Prijeđi na sadržaj

ND Ilirija 1911

Izvor: Wikipedija
ND Ilirija 1911
Puno ime Nogometno društvo Ilirija 1911
Osnovan 1911.
Igralište Športni park Ilirija, Ljubljana
Kapacitet 4000
Predsjednik Aljaž Bedene
Trener Milomir Kondić
Domaći dres
Gostujući dres
Sastav SK Ilirije koji je osvojio prvo prvenstvo Lubljanskog podsaveza 1920.

Nogometno društvo Ilirija 1911 (Ilirija) je nogometni klub iz Ljubljane, regija Središnja Slovenija, Republika Slovenija.

Klub je osnovan 9. lipnja 1911. godine i najstariji je još uvijek aktivni nogometni klub u zemlji.[1] Trenutno se natječe u Drugoj SNL, drugom rangu slovenskog nogometnog sustava.

O klubu

[uredi | uredi kôd]

SK Ilirija (1911. – 1941.)

[uredi | uredi kôd]

Početkom 20. stoljeća nogomet je u Ljubljanu došao iz Beča, a igrali su ga uglavnom studenti. Sportski klub Ilirija osnovan je 9. lipnja 1911. godine[2] u pivnici Roža na Židovskoj cesti u Ljubljani. Albin Kandare izabran je za prvog predsjednika Ilirije, a njihovo prvo igralište bilo je u parku Tivoli. Prvu utakmicu Ilirija je odigrala 30. srpnja 1911. i završila porazom od 18:0 protiv Hermesa, lokalnog studentskog kluba koji je osnovan 1910. Ubrzo nakon prve utakmice Ilirija se spojila s Hermesom 1913. Prvih nekoliko godina Ilirija nije imala konkurenciju u Sloveniji i uglavnom su igrali prijateljske utakmice protiv zagrebačkih klubova kao što su HAŠK, Građanski i Concordia. Važna prekretnica bila je prijateljska utakmica s praškom Slavijom u Ljubljani odigrana 5. kolovoza 1913., koju je Ilirija izgubila 10:0. Igrači i osoblje Ilirije bili su toliko impresionirani Slavijinim prikazom profesionalno treniranog nogometa da su uspjeli uvjeriti igrača Slavije Jirkovskog da ostane u Ljubljani i postane prvi menadžer Ilirije. Najbolji i najpopularniji igrači Ilirije tog vremena bili su Stanko Tavčar, Ernest Turk, Stanko Pelan i Oto Oman.[3]

Početkom Prvog svjetskog rata Ilirija i Slovan (osnovan 1913. i danas aktivan) bili su jedina dva nogometna kluba u Sloveniji, a tijekom rata sve nogometne aktivnosti su obustavljene. Godine 1919. ponovno djeluje Ilirija, a ubrzo nakon nje i Slovan. Nogomet je brzo stekao popularnost i otprilike u isto vrijeme zaživjeli su brojni drugi slovenski klubovi poput Olimpa u Celju, I. SSK u Mariboru i ASK Primorje u Ljubljani, a potonji je u sljedećem desetljeću postali najveći rivali Ilirije.[3]

Ilirija je tada postala prvi regionalni prvak Slovenije (koja je u to vrijeme bila dio Kraljevine Jugoslavije), osvojivši prvo prvenstvo Slovenije 1920. godine, te je nastavila s osvajanjem ukupno 12 slovenskih naslova između 1920. i 1935. Do sredine 1930-ih i Ilirija i Primorje susreli su se s financijskim poteškoćama što je dovelo do njihovog spajanja i formiranja nogometnog kluba SK Ljubljana 1936. godine. Između 1936. i 1941. SK Ljubljana bila je jedna od najboljih momčadi u Sloveniji (osvojivši slovenska prvenstva 1935./36. i 1940./41.), a također je bila jugoslavenski prvoligaš. Osim toga, Ilirijin Stanko Tavčar bio je prvi slovenski igrač koji je nastupio za reprezentaciju Kraljevine Jugoslavije. Bio je član reprezentacije na Olimpijskim igrama 1920. i igrao je u utakmicama protiv Čehoslovačke i Egipta, prve dvije utakmice u povijesti reprezentacije. SK Ljubljana je djelovao do 1941. i izbijanja Drugog svjetskog rata, kada su obustavljene sve sportske aktivnosti u Ljubljani.[3][4]

NK Ilirija (1950. – 1991.)

