Kaldejska katolička Crkva
| Istočno katoličanstvo |
|---|
 |
| Crkve po obredima |
| Aleksandrijski |
| Zapadnosirski |
| Armenski |
| Bizantski |
| Istočnosirski |
Kaldejska katolička Crkva (klasični sirski: ܥܕܬܐ ܟܠܕܝܬܐ ܩܬܘܠܝܩܝܬܐ, ʿītha kaldetha qāthuliqetha) je jedna od istočnih katoličkih crkava istočnog obreda, raširena po Iraku, Iranu, Libanonu, Siriji i Turskoj (i još nekim zemljama), trajno ujedinjena s Katoličkom Crkvom od 1830., a povremeno još od 1552. godine.[1] Crkva ima oko 500.000 vjernika, a to su ponajviše ljudi kaldejskog podrijetla, a sjedište joj je u Bagdadu.
Kršćanstvo u Mezopotamiji i Perziji datira još od kraja 2. stoljeća. Pretkalcedonske Crkve Bliskog istoka prihvatile su nestorijanstvo u 5. stoljeću, herezu koja je tvrdila da je Isus postojao kao dvostruka ličnost - Isus čovjek i Isus Sin Božji. Još od početka 13. stoljeća brojni katolički redovnici prije svega dominikanci i franjevci, bili su aktivni među vjernicima Asirske Crkve istoka, oni su uspijevali preobratiti tek pokojeg prelata i uspostaviti privremena jedinstva s pojedinim zajednicama.[2] Sredinom 15. stoljeća u Asirskoj Crkvi zavladao je običaj da se položaj patrijarha obiteljski nasljeđuje.[2]
Kad je na taj način 1552. izabran novi patrijarh, jedna grupa nezadovoljih biskupa odbila ga je prihvatiti, pa su se organizirali i izabrali dotadašnjeg samomstanskog igumana Juhanana Sulakua kao svog patrijarha i poslali ga u Rim kako bi zatražio pomoć i uniju s Katoličkom Crkvom. Početkom 1553. papa Julije III. proglasio ga je patrijarhom Kaldejaca pod imenom Simon VIII. i nakon toga 9. travnja 1553. titularnim biskupom Bazilike sv. Petra.[2]
Novi patrijarh vratio se u domovinu krajem 1553. i počeo provoditi reforme, ali je naišao na žestok otpor naročito od strane sirijskog partijarha. Tako da ga je amadijski paša zatvorio i na kraju ubio u siječnju 1555.[2]
Unije s Vatikanom obnavljane su 1672., 1771. i 1778., ali su i raskidane sve do 1830., kada je uspostavljeno čvrsto jedinstvo koje traje do današnjih dana.[1]Tako da od 1830. do danas postoji neprekinuta linija babilonskih patrijarha. Prva rezidencija kaldejskih patrijarha bio je manastir Rabban Hormizd na sjeveru Iraka, zatim je preseljena u Mosul, te konačno u Bagdad gdje je i danas sjedište čitave Kaldejske katoličke Crkve.
Pored Bagdadske patrijaršije, postoje još pet nadeparhija u Basri, Kirkuku, Erbilu, Teheranu i Urmiji (spojena sa Salmasom) i sedam eparhija u Alepu, Alkašu, Amadiji, Akri, Bejrutu, Mosulu i Zahu). Kaldejci se drže drevne liturgije pretkalcedonske Crkve po tradiciji svojih svetaca Fadeja i Maria.[1]
Današnji patrijarh Kaldejske katoličke Crkve je Louis Rafael I. Sako.
Katedrala sv. Josipa u Ankawi stolna je crkva kaldejske katoličke nadbiskupije Erbil.
- ↑ a b c Chaldean Catholic Church (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 28. svibnja 2015.
- ↑ a b c d The Chaldean Catholic Church (engleski). Catholic Near East Welfare Association. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. veljače 2014. Pristupljeno 28. svibnja 2015.
