Zlatko Crnković (glumac)
Zlatko Crnković | |
---|---|
Zlatko Crnković u filmu "Tu" (2003.) | |
Rođenje | 27. svibnja 1936. Kastav, Hrvatska |
Smrt | 14. veljače 2012. Zagreb, Hrvatska |
Zanimanje | glumac |
WWW | |
Ostale nagrade | |
Nagrada hrvatskog glumišta | |
portal o životopisima ‧ portal o filmu |
Zlatko Crnković (Kastav, 27. svibnja 1936. – Zagreb, 14. veljače 2012.) bio je hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac.
Zlatko Crnković rodio se u Kastvu 1936. godine. Osnovnu školu završio je u Mrkoplju, a gimnaziju u Delnicama. Glumom se je počeo baviti u gimnaziji, a na Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu primljen je 1955. godine. Iste godine postao je i suradnikom Radio Zagreba.
Članom zagrebačkoga HNK bio je više od tri desetljeća (od 1958. do 1989. godine).[1] 1989. godine potpuno se posvetio profesorskom radu na Akademiji gdje je kao redoviti profesor predavao scenski govor na Odsjeku glume.[1]
Crnković je u kazalištu ostvario više od 150 uloga.[1] Objavio je CD "Zlatko Crnković govori Goloba u izboru Mladena Pavkovića", za koji je glazbu napisao Rajko Dujmić, (2004.), dok je Mladen Pavković objavio i monografiju "Zlatko Crnković" (2005.) te dokumentarni film - "Zlatko Crnković".
Umro je u Zagrebu, 14. veljače 2012. godine.[1]
- "Bitange i princeze" kao sudac (2005.)
- "Olujne tišine" kao Aleksandar pl. Radočaj (1997.)
- "Putovanje u Vučjak" kao Šipušić (1986.)
- "Nikola Tesla" kao Ben Johnson (1977.)
- "U registraturi" kao župnik (1974.)
- "Kuda idu divlje svinje" kao Veno (1971.)
- "Mrak" kao djed (2011.)
- "Tu" kao Josip (2003.)
- "Duga ponoć" kao župnik (2003.)
- "Kuća duhova" kao Illustrissimus (1998.)
- "Čudnovate zgode šegrta Hlapića" kao pripovjedač (1997.)
- "Proljeće Ivana B." (1995.)
- "Gospa" kao Zoran Ranković (1994.)
- "Kamenita vrata" (1992.)
- "Luka" (1992.)
- "Vila Orhideja" kao ujak (1988.)
- "Olujna noć" (1987.)
- "Nitko se neće smijati" kao Hofman (1985.)
- "Horvatov izbor" (1985.)
- "Heda Gabler" (1985.)
- "Pod starim krovovima" (1984.)
- "Ifigenija u Aulidi" (1983.)
- "Ustrijelite Kastora" (1982.)
- "Obiteljski album" (1981.)
- "Poglavlje iz života Augusta Šenoe" (1981.)
- "Obustava u strojnoj" (1980.)
- "Dekreti" (1980.)
- "Ljubica" (1979.)
- "Istarska rapsodija" (1978.)
- "Car se zabavlja" (1975.)
- "Timon" (1973.)
- "Okreni leđa vjetru" (1972.)
- "Kainov znak" (1970.)
- "Ožiljak" (1969.)
- "Mirotvorci" (1966.)
- "Mokra koža" (1966.)
- "Nevesinjska puška" (1963.)
- "Opasni put" kao Willy (1963.)
- "Martin u oblacima" kao inspektor (1961.)
- "Siva bilježnica" (1961.)
- "Pustolov pred vratima" (1961.)
- "Kota 905" (1960.)
- "Vlak bez voznog reda" (1959.)
- "Naši se putovi razilaze" (1957.)
- "Legenda o medvjedu" kao Stari Denahi/Pripovjedač (2003.)
- 2003. – Zlatna arena za najbolju glavnu mušku ulogu u filmu "Tu".[2]
- 2011. – Nagrada hrvatskog glumišta za životno djelo.[3]
- ↑ a b c d Umro čuveni glumac Zlatko Crnković, dnevnik.hr, 14. veljače 2012., preuzeto 7. studenoga 2013.
- ↑ 50. Pula Film Festival 19.–24. srpnja 2003., preuzeto 7. studenoga 2013.
- ↑ Dvije Nagrade hrvatskog glumišta pripale zadarskim lutkarima:
- »Nagrade za životno djelo ove su godine dodijeljene dramskom prvaku Zlatku Crnkoviću i opernoj umjetnici Nadi Puttar-Gold.«, Zadarski list, 25. studenoga 2011., preuzeto 7. studenoga 2013.
- LZMK / Hrvatska enciklopedija: Crnković, Zlatko
- Matica.hr / Vijenac 469 – In memoriam Zlatku Crnkoviću: Arhetipski glas, jeka svemira Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. svibnja 2017. (Wayback Machine)
- Dalje.com – Hrvatski glumci opraštaju se od doajena hrvatskog glumišta Zlatka Crnkovića Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. lipnja 2015. (Wayback Machine)
- Jutarnji.hr – Tomislav Čadež: »Zlatko Crnković: Emotivni glumac osobitog baritona« Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. ožujka 2016. (Wayback Machine)
- Večernji.hr – Maja Pejković-Kaćanski: »Zlatko Crnković: Kazalište je najljepša hrana za glumca«
- Zlatko Crnković u internetskoj bazi filmova IMDb-u (engl.)