Prijeđi na sadržaj

Viktor Emanuel II.

Izvor: Wikipedija
Viktor Emanuel II.
Viktor Emanuel II.
talijanski kralj
Vladavina 17. ožujka 1861.9. siječnja 1878.
Prethodnik Napoleon Bonaparte
Nasljednik Umberto I.
sardinski kralj i savojski vojvoda
Vladavina 23. ožujka 1849.17. ožujka 1861.
Prethodnik Karlo Albert
Supruge Adelaide Austrijska
Rosa Vercellana
Djeca Marija Klotilda Savojska
Umberto I.
Amadeo I.
Odon Montferratski
Marija Pia Portugalska
Puno ime Vittorio Emanuele Maria Alberto Eugenio Ferdinando Tommaso
Dinastija Savojska dinastija
Otac Karlo Albert
Majka Marija Tereza Austrijska
Rođenje 14. ožujka 1820., Torino
Smrt 9. siječnja 1878., Rim
Vjera rimokatolik

Viktor Emanuel II., punim imenom Vittorio Emanuele Maria Alberto Eugenio Ferdinando Tommaso (Torino, 14. ožujka 1820.Rim, 9. siječnja 1878.), sardinski kralj od 1849. do 1861. godine i kralj Italije od 1861. do smrti, čime je postao prvi vladar nakon 6. stoljeća koji je vladao čitavom Italijom. Zbog toga je prozvan "Ocem domovine" (tal. Padre della Patria).[1]

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Sardinski kralj

[uredi | uredi kôd]

Rodio se u obitelji oca Karla Alberta iz Savojske dinastije i Marije Tereze Austrijske. Prihvatio je liberalni ustav iz revolucije 1848. godine i nakon očeve abdikacije usmjerio je aktivnost na ujedinjenje Italije, u čemu je imao pomoć i podršku premijera grofa Camila Cavoura.

Na vanjskopolitičkom planu, sudjelovao je u Krimskom ratu (1854. – 1856.) na strani alijanse Velike Britanije, Francuskog Carstva i Osmanskog Carstva protiv Ruskog Carstva. Godine 1859. pobijedio je Austriju u bitkama kod Solferina i Magente nakon čega je dobio Lombardiju, dok je od Francuza dobio Toskanu, Parmu, Modenu i Romagnu u zamjenu za Nicu i obiteljsku djedovinu Savoju. Uspio je nagovoriti revolucionara Giuseppe Garibaldija da krene u osvajanje Napulja i Sicilije, nakon čega je, tijekom 1860. – 1861. godine, dobio Kraljevstvo Dviju Sicilija te naposljetku 1860. godine teritorij Papinske Države, izuzev grada Rima i okolice. Poslije svih tih političkih i teritorijalnih uspjeha, mogao je dovršiti plan o ujedinjenju cijele Italije.[2]

Talijanski kralj

[uredi | uredi kôd]

Dana 17. ožujka 1861. godine proglašen je prvim kraljem Italije. Poslije nove pobjede nad Habsburgovcima, u bitci kod Custozze 1866. godine, kralj Viktor Emanuel II. proširio je područje svoje nove kraljevine na Veneciju. Konačno je 1870. godine osvojio grad Rim i ukinio ostatke Papinske Države, nakon čega je prebacio prijestolnicu iz Firence u Rim. Iste godine, njegov mlađi sin Amadeo I. je izabran za španjolskog kralja.

Naslijedio ga je stariji sin, kralj Umberto I. koji je vladao Italijom od 1878. do 1900. godine.

Bilješke

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Viktor Emanuel II.
Viktor Emanuel II.
Rođ. 14. ožujka 1820. Umr. 9. siječnja 1878.
Vladarske titule
prethodnik
Karlo Albert
sardinski kralj
savojski vojvoda

23. ožujka 1849. – 17. ožujka 1861.
ujedinjenje Italije
Nova titula talijanski kralj
17. ožujka 1861. – 9. siječnja 1878.
nasljednik
Umberto I.
Titule u Katoličkoj Crkvi
prethodnik
Karlo Albert
čuvar Svetoga platna
1849. – 1878.
nasljednik
Umberto I.
Nedovršeni članak Viktor Emanuel II. koji govori o vladaru treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.