u Rakovicu, ali ne na isto mjesto, na kojemu se tada nalazio spomenik partizanima, već nešto istočnije od prvobitne pozicije. No to nije bio kraj nesretne sudbine Kvaternikova spomenika. Naime, i u zadnjem Domovinskom ratu pobunjeni srpski teroristi u sklopu velikosrpske politike iz Beograda, zauzeli su sredinom studenog 1991. godine Rakovicu te opljačkali i popalili većinu tamošnjih kuća. No čini se da sam spomenik nije odmah stradao. Naime, kako je natpis na postolju vremenom izblijedio srpski teroristi nisu odlučili za rušenje spomenika jer vjerojatno nisu znali o kome je riječ te su mislili da se možda radi o spomeniku nekom četničkom vojvodi. Ipak, nakon što se saznalo o kome je riječ, Kvaternikov je spomenik uskoro demoliran te je sama bista srpskim teroristima služila kao meta prvi vježbanju gađanja o čemu su svjedočili tragovi pogodaka puščanog zrnja. Nakon vojno-redarstvene akcije "Oluja" bista je pronađena na smetlištu u Vojišnici na Banovini. Nakon restauracije spomenik Eugenu Kvaterniku u Rakovici svečano je otvoren 8. listopada 1996. godine u povodu obilježavanja 125. godišnjice Rakovičke bune."[14]
- Anđelko Mijatović, Rakovički ustanak godine 1871., u: Rakovica: srce od Hrvata: povijest općine Rakovice, Općinsko poglavarstvo Rakovice - "Mato Lovrak" - "DoNeHa", Rakovica - Zagreb, 2003., ISBN 953-6648-09-1
- Zvonimir Kulundžić, Odgonetavanje "Zagonetke Rakovica": zaboravljeni hrvatski seljački tribun Petar Vrdoljak - prethodnik Stjepana Radića za pola stoljeća, Naklada multigraf, Zagreb, 1994., ISBN 953-6060-02-7
- ↑ Obljetnice hrvatskih velikana, Hrvatsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda, (uredio i opremio Stanko Tenšek) 3. izd., Zagreb, 1971., str. 31.
- ↑ a b c d e Eugen Kvaternik. Politički spisi: rasprave, govori, članci, memorandumi, pisma, Znanje, Zagreb, 1971., (prir. dr. Ljerka Kuntić), str. 7.
- ↑ Mijatović, 2003., str. 124. - 125.
- ↑ a b Ivan Strižić, Hrvatski portreti, DoNeHa, Zagreb, 1993., ISBN 953-96050-0-8, str. 27.
- ↑ Ljubomir Škrinjar, Bog nam sreću daj! - Hrvatski nek živi zmaj!, Hrvatsko kulturno vijeće, 27. studenoga 2011., pristupljeno 26. listopada 2018.
- ↑ Izvještaj o dopuštanju izlaženja lista "Hervatska" / napisali Eugenij Kvaternik i V. Bach, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, Crolist - skupni katalog hrvatskih knjižnica, (Crolist), pristupljeno 20 prosinca 2020.
- ↑ Eugen Kvaternik. Politički spisi: rasprave, govori, članci, memorandumi, pisma, Znanje, Zagreb, 1971., (prir. dr. Ljerka Kuntić), Bibliografija. Važnija izdanja djela Eugena Kvaternika., str. 591.-592.
- ↑ Stipetić, Vladimir. Eugen Kvaternik: Hrvatski glavničar i Vladimir Veselica: Ekonomski ogledi i pogledi Eugena Kvaternika // Ekonomski pregled, sv. 57, br. 1.-2. (2006.), str. 147.-152. (Hrčak)
- ↑ Grad Zagreb: Javna priznanja: Počasni građanin Grada Zagreba: 1850. - 1918. (Austro Ugarska monarhija), zagreb.hr, pristupljeno 10.travnja 2023.
- ↑ (M.J.), Pogled s ljevice na nacionalnog junaka, Večernji list, 12. svibnja 2004., pristupljeno 29. prosinca 2015.
- ↑ Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu: Arhiv: Sezona 1996./1997. Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. siječnja 2016. (Wayback Machine), pristupljeno 29. prosinca 2015.
- ↑ Počast Eugenu Kvaterniku, hrvatski-vojnik.hr, 13. listopada 2015., pristupljeno 26. listopada 2018.
- ↑ Molitva za ustanike, fotografije i tekst: Ivan Nađ, Zmaj Brezanski od Hrvata, safaric-safaric.si, 16. listopada 2011., pristupljeno 26. listopada 2018.
- ↑ Komunisti Kvaternika zamijenili palim borcima, a srpski teroristi na njemu vježbali gađanje, Vojna povijest, 21. studenoga 2014., pristupljeno 29. prosinca 2015.
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Eugen Kvaternik |
- LZMK / Hrvatski biografski leksikon: Kvaternik, Eugen (Evgenij)
- LZMK / Hrvatska enciklopedija: Kvaternik, Eugen
- LZMK / Proleksis enciklopedija: Kvaternik, Eugen
- Istočno pitanje i Hrvati, izdanje 1868.
- Politička razmatranja na razkrižju hrvatskoga naroda, izdanje 1861.
- Kvaternik: životopis Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. ožujka 2007. (Wayback Machine)
- Ferdo Šišić, Kvaternik (Rakovička buna) Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. ožujka 2012. (Wayback Machine)
- Stančić, Nikša. Od emigracije do Rakovice: Eugen Kvaternik i njegova koncepcija ustanka u Hrvatskoj 1871. // Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, vol. 25, br. 1. (1992.), str. 39. – 56. (Hrčak)
- August Cesarec, Sin domovine: životna drama Eugena Kvaternika: u 15 slika s epilogom[neaktivna poveznica]