Prijeđi na sadržaj

Reuf Bajrović

Izvor: Wikipedija

Reuf Bajrović (rođ. 1977.) bošnjački i bosanskohercegovački političar i politički analitičar.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Bajrović je magistrirao europske integracije na Sveučilištu u Bologni i ljudska prava na Sveučilištu u Sarajevu. Diplomirao je političke znanosti na Sveučilištu u Louisville.[1]

SDP BiH

[uredi | uredi kôd]

Bajrović je bio dugogodišnji član SDP-a BiH i blizak suradnik predsjednika stranke Zlatka Lagumdžije.[1] Nakon općih izbora održanih u listopadu 2010., Lagumdžija je Bajroviću i Emiru Suljagiću ponudio ministarske dužnosti u Sarajevskoj županiji. Suljagić je prihvatio dužnost ministra obrazovanja, no Bajrović je odbio s bude ministar u Vladi FBiH.

Nakon formiranja tzv. Platformaške vlade predvođene SDP-om BiH u Federaciji BiH u ožujku 2011., Bajrović je imenovan članom Nadzornog odbora Fabrike duhana Sarajevo.[2]

Nakon što je formirano Vijeće ministara 12. veljače 2012., SDP-u BiH pripala su dva ministarstva; Lagumdžija je uzeo resor vanjskih poslova, a Damir Hadžić resor prometa i komunikacija. Pet dana nakon formiranja Vijeća ministara, 17. veljače 2012., Lagumdžija je Bajroviću ponudio mjesto zamjenika ministra civilnih poslova BiH, no Bajrović je i ovu ponudu odbio. Odbijenu ponudu prihvatila je Deniza Sarajlić-Maglić, a Bajrović je napustio SDP BiH.[3]

Bajrović je potpisnik Deklaracije o zajedničkom jeziku, u kojoj se tvrdi da se u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori govore nacionalne standardne varijante zajedničkog policentričnog standardnog jezika.[4]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b Tko su novi ministri: Iz nogometa u pravdu, bez biografije u turizam i iz rodbine u fotelju. Bljesak.info, 18. ožujka 2015. Pristupljeno 21. lipnja 2015.
  2. Zora Krešić: Smjenama u FBiH nastavljen plan razvlašćivanja Hrvata. Večernji list, 18. lipnja 2011. Pristupljeno 21. lipnja 2015.
  3. Željko Komšić: Sve o mojoj stranci. Slobodna Bosna, 5. kolovoza 2012. Pristupljeno 21. lipnja 2015.
  4. Deklaracija o zajedničkom jeziku. Jezici i nacionalizmi. Pristupljeno 16. svibnja 2024.