Prijeđi na sadržaj

Karlo Albert

Izvor: Wikipedija
Karlo Albert
Karlo Albert
sardinski kralj i savojski vojvoda
Vladavina 27. travnja 1831.23. ožujka 1849.
Krunidba 27. travnja 1831.
Prethodnik Karlo Feliks
Nasljednik Viktor Emanuel II.
Supruga Marija Tereza Austrijska
Djeca Viktor Emanuel II.
Ferdinand, vojvoda Genove
Marija Kristina
Puno ime Carlo Alberto Emanuele Vittorio Maria Clemente Saverio di Savoia
Dinastija Savojska dinastija
Otac Karlo Emanuel Savoja-Carignano
Majka Marija Kristina Saksonska
Rođenje 2. listopada 1798., Torino
Smrt 28. srpnja 1849., Porto
Vjera rimokatolik

Karlo Albert (tal. Carlo Alberto) (Torino, 2. listopada 1798.Porto, 28. srpnja 1849.), sardinski kralj i savojski vojvoda od 1831. do 1849. iz sporedne loze Savojske dinastije, Savoja-Carignano. Za vrijeme vladavine proglasio je novi sardinsko-pijemontski ustav. Vodio je antiaustrijsku politiku, zbog želje da ujedini čitavu Italiju u jedinstvenu državu.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Bio je pripadnik bočne loze sardinske kraljevske dinastije, rođen u obitelji Karla Emanuela, princa Carignana i Marije Kristine Saksonske. Naslijedio je naslov princa Carignana 1800. godine. Školovao se u Parizu, gdje je postao simpatizer ideja Francuske revolucije.[1] Godine 1810. car Napoleon I. Bonaparte imenovao ga je grofom. Kada je njegov rođak Viktor Emanuel I. vraćen na prijestolje Pijemonta, Karlo Albert se vratio u Milano, gdje se uključio u borbu mladih liberala koji su zahtijevali narodni ustav. Poslije ustanka u Napulju 1820. godine, Karlo Albert je pristao povesti revolucionare, ali uskoro je odbio direktno sudjelovanje u državnom udaru.[2] Kada je 13. ožujka 1821. godine kralj Viktor Emanuel I. bio prisiljen abdicirati s prijestolja, Karlo Albert je postao regent do dolaska novoga kralja Karla Feliksa. Proglasio je novi liberalni ustav, koji je već iste godine ukinuo novi kralj.[3] Uhićen je i protjeran u Francusku, zbog sudjelovanja u revoluciji.

Nakon smrti Karla Feliksa 1831. godine, s kojim je izumrla glavna loza Savojske dinastije, izabran je za novog kralja. Unatoč nadanjima liberala, nije pomilovao revolucionare iz 1821. godine i krvavo se obračunao 1833. godine s novom urotom. Nakon što su 1848. godine austrijske postrojbe protjerane iz Milana i Venecije, a potom iz Parme i Modene, stao je na čelo protuaustrijskog nacionalnog pokreta. Poslije poraza kod Custozze dana 25. srpnja 1848. godine, pristupio je pregovorima s Austrijom, no uskoro je nastavio s vojnim djelovanjima da bi nakon poraza kraj Novare u ožujku 1849. godine, bio prisiljen abdicirati u korist svog sina Viktora Emanuela II. i izbjeći u Portugal.

Bilješke

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Karlo Albert


Karlo Albert
Rođ. 2. listopada 1798. Umr. 28. srpnja 1849.
Vladarske titule
prethodnik
Karlo Feliks
sardinski kralj
1831.–1849.
nasljednik
Viktor Emanuel II.
Talijansko plemstvo
prethodnik
Karlo Emanuel
princ od Carignana
1800.–1831.
spojeno s Kraljevinom Sardinijom
Titule u Katoličkoj Crkvi
prethodnik
Karlo Feliks
čuvar Svetoga platna
1831.–1849.
nasljednik
Viktor Emanuel II.
Nedovršeni članak Karlo Albert koji govori o vladaru treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.