Prijeđi na sadržaj

Mate Parlov

Izvor: Wikipedija
Ovo je glavno značenje pojma Mate Parlov. Za druga značenja pogledajte Mate Parlov (nogometni sudac).
Mate Parlov

Mate Parlov – Johnny Griffin, 6. listopada 1975. godine.
Osobni podatci
Pravo ime i prezime Mate Parlov
Nadimak Teo
Težinska kategorija poluteška
Državljanstvo hrvatsko
Nadnevak rođenja 16. studenoga 1948.
Mjesto rođenja Split, Hrvatska
Nadnevak smrti 29. srpnja 2008.
Mjesto smrti Pula, Hrvatska
Stil ljevoruki
Visina 186 cm
Boksačke statistike
Profesionalne
Ukupno borba 29
Pobjeda 24
Pobjeda prekidom 12
Poraza 3
Neriješenih 2
Amaterske
Ukupno borba 310
Poraza 13
Naslov prvaka olimpijski prvak 1972.
svjetski 1974.
europski 1971. u Madridu
europski 1973. u Beogradu
5 puta balkanski prvak (1970. – 1974.)
zlatna rukavica 1967. i 1969.
8 puta prvak SFRJ (1967. – 1974.)
Nagrade i dostignuća
Osvojene medalje
Muški boks
Natjecatelj za Jugoslaviju
Olimpijske igre
zlato München 1972. poluteška
Svjetska prvenstva
zlato Havana 1974. poluteška
Europsko amatersko prvenstvo
zlato Madrid 1971. poluteška
zlato Beograd 1973. poluteška
srebro Bukurešt 1969. srednja
Kip Mate Parlova u Fažani, rad akademskog kipara Ante Jurkića

Mate Parlov (Split, 16. studenoga 1948. – Pula, 29. srpnja 2008.), bio je slavni hrvatski boksač i olimpijski, europski i svjetski osvajač zlatnog odličja za bivšu Jugoslaviju. U profesionalnoj karijeri osvojio je 1976. godine naslov europskog prvaka u poluteškoj kategoriji i naslov svjetskog prvaka u poluteškoj kategoriji po WBC-u 1978. godine. Bio je prvi boksač iz socijalističkih zemalja koji je osvojio profesionalnu svjetsku titulu. Mate Parlov jedini je boksač u povijesti tog športa koji je u istoj kategoriji osvojio olimpijsku, europsku i svjetsku amatersku te europsku i svjetsku profesionalnu titulu. Bio je najbolji hrvatski i jugoslavenski boksač svih vremena, te je već za života proglašen najboljim hrvatskim športašem 20. stoljeća.

Rodio se u Splitu, a podrijetlom je bio iz Imotskog, Hrvatska.

Rani život

[uredi | uredi kôd]

Mate Parlov rodio se u Splitu, kao najmlađi od četvero djece obitelji rodom iz Imotskog. Obitelj se 1958. godine preselila u Pulu.

Profesionalna karijera

[uredi | uredi kôd]

Parlov je započeo profesionalnu karijeru 1975. godine. Naslov europskog prvaka u poluteškoj kategoriji osvojio je 1976. godine pobjedom nad Talijanom Domenicom Adinolfijem tehničkim nokautom u jedanaestoj rundi. Taj je naslov obranio tri puta.

Godine 1976. suočio se s budućim deveterostrukim svjetskim prvakom Matthewom Saadom Muhammadom. U njihovoj prvoj borbi u Milanu, dogovorenoj na osam rundi, poražen je nakon odluke sudaca. U ponovnoj borbi s Muhammadom nakon desete runde rezultat je proglašen neriješenim.

Osvojio je naslov svjetskog prvaka u poluteškoj kategoriji verzija WBC 7. siječnja 1978. godine pobjedom nad Argentincem Miguelom Angelom Cuellom nokautom u devetoj rundi. WBC je naslov obranio pet mjeseci kasnije pobjedom nad četverostrukim svjetskim prvakom Englezom Johnom Contehom. Izgubio je naslov prvaka u poluteškoj kategoriji po WBC-u porazom od Marvina Johnsona tehničkim nokautom u desetoj rundi (Italija, 2. prosinca 1978.)

Kao profesionalac Parlov je imao 29 borbi: 24 pobjede, 3 poraza i 2 neriješene borbe. Pripremajući se za borbu s Johnsonom, Parlov je kao dodatne kondicijske pripreme imao igranje nogometa za pulski Staklar.[1]

Amaterska karijera

[uredi | uredi kôd]
Mate Parlov na Olimpijskim igrama 1972.

