Niccolò Radulovich
| Njegova Uzoritost Niccolò Radulovich | |
|---|---|
| Nadbiskup kijetijski | |
 | |
| ' | |
| Rođen | 28. prosinca 1627. Polignano a Mare, Napuljsko Kraljevstvo |
| Umro | 27. listopada 1702. Rim, Papinska Država |
| Svećenik | 16. veljače 1659. |
| Nadbiskup | 10. ožujka 1659. |
| Kardinal | 14. studenoga 1699. |
| Nacionalnost | Talijan hrvatskog porijekla |
| Služba | kardinal prezbiter |
| Portal: Kršćanstvo | |
| Portal o životopisima | |
Niccolò Radulovich (Polignano a Mare, Napuljsko Kraljevstvo, 28. prosinca 1627. – Rim, Papinska Država, 27. listopada 1702.), talijanski kardinal hrvatskog podrijetla.
Rođen je u Polignanu u Apuliji.[1] Otac mu je bio mjesni feudalac, markiz Francesco Radulovich, a mati Anna Vaaz, potomka portugalskih Židova obraćenih na kršćanstvo. Francesco Radulovich bio je drugi naslovnim polignanske markgrofovije koju je 1604. kupio njegov otac Nikola Radulović, dubrovački trgovac i vlastelin,[2] koji je slike naručivao i u Caravaggia.[1] U hercegovačkom selu Zavala postoji spomen na 15 zavoskih knezova od kojih je posljednji knez bio Marin Radulović, Nikolin djed. On se iz Dubrovnika preselio u Italiju na prijelazu iz 15. u 16. stoljeću.[3]
Doktorat obaju prava, kanonskoga i svjetovnoga, postigao je u Klementinskom kolegiju u Rimu.[1] Papa Inocent X. postavio ga je za referenta u Signaturama, pa za guvernera nekih od svojih gradova (Rimini od 1652., Orvieto od 1654., Norcia od 1656.).[1]
Za svećenika zaređen je u veljači 1659.,[1] a nepunih mjesec dana kasnije i za nadbiskupa Teatinske arhidijeceze u Chietiju.[1]
Od 1679. je, zbog svoje učenosti, bio članom Kraljevske akademije[1] (kasnije: Papinske akademije Arkadije) koju je u Rimu osnovala kraljica Kristina Švedska.
Papa Inocent XII. pozvao ga je 1691. u Rim i imenovao prvo tajnikom Kongregacije za status redovnika, pa Kongregacije za biskupe i redovnike.[1] Kardinalom ga je imenovao 1699.[1] Djelovao je u Koncilskoj kongregaciji te u Kongregaciji Rimske inkvizicije.[1]
Radulovichev štićenik Anselmo Banduri, dubrovački učeni dominikanac i povjesničar, posvjedočio je da je kardinal bolovao od gihta.[1] Stanje mu se pogoršalo 1701., pa je sljedeće godine umro. Pokopan je u svojoj naslovnoj kardinalskoj crkvi sv. Bartula na rimskome Tiberinskom otoku.[1]
- Considerazioni […] con occasione di alcuni luoghi della Vita di San Guglielmo duca d’Aquitania (Cesena, 1652)[1]
- ↑ a b c d e f g h i j k l m [1] Giampiero Brunelli: "Radulovich, Niccolò", Dizionario Biografico degli Italiani - Volume 86 (2016)
- ↑ [2] Stjepan Ćosić: "The Radulović Lineage of Dubrovnik and Their Armorial", Anali Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku, No.55/1 Svibanj 2017.
- ↑ Vidović 2011, str. 221.
- Vidović, Domagoj. 2011. Toponimija Sela Zavala, Golubinac, Belenići i Kijev Do u Popovu. Folia onomastica Croatica. Zavod za lingvistička istraživanja HAZU. Zagreb. (20): 207–248
| Prethodnik: | nadbiskup i metropolit u Chietiju 10. ožujka 1659. – 27. listopada 1702. |
Nasljednik: |
| Modesto Gavazzi, O.F.M.Conv. | Vincenzo Capece |
| Prethodnik: | tajnik Kongregacije za biskupe 12. srpnja 1691. – 3. rujna 1695. |
Nasljednik: |
| Giacomo Cantelmo | Marcello d'Aste |
| Prethodnik: | kardinal prezbiter Sv. Bartula na Otoku 3. veljače 1700. – 27. listopada 1702. |
Nasljednik: |
| Giovanni Giacomo Cavallerini | Francesco Acquaviva d'Aragona |
| ||||||||||||||||||||||||||
