Portal:Biologija/Članak/Arhiv/2006-2007
1. prosinca 2005. - 3. siječnja 2006.
13. siječnja 2006. - 28. veljače 2006.
28. veljače 2006. - 3. veljače 2007.
3. veljače 2007. - 27. veljače 2007.
27. veljače 2007. - 16. travnja 2007.
Deoksiribonikleinska kiselina (eng. DNA) je nukleinska kiselina u obliku dvostruke, spirano zavijene zavojnice koja sadrži genetičke odrednice za specifični biološki razvoj staničnih oblika života i većine virusa. DNA je dugački polimer nukleotida i kodira redoslijed aminokiselina u proteinima koristeći genetički kod tj. trostruki kod nukleotida.
U eukariotskim stanicama kao što su biljke, životinje, gljive i protisti, većina DNA je smještena u staničnoj jezgri. Nasuprot tome, u jednostavnijih stanica zvane prokarioti (bakterije), DNA nije odvojena od citoplazme jezgrinom ovojnicom (jezgra u tih stanica kao takva ne postoji). Stanične organele kao što su mitohondriji i kroroplasti također sadrže DNA.
DNA je osnovna molekula na kojoj se temelji nasljeđivanje i odgovorna je za prenošenje nasljednog materijala i osobina. U ljudi, te osobine mogu ići od boje kose do sklonosti prema nekim bolestima. Za vrijeme diobe stanice, DNA se replicira i prenosi se potomcima putem reprodukcije. Istraživanja porijekla mogu se bazirati i na mitohondrijskoj DNA koju dobivamo samo od majke i muškom Y kromosomu kojeg dobivamo samo od oca. DNA svake osobe, njihov genom, nasljeđen je od oba roditelja. Majčina mitohondrijska DNA zajedno sa 23 kromosoma od svakog roditelja kombinira se u tvorbi genoma zigote tj. oplođene jajne stanice. Kao rezultat, uz pojedine iznimke npr. crvene krvne stanice, većina ljudskih stanica sadrži 23 para kromosoma, zajedno sa mitohondrijskom DNA nasljeđene od majke.... Pročitaj cijeli članak
Mjesec 4
Eukarioti su organizmi odnosno stanice kod kojih je nasljedni materijal smješten u jezgri obavijenoj posebnom jezgrinom membranom. U eukariotskoj stanici razvile su se i brojne stanične organele kojih nema kod prokariotskih organizama, među kojima su: endoplazmatski retikulum, Golgijev aparat, lizosomi i dr.
Životinje, čovjek, biljke, gljive i protisti su eukarioti, dok su bakterije i modrozelene alge prokarioti. Izuzev protista, svi drugi eukarioti su višestanični. Za razliku od eukariota, prokarioti nemaju jezgru i ostale složene stanične strukture. Izraz „eukariot“ potječe od grčke riječi ευ, koja znači dobro/istinito, te od κάρυον, koja znači lješnjak ili jezgru.
Pročitaj cijeli članak | Arhiv
Mjesec 5
Žarnjaci (Cnidaria) su koljeno odjeljka pravih mnogostaničara iz skupine beskralješnjaka. Tradicionalno ih se, zajedno s rebronošama (Ctenophora) svrstava u natkoljeno mješinaca.
Žarnjaci kao višestaničari imaju prava tkiva i organe. Građeni su prema višestruko variiranom radialnosimetričnom planu, a sastoje se od dva sloja stanica, vanjskog ektoderma i unutrašnjeg entoderma. Između ta dva stanična sloja, nalazi se želatinozni sloj mezoglej u kojem nema stanica...
Pročitaj cijeli članak | Arhiv
Mjesec 6
Plankton je naziv grčkog porijekla i označava žive organizme koji plutaju ili se kontrolirano kreću u vodi. Organizme koji plutaju u vodi ali su u stanju plivati i suprotno od vodenih strujanja naziva se još i nektonima.
Plankton je prisutan u gotovo svim vodama na Zemlji. Međutim, u većini morskih područja je prisutnost hranjivih tvari zanemariva, pa otuda je i količina planktona u njima vrlo mala i stoga se smatraju ekološkim pustinjama...
Pročitaj cijeli članak | Arhiv
Mjesec 7
Morževi (Odobenus rosmarus) su vrsta morskih sisavaca iz reda zvijeri. Svrstani su u natporodicu perajara. To je jedina vrsta u porodici morževa (Odobenidae). Postoje dvije podvrste, i obje žive isključivo na sjevernoj polutci u hladnim arktičkim vodama. Podvrsta O. r. rosmarus živi uz arktičke obale Atlantika, i nešto krupnija O. r. divergens, pacifička podvrsta koja živi uz arktičke obale Tihog oceana...