U amaterskoj karijeri imao je ukupno 310 mečeva uz samo 13 poraza. Tijekom svoje amaterske karijere, Parlov je bio osam puta prvak Jugoslavije u poluteškoj kategoriji (1967. – 1974.), pet puta prvak Balkana (1970. – 1974.), dvaput prvak Europe (1971. godine u Madridu i 1973. godine u Beogradu), te svjetski amaterski prvak na prvom svjetskom prvenstvu održanom 1974. godine u Havani, Kuba. Osvojio je dvaput nagradu Zlatne rukavice, 1967. i 1969. godine. Sudjelovao je na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. gdje je osvojio zlatno odličje u poluteškoj kategoriji.

Nakon boksanja

[uredi | uredi kôd]

Njegov posljednji dodir s boksom bio je na Olimpijskim igrama 1984. godine gdje je imao ulogu jugoslavenskog izbornika. Na tim su olimpijskim igrama jugoslavenski boksači postigli svoje najbolje rezultate ikada: jedno zlato, jedno srebro i dvije bronce.

Nakon završetka svoje aktivne boksačke karijere živio je u Fažani pokraj Pule, daleko od športa i javnog života. Vodio je vlastiti kafić "Mate" u Puli.

U ožujku 2008. godine dijagnosticiran mu je rak pluća. Preminuo je četiri mjeseca kasnije, 29. srpnja 2008. godine. Mate Parlov pokopan je 31. srpnja 2008. godine na Gradskom groblju u Puli.

Nagrade, priznanja, odličja i spomen

[uredi | uredi kôd]
  • Zlatne rukavice 1967. i 1969.
  • Najbolji športaš Hrvatske 1971., 1972., 1973.
  • Najbolji športaš Jugoslavije 1971., 1972., 1974.
  • Najbolji športaš Balkana 1974.
  • Istarski športaš 20. stoljeća
  • Hrvatski športaš 20. stoljeća[2]
  • Njemu u čast se dvorana u Puli zove Dom sportova „Mate Parlov”.
  • Član WBC-ove Kuće slavnih
  • Dobitnik zvijezde u hrvatskoj Ulici slavnih.
  • Odlikovan Redom kneza Branimira s ogrlicom.
  • Dobitnik državne nagrade za šport “Franjo Bučar” za životno djelo.[3]
  • U Fažani je njemu u čast 2016. godine otvoreno šetalište Mate Parlov, a 2018. godine postavljen mu je brončani spomenik (rad akademskog kipara Ante Jurkića).
  • Po njemu je nazvana vrsta pauka Harpactea mateparlovi
  • U Puli je njemu u čast 2021. godine postavljen brončani spomenik (rad akademske kiparice Marije Ujević-Galetović).

