Prijeđi na sadržaj

Višeslavova krstionica

Izvor: Wikipedija
Krstionica kneza Višeslava

Višeslavova krstionica naziv je kamene krstionice na kojoj se spominje knez Višeslav, to je jedan od najznačajnijih spomenika hrvatske kulture iz ranog srednjeg vijeka. Pretpostavlja se da je krstionica prvotno bila u Ninu, u baptisteriju.

Izgled krstionice

[uredi | uredi kôd]

Krstionica je isklesana iz bloka mramora s otoka Prokoneza (Turski: Sraylar) u Mramornom moru, te ima šesterostranični oblik visine 88-89,5 cm i promjera otvora 120 cm; ukupan promjer (uključujući bridove) krstionice je 139-140,3 cm; sami bridovi su debljine 11 - 11,7 cm. Uz bridove stranica reljefno je isklesan po jedan torodirani stupić sa stiliziranim kapitelom, dok je na sredini prednje stranice prikazan procesionalni križ ispunjen hrvatskim tropletom za zavojnicom na kraju triju krakova. Zapremina krstionice je 654 litara vode; teška je 1.149 kg. Za otjecanje vode je na dnu izvedena konusna kružna rupa koja na vrhu ima 26 cm i sužava se potom do promjera od 9 cm. Na stražnjoj plohi (nasuprot onoj na kojoj je isklesan križ) nalazi se na visini od 40,5 cm otov širine 5 i visine 10,4 cm, u kojemu se nekada nalazila olovna cijev za dovod čiste vode.

Uz gornji rub je slovima visine 6 do 6,5 cm stoji natpis na latinskom jeziku u kojemu su neke riječi skraćene (ispuštanjem zadnjih i/ili nekih srednjih slova), koji glasi:

+ HEC FONS NE(M)PE SVM(M)IT INFIRMOS VT REDDAT ILLVMINATOS.

HIC EXPIANT SCELERA SVA QU(O)D [DE PRIMO] SVMPSERVNT PARENTE, VT EFFICIANTVR CHR(ISTI)COLE SALVBRITER CONFITENDO TRINV(M) P(ER)HENNE(M).

HOC IOH(ANNES) PR(ES)B(YTER) SVB TEMPORE VVISSASCLAVO DVCI OPVS BENE CO(M)PSIT DEVOTE IN HONORE[M] VIDELICET S(AN)C(T)I IOH(ANN)IS BAPTISTE VT INTERCEDAT P(RO) EO CLIENTVLOQVE SVO.

Križ na početku natpisa se prema običajima iz doba nastanka čitao sa "In Christi nomine. Amen."

Tj. u prijevodu na hrvatski jezik:

U Kristovo ime. Amen. Ovaj studenac svakako prima nejake da ih vrati ozarene.

Ovdje se odrješuju od opačina svojih koje primiše od praroditelja, da se učine Kristovim štovateljima, spasonosno ispovijedajući Trojicu vjekovječnu.

Svećenik Ivan u Višeslavovo doba dobro ukrasi ovo djelo knezu s posvetom, na čast dakako svetomu Ivanu Krstitelju, da zagovora njega [kneza] i štićenika svoga [Ivana].

Uz gornji vidljivi ostaci metalnih šipki koje su podržavali drvenu kupolu koja je štitila vodu od prašine, ili pak zastore koji su se koristili obzirom da su krštenici ulazili goli da bi na izlasku oblačili krsnu haljinu.[1]

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Krstionica je otkrivena u Veneciji 1853. godine, u kapucinskom samostanu Presvetog Otkupitelja na otoku Giudecca, gdje je služila kao spremnik vode za zalijevanje samostanskog vrta. Izgleda da je u Veneciju prenesena iz Nina 1746. godine. Nakon što je 1853. godine prenijeta u muzej Correr, potkraj svibnja 1942. godine ju je na zauzimanje nadbiskupa bl. Alojzija Stepinca prepustilaItalija Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, u zamjenu za dvije slike Vittorea Carpaccia iz zagrebačke Strossmayerove galerije (Sveti Petar Mučenik i Sveti Sebastijan).[2] Krstionica je tada smještena u palaču HAZU u Zagrebu. 1958. godine prenesena je u Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, gdje se i danas nalazi.[3] Replika Višeslavove krstionice nalazi se u Muzeju ninskih starina, a sadreni odljev u Gliptoteci u Zagrebu.

