Pokolj u Stupnom Dolu
Pokolj u Stupnom Dolu bio je ratni zločin kojeg su počinili pripadnici HVO-a 23. listopada 1993. u Stupnom Dolu (Bosna i Hercegovina) kada su ubili između 31 i 38 Bošnjaka tijekom Bošnjačko-hrvatskog sukoba.[1][2][3][4][5]
U lipnju 1993., HVO u Varešu izdao je ultimatum Bošnjacima u selima Daštansko i Stupni Do prema kojem bi morali predati svoja oružja. Međutim, HVO je naknadno povukao ultimatum.[6] Nakon što je Armija BiH napala položaje HVO-a u Varešu, Milivoj Petković je naredio Rajiću "preuzimanje kontrole u Varešu". 21. listopada Rajić je napustio Kiseljak s 200-injak vojnika HVO-a, među njima postrojba Maturice i Apostoli, te prošao teritorij pod kontrolom bosanskih Srba te stigao u Vareš idućeg dana. Slobodan Praljak mu je naredio da "sredi situaciju u Varešu" te da "ne pokaže milosti prema nikome".[6] Stupni Dol je tada imao oko 250 stanovnika, od kojih je 35 bilo vojnika.[6]
Postrojba zakrabuljenih vojnika HVO-a u uniformama, kasnije identificirana kao skupina tek pristigla iz Kiseljaka i Kaknja, ušla je u selo i napala tamošnje vojnike Armije BiH i civile. Rajić je potom svojim ljudima naredio pretraživanje bošnjačkih kuća i skupljanja svih vojno sposobnih muškaraca kako bi ih zadržali.[6] Ni snage UNPROFOR-a, niti promatrači Europske unije, tri dana nisu uspjeli ući u selo i ispitati točnost tvrdnji o grozotama. Hrvatski napad je izveden u znak odmazde zbog toga što su Bošnjaci tjedan dana ranije osvojili hrvatsko selo Kopijare u kojem su počinili pokolj hrvatskih civila.[7]
Osim što je selo Stupni Do imalo stratešku važnost, bilo je središte za krijumčarenje robe između triju zaraćenih strana. Hrvati su navodno uzimali postotak od trgovine, a kad su zatražili bitno veći postotak, Bošnjaci su odbili platiti. Napad na Stupni Do nije bila službena akcija HVO-a, već su ga poduzeli pripadnici HVO-a koji su, poput Ivice Rajića, duboko ogrezli u krijumčarenje na crnom tržištu, a cilj mu je bio dati lekciju Bošnjacima.[7]
Prema izvještajima, vojnici HVO-a su prisilili Bošnjake da izađu iz svojih domova, potom ih opljačkali te samovoljno smaknuli muškarce, žene i djecu. Dvanaest seljaka je natjerano u štalu koju je HVO zapalio, ali su uspjeli pobjeći. Ipak, nekolicina leševa je nađeno zapaljeno u njihovim kućama. Gotovo cijelo selo je bilo razrušeno. Od 37 žrtava, samo su šestero bili vojnici.[6]
Kako bi se prikrili zločini pred međunarodnom zajednicom, Rajić je pokrenuo lažnu istragu s pogrešnim informacijama čiji je cilj bio sakriti pravu prirodu zločina u selu.[6][7]
Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije osudio je 2006. zapovjednika HVO-a Ivicu Rajića na 12 godina zatvora zbog zločina i kršenja Ženevskih konvencija u Stupnom Dolu. Sud je izdao takvu kaznu jer je Rajić priznao krivnju i iskazao kajanje.[4]
- ↑ Svjedok povezao Praljka, Bobana i Kordića sa zločinom u Stupnom Dolu (PDF). Vjesnik. 3. kolovoza 2000. Pristupljeno 12. rujna 2010.
|url-status=deadzahtijeva|archive-url=(pomoć) - ↑ John Burns. 29. listopada 1993. U.S. Condemns Croats in Bosnia. New York Times. Pristupljeno 11. rujna 2010.
- ↑ SPALJIVANJE ŽRTAVA U STUPNOM DOLU. Sense-Agency. Pristupljeno 12. rujna 2010.
|url-status=deadzahtijeva|archive-url=(pomoć) - ↑ a b Snježana Pavić. 8. svibnja 2006. Ivici Rajiću 12 godina za zločin iz 1993. u Stupnom Dolu. Jutarnji list. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. rujna 2010. Pristupljeno 12. rujna 2010.
- ↑ POLICIJA UHITILA IVICU RAJIĆA KOJEG HAAG SUMNJIČI ZA POKOLJ U STUPNOM DOLU. HRT. 6. travnja 2003. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. ožujka 2016. Pristupljeno 12. rujna 2010.
- ↑ a b c d e f Ivica Rajić Verdict (PDF). ICTY. 8. svibnja 2006. Pristupljeno 12. rujna 2010.
- ↑ a b c Charles Shrader: Muslimansko-hrvatski građanski rat u srednjoj Bosni - Vojna Povijest 1992. - 1994.