Pročitaj cijeli članak | Arhiv
Mjesec 8
Tobolčari (Marsupialia) su takson unutar razreda sisavaca koji se u tradicionalnoj sistematici zajedno s višim sisavcima svrstava u podrazred Theria. Od viših sisavaca (Eutheria) se razlikuju jer mladunče napušta majčino tijelo u vrlo ranom, embrionalnom stadiju, a dalje rastu najčešće u majčinom tobolcu. Danas na području Australije i dijelova Oceanije, te u Americi živi oko 320 vrsta tobolčara, što je 6% svih recentnih vrsta sisavaca...
Pročitaj cijeli članak | Arhiv
Mjesec 9
Krvožilni sustav (ili kardiovaskularni sustav) je sustav organa koji prenosi tvari iz i u stanice; također pomaže pri uravnotežnji tjelesne temperature i pH vrijednosti (dio homeostaze). Dok najprimitivnija koljena životinja nemaju krvožilni sustav, neki beskralježnjaci imaju otvoreni krvotok. Svi kralježnjaci imaju zatvoreni krvotok.
Glavni dijelovi krvožilnog sustava su srce, krv i krvne žile. Svi kralježnjaci, kao i kolutićavci (npr. gliste) i glavonošci (npr. lignja i hobotnica) imaju zatvoreni krvotok. To znači da njihova krv nikada ne izlazi iz sustava krvnih žila koji se sastoji od arterija, vena i kapilara. Arterije donose krv bogatu kisikom u tkiva (osim plućnih arterija koje nose deoksidiranu krv koja se vratila iz tijela u pluća) dok vene nose deoksidiranu krv natrag u srce (osim plućnih i ulaznih vena). Krv se iz arterija u vene prenosi kapilarama, to su najtanje i najbrojnije krvne žile koje pomažu pridruživanju tkiva arteriolama za prijenos hranjivih tvari u stanice...
Pročitaj cijeli članak | Arhiv
Mjesec 10
Gnjurci (Podicipediformes, Podicipedidae) su red i porodica ptica. Poznate su dvadesetdvije vrste, od kojih su dvije sigurno, a treća vjerojatno izumrle. U Europi je svakako najpoznatija vrsta ovog reda i porodice ćubasti gnjurac.
Gnjurci su porodica ptica koje rone i potpuno su vezani uz vodu. Ponekad se smatraju patkama, ali oni uopće nisu međusobno slični. Osim razlika u vanjskom izgledu, gnjurci "leže" dublje u vodi, jer njihov kostur ima manji pneumatizirajući efekt. Gnjurci su uglavnom aktivni po danu, iznimka mogu biti noći s vrlo snažnom mjesečinom. Većina vrsta su samotnjaci, koji samo u vrijeme parenja i zajedničkog podizanja podmlatka tvore čvrste monogamne parove, ali neke vrste su u zimovalištima druželjubive.
Mjesec 11
Veliki koraljni greben (eng. Great Barrier Reef) je jedan od najljepših ukrasa našeg planeta koji se nalazi uz obalu Australije. O tom dragulju modre, indigo, safirne i čisto bijele boje, čija se divota vidi čak i s Mjeseca – neobično je da su prvi Europljani koji su vidjeli Veliki koraljni greben bili tako šturi u njegovom opisu.
Veliki koraljni greben svakako je jedan od najživljih i najbolje povezanih ekosustava. No ujedno je i ravnoteža u njemu najosjetljivija. Ako se samo jedan vid ovoga staništa izloži pritisku, to bi moglo imati katastrofalne posljedice za sve. Koraljni greben može podnijeti oluje i bješnjenje mora, ali na početku 21. stoljeća najvećoj opasnosti izlaže ga suvremeni čovjek. Aboridžini su stoljećima lovili ribu i druge životinje duž koraljnog grebena a da ga nisu oštetili. No u prošlome stoljeću kopanje guana (ptičjeg izmeta), prevelik izlov ribe, lov na kitove i na Bisere ostavili su traga...
Više o Velikom koraljnom grebenu | Arhiv
Mjesec 12
Kornjače (Testudinata,Testudines, ranije i Chelonia) postoje već duže od 250 milijuna godina. Na Zemlji postoji više oko 300 različitih vrsta, od toga su sedam morskih, 180 vrsta živi u slatkoj vodi a ostatak živi na kopnu. Kornjače se ubrajaju u gmazove i bile su na Zemlji još prije nego što su se razvili veliki dinosauri. Sposobnost prilagođavanja kornjača, čiji su najbliži srodnici krokodili i ptice, osigurala im je postojanje do današnjih dana.
Sa izuzetkom polarnih područja, kornjače žive na svim kontinentima, u pustinjama morima, rijekama, močvarama i na kopnu, a najviše ih ima u područjima umjerene klime, i tropa. Naročito su brojne vrste u Sjevernoj Americi i Jugoistočnoj Aziji...
Više o Kornjačama | Arhiv