Spišské Podhradie
| Spišské Podhradie | |
|---|---|
 Pogled na grad s tvrđave | |
| Država |  Slovačka |
| Pokrajina |  Prešovski |
| Vlast | |
| • Gradonačelnik | Michal Kapusta |
| Površina [1] | |
| • Ukupna | 24,94 km2 |
| Visina | 448[2] |
| Koordinate | 48°59′N 20°45′E / 48.983°N 20.750°E |
| Stanovništvo (2023-12-31) [3] | |
| • Entitet | 3754 (151,12 stan./km2)[4] |
| Vremenska zona | CET (UTC+1) |
| • Ljeto (DST) | CEST (UTC+2) |
| Poštanski broj | 053 04[2] |
| Pozivni broj | +421 53[2] |
| Registarska oznaka | LE |
| Stranica | www.spisskepodhradie.sk |
 | |
 Položaj Spišské Podhradie na karti Slovačke | |
Spišské Podhradie (mađ. Szepesváralja, njem. Kirchdorf) je grad u Prešovskom kraju u istočnoj Slovačkoj koji upravno pripada okrugu Levoča.
Spišské Podhradie se nalazi u podnožju Spiškog dvorca koji se spominje još 1174. godine kao naselje Zipser Nijemaca s vlastitom crkvom i svećenikom. Svećenićko naselje Spišská Kapitula (njem. Kirchdorf = crkveni grad) se nalazi na brdu s druge strane grada, a s drge strane dvorca Spišské Podhradie je spojeno sa starim selom Žehra. Pored ovih spomenika koji su upisani na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi, Spišské Podhradie ima nekoliko renesansnih trgovačkih kuća i jedinu preživjelu sinagogu u regiji.
Naselje se prvi puta spominje 1249. godine u povelji Bele IV., a 1412. godine Žigmund Luksemburški mu daje gradska prava, te pravo tržnice 1456. godine. U gradu je 1245. izgrađena katedrala sv. Martina, da bi od 1662. – 1665. dobila i biskupski dvor i zidine, a 1776. postala je biskupijom Spiš (mađ. Szepes, njem. Zips, polj. Spisz, la. Scepusium). Grad je bio izarito poznat po svojim cehovskim udruženjima obrtnika koji su podizali znamenite cehovske zgrade.
U 19. stoljeću stanovnici su većinim Nijemci i Židovi, a grad počiva na proizvodnji opeke, kamenolomu vapnenca travertina i pilanama, te je od 1894. povezan željeznicom.
Njenu crkvenu četvrt, Spišská Kapitula, posjetio je papa Ivan Pavao II. 1995. godine.
| Levoča, Spišský Hrad i pripadajući spomenici | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
| Država | Slovačka |
| Godina uvrštenja | 1993. (17. zasjedanje) prošireno 2009. |
| Vrsta | Prirodno dobro |
| Mjerilo | iv |
| Ugroženost | — |
| Poveznica | UNESCO:620 |
Spiški dvorac zajedno s Crkvom Svetog Duha u Žehri i crkvenim središtem Spišská Kapitula, uvršten je na UNESCO-ovu listu svjetsku kulturne baštine 1993. godine. God. 2009. ovim spomenicima priključen je i slavni oltar Majstora Paula od Levoča i povijesno središte Levoča s mnogim romaničkim građevinama.
Izgrađen u 12. stoljeću, jedan od najvećih dvoraca u srednjoj Europi, bio je političko, upravno, ekonomsko i kulturno središte pokrajine Szepes. Sve do 1464. pripadao je mađarskim kraljevima, a do 1528. pripada obitelji Zapolja, te od 1531. do 1635. mađarskoj plemićkoj obitelji Thurzo, te od 1638. – 1945. godine obitelji Csáky koji su ga morali predati Čehoslovačkoj.
Izvorno je bio romanički dvorac na dva kata okružen masivnim zidinama koji je u drugoj polovici 13. stoljeća dobio romaničko-gotičku baziliku. Tijekom 14. stoljeća naselje izvan zidina je uklopljeno u dvorac čime mu je udvostručena veličina, a potpuno je obnovljen u 15. stoljeću. Zidine dvorca su povišene a uz vanjske zidine je niknulo i novo naselje. Kasnogotička kapela je dodana oko 1470. godine, a za vrijeme vladavine Zapolja gornji dvor je pretvoren u udobnu obiteljsku rezidenciju u duhu renesanse 16. stoljeća.
