Torinsko platno
 |
Ovaj članak ili dio članka se previše oslanja na primarne izvore.Dodajte odgovarajuće sekundarne ili tercijarne izvore, u skladu sa smjernicom. |
Torinsko platno (talijanski Sindone di Torino) ili Sveto platno (Sacra Sindone) naziv je za jednu od najpoznatijih kršćanskih relikvija, a koja predstavlja uzan komad lanenog platna na kojem se može prepoznati obris muškoga tijela. Ime je dobilo po talijanskom gradu Torinu gdje se čuva u katedrali sv. Ivana Krstitelja. Prema vjerovanju brojnih vjernika, tkanina predstavlja pokrov u koji je bio zamotan Isus nakon smrti na križu.
Godine 1988. datiranje ugljikom-14 pokazalo je da je starost platna 689 ± 16 godina i da ga se s 95 % vjerojatnosti može datirati u razdoblje od 1262. do 1384. godine. Istraživanje je obavljeno u časopisu Nature uz komentar profesora Braya s Metrološkog instituta G. Colonetti da su rezultati tri laboratorija međusobno kompatibilni, te nijedan srednji rezultat, bazirano na dostavljenim dokazima, nije upitan.[1]
Kasnijom analizom utvrđeno je da je dio platna s kojeg su uzeti uzorci u Srednjem vijeku dorađivan. Naime postoji osnovana sumnja da se platno oštetilo te da ga je jedan od vlasnika odlučio popraviti posebnom metodom uplitanja pamuka u lan. Do danas Crkva nije dozvolila ponovnu analizu, smatrajući je nepotrebnom.[nedostaje izvor]
Botaničar Avinoam Danin godine 1999. analizom polena i tragova cvijeća smješta ga u područje Jeruzalema, u ožujak ili travanj, u doba prije 8. stoljeća.[2][primarni izvor!]
U svibnju 2009. godine Barbara Frale, vatikanska arhivistica, demonstrirala je pred televizijskim gledateljima još jedan dotad nepoznat element, pošto ga je objavila u svojoj knjizi: pri restauraciji i temeljitom ispitivanju uočeni su i tragovi napisa na papirusima koji su bili stavljeni uz platno. Na njima se - na aramejskome, grčkome i latinskome - navodi da je tu Isus iz Nazareta. Frale tvrdi da je to trag običnoga birokratskog dokumenta radi ukopa, odnosno sahrane u grobnici. Smatra ga utoliko autentičnijim ako nije trag Isusovih sljedbenika, kasnije nazvanih kršćanima, nego mjesnih vlasti, koje su samo konstatirale identitet mrtvaca.[3][kad je ostavljen trag?]
Marcelić, Josip: Turinsko platno, Jelsa, 1994.
- ↑ Damon, P. E.; Donahue, D. J.; Gore, B. H.; Hatheway, A. L.; Jull, A. J. T.; Linick, T. W.; Sercel, P. J.; Toolin, L. J.; Bronk, C. R.; Hall, E. T.; Hedges, R. E. M.; Housley, R.; Law, I. A.; Perry, C.; Bonani, G.; Trumbore, S.; Woelfi, W.; Ambers, J. C.; Bowman, S. G. E.; Lesse, M. N. Tite, M. S. — Radiocarbon Dating of the Shroud of Turin. Nature 1989, 337, 611-615
- ↑ Botanical Evidence Indicates "Shroud Of Turin" Originated In Jerusalem Area Before 8th Century. ScienceDaily (engleski). Pristupljeno 3. svibnja 2022.
- ↑ Inoslav Bešker. 3. svibnja 2010. Nađen novi znak uz Torinsko platno - službeni žig za Isusov pokop Pristupljeno 22. lipnja 2011.
- Official site of the custodians of the Shroud in Turin (engl.)
- Torinsko platno potječe iz Isusovog vremena. Nacional.hr. 13. travnja 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. travnja 2009. Pristupljeno 3. svibnja 2022.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
- Nađen novi znak uz Torinsko platno - službeni žig za Isusov pokop. Slobodna Dalmacija. 28. travnja 2015. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. travnja 2015. Pristupljeno 3. svibnja 2022.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
- Online Length Measurements on Shroud Photographs Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. travnja 2013. (Wayback Machine) (engl.)
- Zoran Vitas. 2014. Torinsko platno. Obzor. Večernji list