Messier 87
»M87« preusmjerava ovamo. Za druga značenja pogledajte M87 (razdvojba).
| M 87 eliptična galaksija (E/P; E+0-1 pec;NLGR Sy;cD)[1]
| |
|---|---|
Messier 87 i divovski mlaz materije koji izvire iz središta. | |
| Otkriće | |
| Otkrio | Charles Messier |
| Nadnevak otkrića | 18. ožujka 1781. |
| Položaj Epoha J2000[2] | |
| Zviježđe | Djevica |
| Udaljenost | 53,000.000 svj.g. (16,000.000 pc) |
| Rektascenzija | 12h 30m 48s |
| Deklinacija | +12° 23′ 0″ |
| Izgled na našem nebu[2] | |
| Prividna magnituda | 8,60 |
| Prividne dimenzije (V) | 9' x 7' |
| Stvarne osobine objekta | |
| Ostalo | |
| Druge oznake[2] | *
|
Messier 87 (Djevica-A,[3] M87, NGC 4486) je divovska eliptična galaksija koja se nalazi u središtu skupa Djevice. Galaksiju je otkrio Charles Messier osobno 18. ožujka 1781. godine. Iste noći otkrio je još 7 galaktika i kuglasti skup M92.
Ova galaktička je aktivna galaktička jezgra u čijem se središtu nalazi crna rupa mase šest milijarda Sunčevih masa.
M87 je divovska galaksija, koja se nalazi u središtu skupa Djevice. Nalazi se na udaljenosti od oko 52 ± 4 milijuna 5000 svjetlosnih godina. Njene prividne dimenzije od 8,3' x 6,6' odgovaraju stvarnim dimenzijama od 125.000 x 100.000 5000 svjetlosnih godina. M87 je tek neznatno veća od naše Mliječne staze ali zbog svog elipsoidnog oblika zauzima znatno veći volumen i ima veću masu. Procjenjuje se da M87 ima masu od 2,6 ± 0,3 x 1012 veću od mase Sunca. M87 je oko 4,5 puta masivnija od naše galaksije. Apsolutni sjaj galaktike je također ogroman i iznosi - 22 magnitude.
M87 posjeduje zadivljujuć sustav kuglastih skupova čiji broj doseže možda i 12.000 potencijalnih članova. Broj kuglastih skupova oko Mliječne staze je skroman i iznosi oko 180.
Mlaz materijala koji izvire iz središta M87 je otkriven 1918. godine. Mlaz se proteže oko 5000 svjetlosnih godina u dužinu i sastoji se od materije izbačene iz galaksije. Materiju vjerojatno izbacuje supermasivna crna rupa mase 3×109 veće od mase Sunca. M87 je također i snažan izvor X zraka i radiovalova što ide u korist teoriji o supermasivnoj crnoj rupi u središtu. Vjeruje se da je crna rupa u središtu veličine Sunčeva sustava. Jedan je od najsnažnijih izvora radijskih valova u svemiru.[3]
Promatranja obavljena teleskopom Chandra otkrila su naznake petlji i prstenova koji su izvor X-zraka i okružuju M87. Uzrok tim prstenovima i petljama su varijacije u količini izbačenog materijala u mlazu. Jedan od tih prstenova ima promjer od 85.000 5000 svjetlosnih godina i uzrokovala ga je velika erupcija materijala. Postoje vlaknasti tragovi materijala koji su dugi i do 100.000 5000 svjetlosnih godina. Redovite erupcije materijala sprječavale su stvaranje oblaka plina i prašine i tako su spriječili formiranje spiralne strukture.
Prva fotografirana crna rupa bila je upravo crna rupa u središtu M87. Sliku je slikao Event Horizon Teleskop i objavljena je 10. travnja 2019.
Vizualno, M87 je galaktika bez gotovo ikakvih detalja. Moguće je uočiti sjajnu jezgru umotanu u eliptični oblak. Kako je M87 središte skupa Virgo i nalazi se blizu Markarianova lanca odlična je polazna točka za lutanje među stotinjak galaktika u skupu.
- ↑ NASA/IPAC Extragalactic Database
- ↑ a b c The Historically Corrected New General Catalogue @ NGC/IC Project
- ↑ a b Fizički odjel PMF-a Sveučilišta u Zagrebu Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. kolovoza 2016. (Wayback Machine) Matko Milin: Nuklearna astrofizika, 2.3.2 Aktivne galaksije, 20. listopada 2013., str. 22 (pristupljeno 6. srpnja 2016.)
- (engl.) SEDS: NGC 4486
- (engl.) Revidirani Novi opći katalog
- (engl.) Izvangalaktička baza podataka NASA-e i IPAC-a
- (engl.) Astronomska baza podataka SIMBAD
- (engl.) VizieR
| |||||||||||