Znanstvena rasprava o krstionici

[uredi | uredi kôd]

Od svoga otkrića polovicom 19. stoljeća, krstionica je potakla znatno zanimanje, te je o njoj pisao Ivan Kukuljević Sakcinski koji je držao da se na krstionici spominje zahumski knez Višeslav.[4] Zadarski povjesničar Giuseppe Ferrari-Cupilli prvi je iznio tezu o tome da se ova krstionica prvotno nalazila u Ninu i to na temelju danas izgubljenog rukopisa Anonim Filippi.[5] U tom rukopisu spominjala se krstionica koja se nalazila u ninskom baptisteriju, odakle je odnesena 1746. godine, nakon rušenja zgrade. Prema njezinim stilskim karakteristikama, krstionica se tada smještala na prijelaz iz 8. u 9. stoljeće.[6] Franjo Rački, dokazujući stilsku srodnost s natpisom kneza Branimira iz Muća, pobijao je povezanost krstionice sa zahumskim Višeslavom, te prvi govori o hrvatskom knezu Višeslavu koji bi se mogao smjestiti nakon kneza Muncimira.[7] Ninsko podrijetlo krstionice prihvatili su ubrzo i ostali hrvatski povjesničari, a Luka Jelić smatra Višeslava prvim hrvatskim pokrštenim knezom, te započinje arheološki istraživati ninsku katedralu.[8]

Nakon dopremanja krstionice u Hrvatsku, Mirko Šeper vrši stilsku i epigrafsku analizu, te je temeljem analogije s natpisom na ciboriju prokonzula Grgura smješta u 11. stoljeće.[9] Nakon toga članka revidirani su 1962. i rezultati Jelićevih arheoloških istraživanja, pa se došlo do zaključka da krstionica nije prvotno bila u Ninu. Šeperovo mišljenje prihvatila je Nada Klaić.[10] S druge strane, Ljubo Karaman stilsko-epigrafskom analizom datira krstionicu u 9. stoljeće.[11] Početkom toga stoljeća datira krstionicu i Janko Belošević.[12] Mirjana Matijević-Sokol dokazala je, temeljem detaljne paleografsko-epigrafske analize i usporedbe s ostalim hrvatskim ranosrednjovjekovnim spomenicima, posebice iz Zadra, Bijaća, Rižinice, Muća i Uzdolja, da je riječ o spomeniku koji spada u hrvatsku epigrafsku baštinu s početka 9. stoljeća, te da ga se najvjerojatnije valja smjestiti u Nin gdje je bila najstarija hrvatska biskupija izvan dalmatinskih bizantskih gradova, jer sam natpis upućuje na to da je upućen tek pokrštenoj vladarskoj eliti i odaje značajke franačkoga utjecaja koji se tada tim krajem širio putem redovnika germanskog podrijetla.[13]

U srpskoj historiografiji ova se krstionica nekada dovodila u vezu sa srpskim knezom Višeslavom kojega spominje samo Konstantin VII. Porfirogenet u svome spisu O upravljanju carstvom. Međutim, od kada je utvrđeno da je bio u pitanju po svemu sudeći pogrešni prijevod, te pravo ime vladara glasilo Vojislav, ta mogućnost je u potpunosti isključena.[14]

Po izvješćima crkvenih vizitacija iz 1579., 1603. i 1670. godine u Ninu se doista nalazila krstionica koja opisom odgovara ovoj Višeslavovoj.[15]

Natpis

[uredi | uredi kôd]

Uz rub krstionice stoji natpis:[16]

+ HEC FONS NE(M)PE SVMIT INFIRMOS VT REDDAT ILLVMINATOS. HIC EXPIANT SCELERA SVA QV(O)D [DE PRIMO] SVMPSERVNT PARENTE, VT EFFICIANTVR XP(ISTI)COLE SALVBRITER CONFITENDO TRINV(M) P(ER)HENNE(M). HOC IOH(ANNES) PR(ES)B(YTER) SVB TEMPORE VVISSASCLAVO DVCI OPVS BENE CO(M)PSIT DEVOTE, IN HONORE VIDELICET S(AN)C(T)I IOH(ANN)IS BAPTISTE, VT INTERCEDAT P(RO) EO CLIENTVLOQVE SVO.


+ OVO VRELO PRIMA NEMOĆNE, DA IH PROSVIJETLI. OVDJE SE ČISTE DUŠE OD ZLOČINA, KOJI POPRIMIŠE OD PRVOG RODITELJA, DA POSTANU KRŠĆANI, SPASONOSNO ISPOVIJEDAJUĆI VJEČNO TROJSTVO. OVO DJELO KRASNO NAPRAVI SVEĆENIK IVAN U VRIJEME KNEZA VIŠESLAVA, IZ POBOŽNOSTI I NA ČAST SV. IVANA KRSTITELJA, DA ZAGOVARA NJEGA I NJEGOVA ŠTIĆENIKA.

Natpis je posvetnog karaktera s naglašenom zavjetnom komponentom, pisan u metričkoj formi.

