Rodamin 6G
Rodamin 6G | |||||
---|---|---|---|---|---|
Kemijska struktura rodamina 6G
| |||||
IUPAC nomenklatura | Rodamin 6G | ||||
Ostala imena | C.I. 45160 | ||||
Identifikacijski brojevi | |||||
CAS broj | 989-38-8 ✓ | ||||
EC broj | 213-584-9 ✓ | ||||
PubChem broj | 65211 ✓ | ||||
Osnovna svojstva | |||||
Molarna masa | 479,02 g·mol−1 | ||||
Izgled | Tamno crvenkastoljubičasta, smeđa ili crna kristalna krutina | ||||
Gustoća |
1,26 g·cm−3 (20 °C) | ||||
Topljivost u vodi |
U vodi 20 g/l (25 °C) | ||||
Struktura | |||||
Sigurnosne upute | |||||
| |||||
Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima. | |||||
Portal:Kemija |
Rodamin 6G je jako fluorescentno bojilo iz skupine rodamina. Često se koristi kao bojilo u vodi za određivanje brzine i smjera protoka i prijenosa. Rodaminska bojila fluoresciraju i stoga mogu lako i jeftino otkriti mjernim instrumentima koji se nazivaju fluorometri. Rodaminska bojila također se dosta koriste u biotehnološkim primjenama poput fluorescentne mikroskopije, protočne citometrije, fluorescentne korelacijske spektroskopije i enzimskog imunološkog testa.[1]
Triarilmetanska bojila su bojila koja se izvode strukturno od bezbojnog trifenilmetana (C6H5)3CH. Najčešća među njima su trifenilmetanska, a manji dio pripada derivatima difenil-naftilmetana C10H7·CH·(C6H5)2. U para-položaju prema centralnom ugljikovu atomu moraju se u molekuli nalaziti na arilnim grupacijama najmanje dvije auksokromne skupine. Kromofor je ove skupine p-kinonoidna grupacija O=C6H4=O, odnosno 0=C6H4=NH. Prema broju i karakteru auksokromnih grupa dijele se ta bojila na trifenilmetanske derivate s dvije amino-grupe, na iste derivate s tri amino-grupe, na hidroksi-trifenilmetanske derivate, aminohidroksi-derivate i derivate difenilnaftilmetana. U svakoj od ovih grupa nalaze se bojila različitih svojstava bojenja: bazna, kisela, močilna i bojeni lakovi. Ako molekula bojila sadrži grupu —COOH u o-položaju prema grupi —OH, bojilo je močilno. Uvođenjem sulfonskih grupa u molekulu dobivaju se od baznih bojila kisela. Sulfonske grupe koje se nalaze u o-položaju prema centralnom ugljikovom atomu povećavaju postojanost prema alkalijama. Bojeni lakovi nastaju od baznih bojila taloženjem s fosformolibdenskom ili fosforvolframskom kiselinom. Trifenilmetanskim bojilima postižu se neobično živahna, briljantna i čista obojenja crvene, ljubičaste, modre i zelene boje, ali su im postojanosti općenito niske, osobito na svjetlu i prema alkalnoj obradi. Zbog toga im upotreba sve više opada u korist postojanih bojila. Bazni predstavnici se najviše upotrebljavaju za bojenje svile i močenog pamuka, a kiseli i močilni za bojenje vune. Najveće količine ovih bojila troše se izvan tekstilne upotrebe, i to za bojenje papira, drveta, šibica, u proizvodnji grafičkih boja, za tinte, kao boje u kozmetici i prehrambenoj industriji.[2]
|
- ↑ Cai SS, Stark JD: "Evaluation of five fluorescent dyes and triethyl phosphate as atmospheric tracers of agricultural sprays.", Journal of Environmental Science & Health Part B., November 1997, volume = 32, issue = 6, pages = 969–83, doi = 10.1080/03601239709373123
- ↑ "Tehnička enciklopedija" (Bojila), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.