Rusinska grkokatolička Crkva

Rusinska grkokatolička Crkva (Rusnačka, Rutenska) je Katolička Crkva prema bizantskom crkvenom obredu, direktno odgovorna Svetom ocu u Vatikanu. L'Osservatore Romano iz 2015. izvještava kako rusinska grkokatolička Crkva broji 571,827 vjernika, 654 župe i 512 svećenika.^[1] Jedini katolički svetac iz ove Crkve je sv. Teodor Romža.

Povijest

Rusini su kršćanstvo su primili od slavenskih apostola Ćirila i Metoda, koji su osnovali eparhiju u Przemyslu (Peremišelj) u Lemkovskoj oblasti. Kada je došlo do raskola kršćanstva 1054. god., ostali su u okvirima istočne pravoslavne Crkve, a susjedne zemlje Slovačka, Poljska i Mađarska u sastavu rimokatoličke. U religijskim obredima koristili su crkvenoslavenski jezik, svećenicima je dopušteno sklapanje braka te su koristili julijanski kalendar. Po nekim obredima i ritualima razlikovali su se od Ukrajinaca, Bjelorusa i Rusa, dok su se po nekima približili katoličkim susjedima. U liturgijskoj glazbi dopušteno je pjevanje bez instrumenta. Pjevanje pod utjecajem lokalnih folklornih melodija poznato je kao karpatsko prostopinije. Brestska crkvena unija 1596. ustanovila je novu unijatsku Crkvu, u razdoblju protestantskoga reformatorstva i katoličke protureformacije, gdje su Rusini zadržali svoju slavensku liturgiju i većinu formi grčke pravoslavne Crkve, ali priznaju duhovnu prevlast Svetoga oca u Vatikanu. Unijatska crkva priključila je i Lemkovsku oblast u Poljskoj, iako je dio vjernika ove regije u kasnom 18. stoljeću potpao opet pod rusku vlast. Mnogi od njih su vraćeni na pravoslavnu vjeru i poduzete su sve mjere kako bi se porusili.

Na južnoj strani Karpata Rusini su živjeli pod mađarskom vlašću od ranoga 14. stoljeća. Oni se nalaze u zajednici s Rimom od unije u Užgorodu iz 1646. godine. Biskupija je bila u Mukačevu, osnovana 1651., a druga u Prešovu 1818. Episkopija iz Przemysla se priključila crkvenoj uniji s Rimom 1692. godine. Unijati su 1772. dobili naziv grkokatolici. Od 1773. i preostale rusinske parohije (župe) priključene su crkvenoj uniji s Rimom. Nezavisna grkokatolička eparhija je u Užgorodu od 1780. Biskupija u Prešovu osnovana je 1818. Metropolitska biskupija u Lembergu (Lavovu) osnovana je 1806. te su joj dodani i sufragani Przemyslu (jugoistočna Poljska) i Stanislavu, a 1877. na lemberškom sveučilištu osnovana je i rusinska katedra. Nakon Prvog svjetskoga rata veliki broj Rusina potpada pod čehoslovačku vlast pa su se mnogi okrenuli Rusima i postali pravoslavci. Mađarska vlast je uspostavljena ponovno u razdoblju od 1939. do 1944. SSSR je anektirao prikarpatsku Rusiju i ukinuo biskupiju u Mukačevu 1949. i u Prešovu 1950. godine.

U Čehoslovačkoj je 1968. ponovno osnovana grkokatolička Crkva, a u sovjetskom Prikarpatju 1989. Grkokatoličke eparhije u Mukačevu (Ukrajina), Prešovu (Slovačka), Hajdudorogu (Mađarska), Križevcima (Hrvatska) te nadbiskupija u Pittsburghu (SAD) samostalne su i pod izravnom upravom Vatikana. Na one koji su ostali vjerni grkokatoličkoj vjeri, proces asimilacije nema utjecaja. To ih povezuje bez obzira u kojoj su državi i stoga je religija ovdje odigrala važnu ulogu u očuvanju nacionalnoga i kulturnoga identiteta i sprječavala asimilaciju u Ukrajince, Poljake, Slovake, Mađare. Često su prepoznatljivi jedino po grkokatoličkoj vjeri. Zbog toga je komunistička vlast i ukidala grkokatoličke crkve. Neki Rusini su emigrirali u Mađarsku, gdje su su zajedno s onima iz istočne Rumunjske bili mađarizirani, i izgubili jezik. Mađarska katolička Crkva ima jednu rusinsku biskupiju od 1912. u mjestu Hajdudorog, s rezidencijom u Nyiregyhazu, i jednu apostolsku eksharhiju, u Miskolcu od 1923., ali ih je vodio isti biskup. U kasnom 20. stoljeću bilo je više od 550,000 rusinskih katolika u SAD-u i Mađarskoj.

Najstarija grkokatolička crkva je drvena crkva sv. Jakova u lemkovskom (lavovskom) kraju izgrađena 1612. u selu Povoroznik-Nowy Sacz. Najstarija crkva Rusina grkokatolika tadašnje Hrvatske sagrađena je 1803. u Šidu (Srijem u sastavu Hrvatske). Misa se služila na rusinskom jeziku. Rusini su u Stare Jankovce počeli doseljavati od 1830. a u Petrovce od 1834. Na savjetovanju s križevačkim vladikom Gabrijelom Smičiklasom, Petrovci su izabrani za sjedište nove grkokatoličke župe 1836. Smičiklas je 1838. kupio kuću za stanovanje župnika, u kojoj je bila i bogomolja sve do 1893., kada je sagrađena župna crkva, proširena 1930. i i oslikana 1957.

Izvori

↑ The Eastern Catholic Churches Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. lipnja 2017. (Wayback Machine), pristupljeno 3. studenog 2015.

[1] The Eastern Catholic Churches Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. lipnja 2017. (Wayback Machine), pristupljeno 3. studenog 2015.

[1]