  • HEC FONS NE(M)PE SVMIT INFIRMOS VT REDDAT
    HEC FONS NE(M)PE SVMIT INFIRMOS VT REDDAT
  • ILLVMINATOS. HIC EXPIANT SCELERA SVA QV(O)D [DE PRIMO]
    ILLVMINATOS. HIC EXPIANT SCELERA SVA QV(O)D [DE PRIMO]
  • SVMPSERVNT PARENTE, VT EFFICIANTVR
    SVMPSERVNT PARENTE, VT EFFICIANTVR
  • XP(ISTI)COLE SALVBRITER CONFITENDO TRINV(M)
    XP(ISTI)COLE SALVBRITER CONFITENDO TRINV(M)
  • P(ER)HENNE(M). HOC IOH(ANNES) PR(ES)B(YTER) SVB TEMPORE VVISSA-
    P(ER)HENNE(M). HOC IOH(ANNES) PR(ES)B(YTER) SVB TEMPORE VVISSA-
  • SCLAVO DVCI OPVS BENE CO(M)PSIT DEVOTE, IN HONORE VIDELICET S(AN)C(T)I IOH(ANN)IS BAPTISTE, VT INTERCEDAT P(RO) EO CLIENTVLOQVE SVO.
    SCLAVO DVCI OPVS BENE CO(M)PSIT DEVOTE, IN HONORE VIDELICET S(AN)C(T)I IOH(ANN)IS BAPTISTE, VT INTERCEDAT P(RO) EO CLIENTVLOQVE SVO.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ "Višeslavova krstionica", Petar Marija Radelj, "Vjera i djela", 13. prosinca 2024. Pristupljeno 14. prosinca 2024.
  2. ↑ Ljerka Dulibić, Iva Pasini Tržec, Dokumenti o zamjeni dviju slika Vittorea Carpaccia iz Strossmayerove galerije za Višeslavovu, odnosno Krstionicu svećenika Ivana iz Muzeja Correr, str. 269., Ars Adriatica, 7/2017. (str. 269.-280.), pristupljeno 1. lipnja 2020.
  3. ↑ Petar Marija Radelj, op. cit.
  4. ↑ I. Kukuljević Sakcinski, Narodne novine, 1853., br. 217; Corriere Italiano, br. 50, Beč 1954; „Izvjestje načelinika družtva g. I. K. S. O svom putovanju u Mletke i Beč god. 1853“, Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, III, Zagreb 1956., 336; „Izvjestje o putovanju kroz Dalmaciju u Napulj i Rim“, Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, IV, Zagreb 1857., 390-392.
  5. ↑ G. Ferrari-Cupilli, „Su d'un antica vasca battesimale del Museo Correr di Venezia“, La voce Dalmatica, 1/1860., br. 22 (27. X), Zadar, 175-178; H. Morović, „Jedan nestali izvor za kulturnu povijest grada Zadra“, Zadarska revija, god. I/4, Zadar 1952., 36-43.
  6. ↑ R. Cattaneo, L'architettura in Italia dal sec. VI. al Mille circa, Venezia 1888., 110-111; E. Stückelberg, Langobardische Plastik, Kempten - München 1909., 72.
  7. ↑ F. Rački, Documenta historiae chroaticae periodum antiquam illustrantia, Zagreb 1877., 376-377.
  8. ↑ L. Jelić, Dvorska kapela sv. Križa u Ninu, Zagreb 1911.
  9. ↑ M. Šeper, „Der Taufstein des Kroatischen Fürsten Višeslav aus dem Frühen Mittelalter“, Nachrichten des Deutschen Instituts für merowingisch-karolingische Kunstforschung (Archiv Paulus), 15-16, Erlangen 1958., 1-2.
  10. ↑ N. Klaić, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb 1971., 197-198.
  11. ↑ Lj. Karaman, „O vremenu krstionice kneza Višeslava“, Peristil, III, Zagreb 1960., 107-109.
  12. ↑ J. Belošević, „Počeci kršćanstva u Hrvata u svjetlu arheološke građe“, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru (36), Razdio povijesnih znanosti (23), Zadar 1997., 132-136.
  13. ↑ Mirjana Matijević Sokol, "Krsni zdenac Hrvata. Paleografsko-epigrafska raščlamba natpisa s krstionice kneza Višeslava", Croatica Christiana Periodica 59 (2007) 18-23.
  14. ↑ Tibor Živković, De Conversione Croatorum et Serborum, Beograd, 2012.
  15. ↑ A. R. Filipi, „Ninske crkve u dokumentima iz godine 1575. i 1603.“, Povijest grada Nina, Zadar, 1969., str. 559.
  16. ↑ D.S. Iv. 1976, str. 198.

Literatura

[uredi | uredi kôd]

Članci

[uredi | uredi kôd]
  • D.S. Iv. 1976. Nekoliko podataka sa starih ploča i listova. Crkva u svijetu. Sveučilište u Splitu - Katolički bogoslovni fakultet. Split. 11 (3): 197–200

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Višeslavova krstionica
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Višeslavova_krstionica&oldid=7088221"