Džamija Jeni – Wikipedija

Džamija Jeni Valide (Turski: Yeni Valide Camii) u Istanbulskoj četvrti Üsküdar, izgrađena je od 1708. do 1710. godine za Gülnuş Emetullah Sultan, majku osmanskog sultana Ahmeda III. kao posljednja velika džamija zlatnog doba Osmanskog Carstva.

Arhitektura

[uredi | uredi kôd]

Džamija svojim tlocrtom podsjeća na Rustem Pašinu džamiju u Tahtakaleu, iako je mnogo veća. Dakle, ima tradicionalni tlocrt upisanog kvadrata s jednom velikom plitkom kupolom koju podržavaju četiri polukupole i dva bočna minareta. Na njoj su primijenjeni tradicionalni materijali i konstrukcije, ali i ukrasi. Uz dvorišni zid nalazi se sjajna javna česma, ubožnička česma i škola za dječake. Česma i otvorena grobnica sultanove majke su izvanredno lijepi primjeri turske umjetnosti.

U džamiji, minber (propovjedaonica), mihrab (oltar) i ograde na galerijama odražavaju tradicionalni stil. No, emajlirane zidne pločice (pocakljene pločice), svojom bojom, motivima i dizajnom, ali is svojom jedinstvenom tehnikom nastanka su originalne. Naslikani kaligrafski ukrasi također predstavljaju izvanredan slikarski stil, a djelo su Hezarfena Mehmet Efendije.

Poveznice

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Džamija Jeni

Džamijski kompleksi i kraljevske džamije Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. srpnja 2011. (Wayback Machine) na stranicama Turskog ministarstva kulture i turizma. Posjećeno 25. veljače 2011. (engl.)
Fotografije Džamije Jeni Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. srpnja 2022. (Wayback Machine) Posjećeno 25. veljače 2011. (tur.)

Svjetska baština u Turskoj

Europa

Kulturna baština (2)

Povijesni dijelovi Istanbula: Konstantinov hipodrom, Aja Sofija, Aja Irena, Cisterna Bazilike, Crkva Hora, Teodozijeve zidine, džamije Ahmedija, Sulejmanija, Šehzada, Jeni, i palača Topkapi Saraj (1985.) • Džamija Selimija i njezin društveni kompleks (2011.)

Azija

Kulturna baština (17)	Afrodizija (2017.) • Arheološki lokalitet Ani (2016.) • Bursa i Cumalıkızık: rođenje Osmanskog carstva (2014.) • Çatal Höyük (2012.) • Velika džamija i bolnica u Divriğiju (1985.) • Diyarbakır utvrda i kulturni krajolik Hevsel vrtova (2015.) • Efez (2015.) • Göbekli Tepe (2018.) • Ruševine Hattuše (1986.) • Ruševine Ksantosa s Letinim svetištem Letoon (1988.) • Monumentalne grobnice u brdima Nemruta (1987.) • Pergam i njegov višeslojni kulturni krajolik (2014.) • Povijesno središte Safranbolua (1994.) • Troja (1998.) ● Arheološki lokalitet Arslantepe (2021.) • Gordion (2023.)

Mješovita baština (2)	Nacionalni park Göreme i spomenici u stijenama Kapadocije (1985.) • Antički grad Hierapolis s terasama Pamukkale (1988.)

Nematerijalna svjetska baština (20)

Tradicija Âşıklık (2009.) • Çini, tradicijska vještina proizvodnje glazura u keramici (2016.) • Ebru, turska umjetnost mramora (2014.) • Hıderles (Ederlezi), proslava Jurjeva, tj. proljeća¹⁾ (2017.) • Proizvodnja plošnog kruha poznatog kao lavaš, katirma, jupka ili jufka²⁾ (2016.) • Kazalište sjena Karađoz (2009.) • Keşkek (2011.) • Kırkpınar ili hrvački festival (2010.) • Umjetnost javnog pripovjedanja Meddah (2008.) • Festival Mesir Macunu (2012.) • Ceremonija Mevlevi Sema (2008.) • Proslava nove godine Novruz³⁾ (2008.) • Semah, ritual Alevi-Bektaşi vjernika (2010.) • Tradicijski Sohbet skupovi (2010.) • Kultura i tradicija turske kave (2013.) • Zviždući jezik* (2017.) • Dede Korkut (s Azerbajdžanom i Kazahstanom) (2018.) • Tradicionalno tursko streličarstvo (2019.) • Tradicionalna strateška igra: Togyzqumalaq, Toguz Korgool, Mangala / Göçürme (s Kazahstanom i Kirgistanom) (2020.) • Umjetnost minijature (s Azerbajdžanom, Iranom i Uzbekistanom) (2020.)

¹⁾ S Makedonijom ²⁾ S drugim državama (Azerbajdžan, Iran, Kazahstan i Kirgistan) ³⁾ Slavi se u još desetak država sa značajnim udjelom iranskog stanovništva. * Svjetska baština u opasnosti