[uredi | uredi kôd]

Nakon Drugog svjetskog rata, uz pomoć nekih bivših prijeratnih igrača, klub je ponovno osnovan 1950. Novoosnovani klub bio je smješten u predgrađu Ljubljane u Zgornjoj Šiški, gdje je 1963. izgradio vlastiti moderni stadion. Igrali su uglavnom u Slovenskoj republičkoj ligi, ligi trećeg ranga u SFR Jugoslaviji. Najveći uspjeh je bilo drugo mjesto u sezoni 1971./72. Momčad koju su činili Jerebic, Rojina, Šmon, Erjavec, Kolenc, Dermastija, Godler, Ahlin, Filip, Jalšavec, Jesenšek, Daneu i Prelovšek, natjecala se tako za amatersko prvenstvo Jugoslavije te godine izgubivši u finalu od Vrbasa. Godine 1986. Ilirija ispada iz republičke lige i nastavlja igrati u lokalnim regionalnim ligama sve do raspada Jugoslavije.[3]

Od 1991. god

[uredi | uredi kôd]

Nakon osamostaljenja Slovenije 1991. Ilirija je nekoliko sezona igrala u novoosnovanoj slovenskoj Drugoj ligi. U sezoni 1992./93. završila je na 15. mjestu i potom ispala u slovensku Treću ligu. Od tada se Ilirija natjecala u ligama izvan prve dvije lige sve do 2017. kada se vratila u Drugu slovensku ligu.[3]

Boje i grb

[uredi | uredi kôd]
Boje kluba Boje kluba Boje kluba
Boje kluba
Boje kluba
Orginalni dres Ilirije

Tradicionalne boje Ilirije su zelena i bijela, boje koje se snažno povezuju s gradom Ljubljanom. Iako su zeleno-bijele bile klupske boje od samog početka, Ilirija je u ranim godinama obično nosila crveno-bijele dresove sa zvijezdom, omaž praškoj Slaviji.[3]

Klupski grb prikazuje ime, godinu osnutka i stupac u dorskom redu. Sam naziv je referenca na povijesnu regiju Iliriju.

Stadion

[uredi | uredi kôd]

U međuraću Ilirija je domaće utakmice igrala na igralištu uz Celovšku cestu, koje je izgrađeno 1919. godine, a nalazilo se između Državne stanice i Pivovare Union.[5] Nakon Drugog svjetskog rata, Ilirija se preselila u Športni park Ilirija, gdje je 1963. izgrađen sadašnji domaći teren kluba. Ima kapacitet od 4000[6] i treći je najveći stadion u Ljubljani.[7] Osim nogometa, također je bio domaćin natjecanja spidveja između 1963. i 2020. godine.[8]

Uspjesi

[uredi | uredi kôd]

Jugoslavija

[uredi | uredi kôd]
  • Prvenstvo Ljubljanskog nogometnog podsaveza
    • Pobjednik: 1920., 1920./21., 1921./22., 1922./23., 1923./24., 1924./25., 1925./26., 1926./27., 1929./30., 1931./32., 1933./34., 1934./35.
  • Kup Ljubljanskog nogometnog podsaveza
    • Pobjednik: 1926., 1927., 1928.

Slovenija

[uredi | uredi kôd]
  • Treća slovenska nogometna liga
    • Pobjednik: 2015./16., 2020./21.
  • 4. slovenski rang
    • Pobjednik: 1995./96.
  • 5. slovenski rang
    • Pobjednik: 2003./04., 2012./13.
  • Kup MNZ Ljubljana
    • Pobjednik: 2016./17.

Poznati treneri

[uredi | uredi kôd]
Trener Godine
Vlado Miloševič 2011./12.
Goran Markovič 2012./15.
Žiga Starič 2015./17.
Stanko Božičevič 2017./18.
Željko Mitraković 2018.
Zoran Zeljković 2018./19.
Krištof Kastelec 2019.
Borut Jermol 2019./20.
Rok Golob 2020./21.
Žiga Starič 2021.
Marko Babić 2022.
Goran Stanković 2022.
Robert Kopčič 2023. – danas

Unutarnje poveznice

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]

  1. Slovenia – List of Foundation Dates
  2. Slovenski Narod, st. 133
  3. a b c d e f partizanopedia.rs Zgodovina
  4. Tavčar Stanko, reprezentacija.rs
  5. Zgodovina: Predvojni stadioni in igrišča na Slovenskem
  6. Osebna izkaznica. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. listopada 2023. Pristupljeno 10. studenoga 2024.
  7. Športni park Ilirija
  8. Ljubljana ostala brez dirkališča za speedway