Prijeđi na sadržaj

Rodamin B

Izvor: Wikipedija
Rodamin B
Kemijska struktura rodamina B
Kemijska struktura rodamina B
IUPAC nomenklatura [9-(2-karboksifenil)-6-dietilamino
-3-ksanteniliden]-dietilamonijev klorid
Ostala imena Rodamin B
C.I. 45170
Identifikacijski brojevi
CAS broj 81-88-9
EC broj 201-383-9
PubChem broj 57485977 6694, 57485977
Osnovna svojstva
Molarna masa 479,02 g·mol−1
Izgled Crveni do ljubičasti prah
Gustoća

1,31 g·cm−3 (20 °C)[1]

Talište 210 do 211 °C
Vrelište > 245 °C
Topljivost u vodi

U vodi 8 do 15 g/L (20 °C)[2]
Topljiv u etanolu i benzenu[3]

Struktura
Sigurnosne upute
Znakovi opasnosti

Korozivna tvar
Smrtna doza: 887 mg/kg (LD50, miš, oralno)

Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima.
Portal:Kemija

Rodamin B je organski spoj i bojilo. Često se koristi kao pokazno bojilo u vodi za određivanje brzine i smjera protoka i prijenosa tekućina. Rodaminska bojila fluoresciraju i na taj se način mogu lako i jeftino otkriti fluorometrima. Rodamin B koristi se u biologiji kao fluorescentno bojilo za bojenje, ponekad u kombinaciji s auraminom O, kao auramin-rodamin bojilo za pokazivanje kiselootpornih organizama, posebno Mycobacterium. Rodaminska bojila također se dosta koriste u biotehnološkim primjenama poput fluorescentne mikroskopije, protočne citometrije, fluorescentne korelacijske spektroskopije i enzimskog imunološkog testa. Također se koristi u ružinom mlijeku, popularnom indijskom napitku. Rodamin B često se miješa s herbicidima kako bi se pokazalo gdje su korišteni.[4]

Također se ispituje za upotrebu kao biomarker u oralnim cjepivima protiv bjesnoće za divlje životinje, poput rakuna, kako bi se otkrile životinje koje su pojele mamac s cjepivom. Rodamin se ugrađuje u brkove i zube životinja.[5] Rodamin B (BV10) pomiješan je s kvinakridon magenta (PR122) da bi se dobio svijetloružičasti akvarel poznat kao "Opera Rose". U Kaliforniji se sumnja da je rodamin B kancerogen i stoga proizvodi koji ga sadrže moraju na svojoj etiketi sadržavati upozorenje. Slučajevi ekonomski motiviranog falsifikovanja, gdje se ilegalno koristi za nanošenje crvene boje čiliju u prahu, došli su u središte pažnje regulatora sigurnosti hrane.[6]

Triarilmetanska bojila

[uredi | uredi kôd]

Triarilmetanska bojila su bojila koja se izvode strukturno od bezbojnog trifenilmetana (C6H5)3CH. Najčešća među njima su trifenilmetanska, a manji dio pripada derivatima difenil-naftilmetana C10H7·CH·(C6H5)2. U para-položaju prema centralnom ugljikovu atomu moraju se u molekuli nalaziti na arilnim grupacijama najmanje dvije auksokromne skupine. Kromofor je ove skupine p-kinonoidna grupacija O=C6H4=O, odnosno 0=C6H4=NH. Prema broju i karakteru auksokromnih grupa dijele se ta bojila na trifenilmetanske derivate s dvije amino-grupe, na iste derivate s tri amino-grupe, na hidroksi-trifenilmetanske derivate, aminohidroksi-derivate i derivate difenilnaftilmetana. U svakoj od ovih grupa nalaze se bojila različitih svojstava bojenja: bazna, kisela, močilna i bojeni lakovi. Ako molekula bojila sadrži grupu —COOH u o-položaju prema grupi —OH, bojilo je močilno. Uvođenjem sulfonskih grupa u molekulu dobivaju se od baznih bojila kisela. Sulfonske grupe koje se nalaze u o-položaju prema centralnom ugljikovom atomu povećavaju postojanost prema alkalijama. Bojeni lakovi nastaju od baznih bojila taloženjem s fosformolibdenskom ili fosforvolframskom kiselinom. Trifenilmetanskim bojilima postižu se neobično živahna, briljantna i čista obojenja crvene, ljubičaste, modre i zelene boje, ali su im postojanosti općenito niske, osobito na svjetlu i prema alkalnoj obradi. Zbog toga im upotreba sve više opada u korist postojanih bojila. Bazni predstavnici se najviše upotrebljavaju za bojenje svile i močenog pamuka, a kiseli i močilni za bojenje vune. Najveće količine ovih bojila troše se izvan tekstilne upotrebe, i to za bojenje papira, drveta, šibica, u proizvodnji grafičkih boja, za tinte, kao boje u kozmetici i prehrambenoj industriji.[7]

Slike

[uredi | uredi kôd]
Otopina rodamina B u vodi. Dimna bomba iz kućne radinosti napravljena od rodamina B. Fluorescencija četiri različite tvari pod UV zrakama (kinin, fluorescein, rodamin B i rodamin 6G). Tvari su otopljene u vodi oko 0,0001% otopine. Stara boca reagensa BDH s rodaminom B.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. GESTIS: Rhodamin B, ZVG=491216, CAS=81-88-9, 23. Juli 2016.
  2. Safety data sheet (PDF). Roth. 2013. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 6. ožujka 2021. Pristupljeno 6. prosinca 2020.
  3. S. D. Gangolli: "The Dictionary of Substances and their Effects (DOSE)" O-S, Royal Society of Chemistry, 1999., ISBN=978-0-85404-833-5, Seiten=688.
  4. Cai SS, Stark JD. Studeni 1997. Evaluation of five fluorescent dyes and triethyl phosphate as atmospheric tracers of agricultural sprays. Journal of Environmental Science & Health Part B. 32 (6): 969–83. doi:10.1080/03601239709373123
  5. Slate D, Algeo TP, Nelson KM, Chipman RB, Donovan D, Blanton JD, Niezgoda M, Rupprecht CE. Prosinac 2009. Bethony JM (ur.). Oral rabies vaccination in north america: opportunities, complexities, and challenges. PLoS Neglected Tropical Diseases. 3 (12): e549. doi:10.1371/journal.pntd.0000549. PMC 2791170. PMID 20027214
  6. Lin S. 2015. Rapid and sensitive SERS method for determination of Rhodamine B in chili powder with paper-based substrates. Analytical Methods. 7 (12): 5289. doi:10.1039/c5ay00028a. Pristupljeno 1. veljače 2018.
  7. "Tehnička enciklopedija" (Bojila), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Rodamin B