Profesionalne borbe

[uredi | uredi kôd]
24 pobjede (12 nokautom, 12 sudačkom odlukom), 3 poraza (1 nokautom, 2 sudačkom odlukom), 2 neriješeno[4]
Rezultat Statistika Protivnik Tip Runda Datum Lokacija Komentar
Poraz 24–3–2 Marvin Camel UD 15 31. ožujka 1980. Las Vegas, Nevada, SAD Za WBC svjetsku titulu u teškoj kategoriji.
Neriješeno 24–2–2 Marvin Camel PTS 15 8. prosinca 1979. Split, Hrvatska Za WBC svjetsku titulu u teškoj kategoriji.
Pobjeda 24–2–1 Tony Mundine PTS 12 26. rujna 1979. Gorica, Friuli-Venezia Giulia, Italija
Pobjeda 23–2–1 Joe Maye KO 5 28. srpnja 1979. München, Bavarska, Njemačka
Poraz 22–2–1 Marvin Johnson TKO 10 2. prosinca 1978. Marsala, Sicilija, Italija Izbubio WBC svjetsku titulu u poluteškoj kategoriji.
Pobjeda 22–1–1 John Conteh SD 15 17. lipnja 1978. Beograd, Srbija Obranio WBC svjetsku titulu u poluteškoj kategoriji.
Pobjeda 21–1–1 Tony Greene TKO 6 28. travnja 1978. Sarajevo, BIH
Pobjeda 20–1–1 Miguel Angel Cuello KO 9 7. siječnja 1978. Milano, Lombardija, Italija Osvojio WBC svjetsku titulu u poluteškoj kategoriji.
Pobjeda 19–1–1 Leo Kakolewicz TKO 6 21. kolovoza 1977. Rijeka, Hrvatska
Pobjeda 18–1–1 Harald Skog UD 15 9. srpnja 1977. Basel, Švicarska Obranio EBU titulu u poluteškoj kategoriji.
Pobjeda 17–1–1 Francois Fiol PTS 15 5. travnja 1977. Morges, Švicarska Obranio EBU titulu u poluteškoj kategoriji.
Pobjeda 16–1–1 Christian Poncelet PTS 10 5. ožujka 1977. Velenje, Slovenija
Neriješeno 15–1–1 Matthew Saad Muhammad PTS 10 3. prosinca 1976. Trst, Friuli-Venezia Giulia, Italija
Pobjeda 15–1 Aldo Traversaro PTS 15 15. listopada 1976. Milan, Lombardija, Italija Obranio EBU titulu u poluteškoj kategoriji.
Pobjeda 14–1 Al Bolden KO 9 11. rujna 1976. Zagreb, Hrvatska
Pobjeda 13–1 Domenico Adinolfi TKO 11 10. srpnja 1976. Beograd, Srbija Osvojio EBU titulu u poluteškoj kategoriji.
Poraz 12–1 Matthew Saad Muhammad PTS 8 21. svibnja 1976. Milan, Lombardija, Italija
Pobjeda 12–0 Maile Haumona PTS 10 20. ožujka 1976. Melbourne, Victoria, Australija
Pobjeda 11–0 Sentiki Qata PTS 10 6. ožujka 1976. Sydney, New South Wales, Australija
Pobjeda 10–0 Macka Foley TKO 2 6. veljače 1976. Trst, Friuli-Venezia Giulia, Italija
Pobjeda 9–0 Onelio Grando PTS 8 26. prosinca 1975. Reggio Emilia, Emilia-Romagna, Italija
Pobjeda 8–0 Billy Freeman PTS 10 22. studenoga 1975. Skopje, Sjeverna Makedonija
Pobjeda 7–0 Karl Zurheide KO 1 30. listopada 1975. Milano, Lombardija, Italija
Pobjeda 6–0 Johnny Griffin TKO 5 6. listopada 1975. Zagreb, Hrvatska
Pobjeda 5–0 Jose Evaristo Gomez PTS 8 13. rujna 1975. Pula, Hrvatska
Pobjeda 4–0 Jose Galvez Vasquez PTS 8 22. kolovoza 1975. Split, Hrvatska
Pobjeda 3–0 Horst Lang KO 1 12. srpnja 1975. Arenzano, Liguria, Italija
Pobjeda 2–0 Robert Amory TKO 5 20. lipnja 1975. Milano, Lombardija, Italija
Pobjeda 1–0 Dante Lazzari KO 1 31. svibnja 1975. Opatija, Hrvatska

Zanimljivosti

[uredi | uredi kôd]
  • U kasnim 1990-ima Parlov je priznao svoju tajnu strast – čitanje poezije. U intervjuu tjednom časopisu Nedjeljnoj Dalmaciji rekao je kako je na njega utjecao stariji brat koji je bio profesor hrvatskog jezika. Ponekad se psihološki pripremao za borbu čitanjem hrvatske poezije.
  • Cijenio je vještine Dragutina Šurbeka.[5]
  • Zanimljiva zgoda kaže da je jednom prigodom pred sam početak meča saznao da tadašnja JRT nema novaca za prijenos, a Mate je tada, kao zaista veliki čovjek i športaš, samo upitao koliko to košta i ispisao ček na traženi iznos.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Sport Istra – Istarski sport online  Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. srpnja 2015. (Wayback Machine) Mate Parlov i Staklar (pristupljeno 2. srpnja 2015.)
  2. ↑ (slov.) RTV Slovenia Umrl boksarski šampion Mate Parlov
  3. ↑ Večernji list, Nagrada za životno djelo Milki Babović, V. Jankoviću i posmrtno M. Parlovu, objavljeno 10. listopada 2018., pristupljeno 16. studenoga 2018.
  4. ↑ (engl.) Mate Parlov. BoxRec. Pristupljeno 19. travnja 2016.
  5. ↑ Slobodna Dalmacija Intervju s Mate Parlovom, 3. siječnja 2000., razgovarao Danijel Trumbić

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Prethodnik: Prvak u poluteškoj kategoriji po WBC-u
7. siječnja 1978. – 2. prosinca 1978. 		Nasljednik:
Miguel Angel Cuello Marvin Johnson
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Mate_Parlov&oldid=7002789"