God. 1780. dvorac je zapaljen i od tada je ruina, a u drugoj polovici 20. stoljeća je dijelom obnovljen i otvoren za javnost, a dijelom se obavljaju arheološka iskapanja.
Dvorac je samo 2006. godine privukao više od 170 000 posjetitelja.[5]
Staro srednjovjekovno crkveno središte u blizini dvorca, između kojih je grad Spišské Podhradie, je divno očuvan primjer crkvene arhitekture. Sastoji se od Crkve sv. Martina, bivšeg samostana, sjemeništa i samo jedne ulice s 30-ak kuća, sve zatvoreno zidinama od 1662. – 1665. godine s Gornjim i Donjim gradskim vratima.
Katedrala je izgrađena od 1245. do 1273. u romaničkom stilu s gotičkim odlikama. Ona je jedna od najvećih i najzanimljivijih srednjovjekovnih građevina u Slovačkoj. Posjeduje više kamenih oltara i mauzolej je mnogih gospodara Dvorca Spiš. Njene slike iz 1317. godine prikazuju krunidbu hrvatsko-ugarskog kralja Karla Anžuvinca.
-
Spiški dvorac iz zraka -
Kapela sv. Elizabete u Spiškom dvorcu -
Spišská Kapitula -
Katedrala sv. Martina -
Ulica s pogledom na dvorac -
Glavni trg
| Godina | 1. siječnja 1993.[7] | 1999. | 2006. | 2013. | 2019. | 2020. |
|---|---|---|---|---|---|---|
| Broj stanovnika | 3611 | 3819 | 3852 | 4086 | 3985 | 3973 |
Napomena: Ako nije drugačije naznačeno, stanovništvo je posljednjeg dana u godini.
Po popisu stanovništva iz 2006. godine grad je imao 3826 stanovnika.[8]
Prema vjeroispovijesti najviše je rimokatolika 89,23 %, ateista 4,66 %, grkokatolika 2,75 %, i luterena 0,87 %.[8]
- ↑ Statistical Office of the Slovak Republic (www.statistics.sk). Hustota obyvateľstva - obce. www.statistics.sk. Pristupljeno 28. ožujka 2024. Postavke: om7014rr_obc: 24,94S_SK, om7014rr_ukaz: Rozloha (Štvorcový meter). Vrijednosti za 2023-06-31/2023-07-01.
- ↑ a b c Základná charakteristika. www.statistics.sk (slovački). Statistical Office of the Slovak Republic. 17. travnja 2015. Pristupljeno 31. ožujka 2022.
- ↑ Statistical Office of the Slovak Republic (www.statistics.sk). Počet obyvateľov podľa pohlavia - obce (ročne). www.statistics.sk. Pristupljeno 28. ožujka 2024. Postavke: om7101rr_obc: AREAS_SK.
- ↑ Statistical Office of the Slovak Republic (www.statistics.sk). Hustota obyvateľstva - obce. www.statistics.sk. Pristupljeno 28. ožujka 2024. Postavke: om7014rr_obc: AREAS_SK. Vrijednosti za 2023-06-31/2023-07-01.
- ↑ Spiški grad otbvara svoja vrata (sl.)
- ↑ Štatistický úrad Slovenskej republiky. 21. ožujka 2021. Počet obyvateľov podľa pohlavia – obce, pogled "Stav trvale bývajúceho obyvateľstva na začiatku obdobia (Osoba)". datacube.statistics.sk (slovački)
- ↑ Štatistický úrad Slovenskej republiky. 21. ožujka 2021. Počet obyvateľov podľa pohlavia – obce, pogled "Stav trvale bývajúceho obyvateľstva na konci obdobia (Osoba)". datacube.statistics.sk (slovački)
- ↑ a b Municipal Statistics. Statistički zavod Slovačke. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. studenoga 2007. Pristupljeno 5. siječnja 2008.
- Horváth, Tibor, Szlovákia, 1999., Budapest: Cartographia. ISBN 963-353-180-2
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Spišské Podhradie |
| |||||||
| ||||||||||||||||||||
