Nenad Šegvić
| Nenad Šegvić | |
|---|---|
| Rođenje | 7. listopada 1936. Split |
| Smrt | 11. srpnja 2021. Rijeka |
| Zanimanje | kazališni glumac |
| Godine rada | 1961. – 1999. |
| Supruga | Edita Karađole |
| Ostale nagrade | |
| Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo, 2012. | |
portal o životopisima ‧ portal o filmu | |
Nenad Šegvić (Split, 7. listopada 1936. – Rijeka, 11. srpnja 2021.) bio je hrvatski kazališni glumac.
Nenad šegvić rodio se u Splitu 1936. godine gdje je završio osnovnu i srednju školu, a u Beogradu 1959. godine završava tamošnju Dramsku akademiju. Prvu veliku ulogu ostvario je u splitskom HNK 1961. godine kao Don Jere u Marinkovićevoj Gloriji. U riječko HNK odlazi 1964. gdje ostaje do svojeg umirovljenja 1999. godine. U istom kazalištu obnašao je dužnost ravnatelja drame od 1976. do 1986. godine. Osim glume, Šegvić se angažirao i u dramskoj organizaciji te je tako jedan od osnivača HKD Teatra te Hrvatskog festivala malih scena.[1]
Bio je suprug glumice Edite Karađole.
- "Nepokoreni grad" (1982.)
- "Marija" kao Zorkin muž Marko (1977.)
- "Sajam razbojnika" kao Graf Peregrini (1968.)
- "Srbenka" kao Nenad Šegvić (2018.)
- "Ministarstvo ljubavi" kao starac (2016.)
- "Vježbanje života" (1991.)
- "Život sa stricem" (1988.)
- "Crveni i crni" (1985.)
- "Grgo gre u Pazin" (1983.)
- "Put u raj" (1970.)
- Nenead Šegvić u internetskoj bazi filmova IMDb-u (engl.)
- ↑ Cukulić, Kim. 11. srpnja 2021. Preminuo dramski glumac Nenad Šegvić: Odlazak nezaobilazne figure u umjetničkom i kazališnom životu Rijeke. Novi List. Pristupljeno 12. srpnja 2021.