Kromosom 7 (čovjek)

Kromosom 7 je autosomni kromosom, sedmi po veličini u ljudskomom kariotipu i pripada S skupini kromosoma. Prema položaju centromere pripada submetacentričnim kromosomima. Sadrži 171 milijun nukleotida što čini između 5 i 5,5% ukupne količine DNK u stanici.^[1]

Kromosom 7 sadrži oko 1200 gena, ali se pretpostavlja da bi ih moglo biti i 1400. Na kromosomu 7 je smještena regulacijska grupa homeobox A, ključna u regulaciji anatomskog razvoja (morfogeneze) organizma.

Broj polimorfizama jednog nukleotida (eng. Single Nucleotide Polymorphism - SNP) je preko 600 000.

Geni kromosoma 7

Neki od važnijih gena, koji se nalaze na kromosomu 7 jesu^[2]:

ASL
CCL24
CCL26
CCM2
CFTR
COL1A2
CLIP2 ili CYLN2
DFNA5
DDC
DLD
ELN
FOXP2
GARS
GTF2I
GTF2IRD1
GUSB
HSPB1
KCNH2
KRIT1
LIMK1
NCF1
PMS2
RELN
SBDS
SLC25A13
SLC26A4
TFR2
TPST1

Bolesti vezane za kromosom 7

Poznat je sadržaj i raspored gena kromosoma 7 čije mutacije izazivaju niz nasljednih bolesti. Najvažnije bolesti vezane za mutacije na kromosomu 7 jesu^[3]:

argininosukcinična aciduria
kavernozni hemangiom
Charcot-Marie-Toothova bolest
Charcot-Marie-Toothova bolest tip 2
CHARGE sindrom
citrulinemia
kongenitalni bilateralni manjak vasa deferentia
cistična fibroza
distalna spinalno mišićna atrofija tip V
Ehlers–Danlosov sindrom
Ehlers–Danlosov sindrom, tip arthrokalazija
Ehlers–Danlosov sindrom, klasični tip
hemokromatoza
hemokromatoza tip 3
nasljedni nepolipozni rak debelog crijeva
lisencefalija
bolest mokraće kao javorov sirup
dijabetes odraslih koji se javlja u mladoj dobi (MODY) tip 3
mukopolisaharidoza tip VII ili Slyjev sindrom
mijelodisplastični sindrom
gluhoća bez drugih simptoma
gluhoća bez drugih simptoma, autosomno dominantna
gluhoća bez drugih simptoma, autosomno recesivna
osteogenesis imperfecta
osteogenesis imperfecta, tip I
osteogenesis imperfecta, tip III
osteogenesis imperfecta, tip II
osteogenesis imperfecta, tip IV
Pendredov sindrom
Romano–Wardov sindrom
Shwachman–Diamondov sindrom
shizofrenija
Tritanopija (vrsta slijepila na boje)

Aberacije kromosoma 7

Williamsov sindrom

Williamsov sindrom je vrlo rijetka genetska bolest uzrokovana delecijom dugog kraka (q) kromosoma 7, točnije segmenta na poziciji 11.23 (obilježen kao 7q11.23) koji obuhvaća oko 26 gena. Ovaj se sindrom se još uvijek ne uspijeva dijagnosticirati kod svih nositelja ove delecije.^[4]

Glavne karakteristike sindroma jesu karakteristični izgled, kojeg karakteriziraju grube crte lica, mikrocefalija, mikrognatija, velika usta, debele usne, velike i nisko postavljene uši, te mentalna retardacija.

