Opći izbori u Bosni i Hercegovini 1990.
Opći izbori u Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini 1990. održani su 18. studenoga 1990. Izbori su bili su prvi višestranački i demokratski izbori nakon parlamentarnih izbora u Kraljevini Jugoslaviji 1938., ali i jedini održani prije proglašenja neovisnosti. Izbori su se održali za republičku razinu, za članove Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine i za Skupštinu Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine. Na izborima pobijedili su nacionalne stranke Muslimana, Hrvata i Srba SDA, HDZ i SDS.
Politički pluralizam u Bosni i Hercegovini usko je povezan s događanjima na međunarodnoj sceni, padom komunizma, zatim unutarnjom krizom u Jugoslaviji koja je eskalirala kroz političke, ekonomske, nacionalne, socijalne i mnoge druge oblike života i rada. U razdoblju između 1980. koju je obilježila smrt Josipa Broza Tita i 1989. godine kada se raspao Savez komunista Jugoslavije na njegovom posljednjem Četrnaestom kongresu, u svim jugoslavenskim republikama pojavljivale su se različite političke opcije, udruge i pokreti. U Bosni i Hercegovini intenzivniji pluralistički interesi javno su se iskazali nakon Desetog kongresa Saveza komunista Bosne i Hercegovine.[1]
Nove političke snage pojavile su se i na političkoj sceni SR Bosne i Hercegovine. Najprije je u Sarajevu, u svibnju 1990. osnovana stranka muslimanskog naroda, imena Stranka demokratske akcije. Njen prvi predsjednik je bio Alija Izetbegović, koji je tijekom osamdesetih godina, bio osuđen na robiju zbog promicanja ideja panislamizma i vjerskog fundamentalizma, sadržanog u Islamskoj deklaraciji. Uz mnogobrojne političke mitinge i vjersko-političke manifestacije, uz politizaciju srpskih žrtava iz Drugoga svjetskog rata, u Sarajevu je 12. srpnja 1990. osnovana Srpska demokratska stranka, čiji je predsjednik postao Radovan Karadžić.
Program Franje Tuđmana i Hrvatske demokratske zajednice snažno je utjecao na Hrvate u Bosni i Hercegovini, tako je nacionalna politička stranka Hrvata, Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine, osnovana je 18. kolovoza 1990. u Sarajevu. Za predsjednika stranke najprije je izabran Davor Perinović, no nakon njegova posjeta Hrvatima u Australiji došlo je do određenih tenzija pa je 7. rujna iste godine opozvan s dužnosti. Na njegovo mjesto izabran je Stjepan Kljujić.
Na izborima pobijedila je koalicija tri najveće nacionalne stranke u zemlji sastavljena od Stranke demokratske akcije, Srpske demokratske stranke i Hrvatske demokratske zajednice.
Izvod iz rezultata izbora 1990. godine u BiH | ||||
---|---|---|---|---|
Politička stranka | Vijeće građana | Vijeće općina | ||
Stranka demokratske akcije | 43 | 43 | ||
Srpska demokratska stranka | 34 | 38 | ||
Hrvatska demokratska zajednica | 21 | 23 | ||
ostale stranke | 32 | 6 |
Nacionalne stranke su, bez obzira na povremena prepucavanja i uzajamne optužbe oko metoda agitacije (npr. nerijetko vezanje zelene zastave SDA i hrvatske trobojnice) i straha da se ne napravi politički savez Muslimana i Hrvata protiv Srba, ipak su uspostavile prešutni savez. Iako su se programski i politički međusobno razlikovale, osnovni razlog koji ih je povezivao i stvarao idilu harmonije i tolerancije bio je antikomunizam, odnosno zajednička želja da dotadašnjoj socijalističkoj vlasti u zemlji dođe kraj.
Stranke su podijelile vlast po nacionalnom ključu, tako da je za predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine izabran Musliman, prvobitno Fikret Abdić, koji je mjesto ustupio Aliji Izetbegoviću. Za predsjednika Skupštine izabran je Srbin Momčilo Krajišnik, a za predsjednika Vlade Hrvat Jure Pelivan. Sporazum o podjeli vlasti funkcionirao je za vrijeme izborne utrke, u pobjedi na izborima, te u podjeli funkcija, čime je ustvari i okončan. U Skupštini Bosne i Hercegovine, HDZ-u BiH pripalo je 18,35 %, SDS-u 30,00 %, a SDA 35,83 % zastupničkih mjesta. Njihova raspodjela uvelike je odgovarala udjelima pojedinih naroda u ukupnom stanovništvu.[2]
Popis stanovništva, objavljen 31. ožujka 1991. za BiH navodi ukupno 4.377.033 stanovnika.
Izvod iz popisa stanovništva BiH 1991. godine | ||||
---|---|---|---|---|
Narod | Broj | Udio u ukupnom broju stanovnika | ||
Muslimani | 1.902.956 | 43,47 % | ||
Srbi | 1.366.104 | 31,21 % | ||
Hrvati | 760.852 | 17,38 % | ||
Jugoslaveni | 242.682 | 5,54 % | ||
ostali1 | 104.439 | 2,38 % |
1 Pod kategoriju ostali, navedeni su sljedeći narodi i narodnosti: Crnogorci, Makedonci, Slovenci, Albanci, Česi, Talijani, Židovi, Mađari, Nijemci, Poljaci, Romi, Rumunji, Rusi, Rusini, Slovaci, Turci, Ukrajinci, te ostali s nepoznatomm, regionalnom i neizjašnjenom nacionalnom pripadnošću.
Po popisu stanovništva 1991. godine Bošnjaci su bili većina u 45 općina (u 13 relativna, u 31 apsolutna), Srbi u 34 općina (5 relativna, 29 apsolutna), a Hrvati su bili većina u 20 općina (6 relativna, 14 apsolutna).
- ↑ Povijest parlamentarizma u BiH[neaktivna poveznica], Parlamentarna Skupština Bosne i Hercegovine. (Pristupljeno 23. kolovoza 2014)
- ↑ Saša Mrduljaš, Hrvatska politika unutar Bosne i Hercegovine u kontekstu deklarativnog i realnoga prostornog opsega Hrvatske zajednice / Republike Herceg-Bosne (1991. – 1994.), Institut društvenih znanosti Ivo Pilar - Centar Split, 2008.
- Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine - kolektivno Predsjedništvo 1990. – 1996.
- Predsjedništvo Bosne i Hercegovine - kolektivno Predsjedništvo nakon Daytonskog sporazuma, 1996. – 2014.
- Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine
- Politika Bosne i Hercegovine
- Rat u Bosni i Hercegovini
- Republika Bosna i Hercegovina (1992. – 1997.)
- http://www.parlament.ba mrežne stranice Parlamentarne Skuštine Bosne i Hercegovine
- http://www.izbori.ba Središnje izborno povjerenstvo BiH
- http://www.predsjednistvobih.ba Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. svibnja 2011. (Wayback Machine) mrežne stranice kolektivnog Predsjedništva Bosne i Hercegovine
|