Literatura

↑ Hillier LW, Fulton RS, Fulton LA, Graves TA, Pepin KH, Wagner-McPherson C, Layman D, Maas J, Jaeger S, Walker R, Wylie K, Sekhon M, Becker MC, O'Laughlin MD, Schaller ME, Fewell GA, Delehaunty KD, Miner TL, Nash WE, Cordes M, Du H, Sun H, Edwards J, Bradshaw-Cordum H, Ali J, Andrews S, Isak A, Vanbrunt A, Nguyen C, Du F, Lamar B, Courtney L, Kalicki J, Ozersky P, Bielicki L, Scott K, Holmes A, Harkins R, Harris A, Strong CM, Hou S, Tomlinson C, Dauphin-Kohlberg S, Kozlowicz-Reilly A, Leonard S, Rohlfing T, Rock SM, Tin-Wollam AM, Abbott A, Minx P, Maupin R, Strowmatt C, Latreille P, Miller N, Johnson D, Murray J, Woessner JP, Wendl MC, Yang SP, Schultz BR, Wallis JW, Spieth J, Bieri TA, Nelson JO, Berkowicz N, Wohldmann PE, Cook LL, Hickenbotham MT, Eldred J, Williams D, Bedell JA, Mardis ER, Clifton SW, Chissoe SL, Marra MA, Raymond C, Haugen E, Gillett W, Zhou Y, James R, Phelps K, Iadanoto S, Bubb K, Simms E, Levy R, Clendenning J, Kaul R, Kent WJ, Furey TS, Baertsch RA, Brent MR, Keibler E, Flicek P, Bork P, Suyama M, Bailey JA, Portnoy ME, Torrents D, Chinwalla AT, Gish WR, Eddy SR, McPherson JD, Olson MV, Eichler EE, Green ED, Waterston RH, Wilson RK (2003). "The DNA sequence of human chromosome 7". Nature 424 (6945): 157–64. doi:10.1038/nature01782. PMID 12853948.
↑ (engl.) Geni kromosoma 7 na Genetics home reference Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. srpnja 2013. (Wayback Machine), pristupljeno 15. srpnja 2013.
↑ (engl.) Genetics home reference - bolesti vezane za kromosom 7, pristupljeno 15. srpnja 2013.
↑ Martens MA, Wilson SJ, Reutens DC. 2008. Research Review: Williams syndrome: a critical review of the cognitive, behavioral, and neuroanatomical phenotype. J Child Psychol Psychiatry. svezak 49 (broj 6): str. 576.–608. doi:10.1111/j.1469-7610.2008.01887.x. PMID 18489677CS1 održavanje: više imena: authors list (link)

[1] Hillier LW, Fulton RS, Fulton LA, Graves TA, Pepin KH, Wagner-McPherson C, Layman D, Maas J, Jaeger S, Walker R, Wylie K, Sekhon M, Becker MC, O'Laughlin MD, Schaller ME, Fewell GA, Delehaunty KD, Miner TL, Nash WE, Cordes M, Du H, Sun H, Edwards J, Bradshaw-Cordum H, Ali J, Andrews S, Isak A, Vanbrunt A, Nguyen C, Du F, Lamar B, Courtney L, Kalicki J, Ozersky P, Bielicki L, Scott K, Holmes A, Harkins R, Harris A, Strong CM, Hou S, Tomlinson C, Dauphin-Kohlberg S, Kozlowicz-Reilly A, Leonard S, Rohlfing T, Rock SM, Tin-Wollam AM, Abbott A, Minx P, Maupin R, Strowmatt C, Latreille P, Miller N, Johnson D, Murray J, Woessner JP, Wendl MC, Yang SP, Schultz BR, Wallis JW, Spieth J, Bieri TA, Nelson JO, Berkowicz N, Wohldmann PE, Cook LL, Hickenbotham MT, Eldred J, Williams D, Bedell JA, Mardis ER, Clifton SW, Chissoe SL, Marra MA, Raymond C, Haugen E, Gillett W, Zhou Y, James R, Phelps K, Iadanoto S, Bubb K, Simms E, Levy R, Clendenning J, Kaul R, Kent WJ, Furey TS, Baertsch RA, Brent MR, Keibler E, Flicek P, Bork P, Suyama M, Bailey JA, Portnoy ME, Torrents D, Chinwalla AT, Gish WR, Eddy SR, McPherson JD, Olson MV, Eichler EE, Green ED, Waterston RH, Wilson RK (2003). "The DNA sequence of human chromosome 7". Nature 424 (6945): 157–64. doi:10.1038/nature01782. PMID 12853948.

[2] (engl.) Geni kromosoma 7 na Genetics home reference Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. srpnja 2013. (Wayback Machine), pristupljeno 15. srpnja 2013.

[3] (engl.) Genetics home reference - bolesti vezane za kromosom 7, pristupljeno 15. srpnja 2013.

[4] Martens MA, Wilson SJ, Reutens DC. 2008. Research Review: Williams syndrome: a critical review of the cognitive, behavioral, and neuroanatomical phenotype. J Child Psychol Psychiatry. svezak 49 (broj 6): str. 576.–608. doi:10.1111/j.1469-7610.2008.01887.x. PMID 18489677CS1 održavanje: više imena: authors list (link)

[1]

[2]

[3]

[4]