Alep
Ovo je glavno značenje pojma Alep. Za druga značenja pogledajte Alep (razdvojba).| Alep | |
|---|---|
| حلب Ḥalab | |
 Znamenitosti Alepa: Citadela • ulaz u al-Madina Souq • Džamija Banu Umayya • Hotel Baron • Katedrala Sv. ilije • rijeka Queiq • noćna panorama | |
| Nadimak: Aš-Šahba ("Pepeljasti") | |
| Država |  Sirija |
| Pokrajina | Alep |
| Okrug | Jabal Sam'an |
| Nahija | Jabal Sam'an |
| Vlast | |
| Površina | |
| • Urbano područje | 190 km2 |
| Visina | 379 m |
| Koordinate | 36°13′N 37°10′E / 36.217°N 37.167°E |
| Stanovništvo (2005.) | |
| • Entitet | 2.490.751 |
| • Urbano područje | 2.301.570 |
| Vremenska zona | EET (UTC+2) |
| • Ljeto (DST) | EET (UTC+3) |
| Pozivni broj | 963 21 |
 | |
  Alep | |
Alep ((arap.) حلب, Ḥalab) je grad u sjevernoj Siriji i sjedište pokrajine Alep, najnaseljenije u Siriji. Grad ima preko 2 milijuna stanovnika, što ga čini najvećim gradom u Siriji, ispred Damaska. Alep je jedan od najstarijih nastanjenih gradova u povijesti, a u prošlosti je bio poznat pod nazivima Khalpe, Khalibon, a Stari Grci su ga zvali Beroea (Veroea), Turci Halep, dok je u doba Francuskog mandata bio poznat kao Alep.
Nalazi se na strateškoj trgovačkoj točki između mora i Eufrata; izvorno se nalazio na nekoliko brežuljaka u velikoj plodnoj dolini rijeke Quweiq (قويق). Provincija Alep ima 16.000 km² površine i oko 3,7 milijuna stanovnika.
Danas je Alep jedno od glavnih kulturnih i vjerskih središta Levanta, a njegovo drevno središte je upisano na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji još 1986. godine. God. 2006. izabran je za arapski glavni grad kulture.[1]
Za Alep se tvrdi da je najstariji u kontinuitetu nastanjeni grad svijeta, iako se slično misli i za Damask. Iskapanja kod Tel Karamela (25 km sjeverno od središta grada) su dokazala da je ovo područje bilo naseljeno još u 11 tisućljeću prije Krista, što ga čini najstarijim naseljem na svijetu (dvije tisuće godina starije od Jerihona).[2] Također, naselja južno od Alepa, Tel as-Sauda i Tel al-Ansari, su bila naseljena još u kasnom 3 tisućljeću pr. Kr. To je vrijeme kada se prvi put spominje i Alep kao trgovačko i vojno središte, na klinastom pismu u glinenim pločicama iz mezopotamske Eble[3] Taj kontinuitet naseljenosti se dogodio vjerojatno zbog strateškog položaja Alepa na trgovačkom putu između Sredozemlja i Mezopotamije.
Grad je dugo zadržao gospodarsku važnost kao posljednji grad na Putu svile koji je ovdje završavao nakon dionice kroz središnju Aziju i Mezopotamiju.
Tijekom osmanske vladavine Alep je bio treći grad po veličini, iza Istanbula i Kaira. God. 1869., otvorenjem Sueskog kanala, trgovina je skrenuta s putova prema Alepu i započelo je njegovo propadanje. Nakon propasti Osmanskog carstva, krajem Prvog svjetskog rata, Alep je izgubio svoju glavnu prometnicu, sjevernu željezničku prugu koja ga je spajala s Mosulom, koja je pripala Turskoj. 1940-ih izgubio je i vezu s morem kada su Antiohija i Aleksandreta pripale također Turskoj. Naposljetku je izolacija Sirije posljednjih desetljeća još pogoršala situaciju u gradu, iako je to razlog za dobro sačuvan Stari grad. U neovisnoj Siriji Alep doživljava svojevrsni preporod i bilježi se napredak u svakom području, od kulture do gospodarstva i turizma.
God. 1986. Alep je upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji, a od 1999. god. gradske vlasti su u suradnji s inozemnim agencijama, započele provoditi obnovu i revitalizaciju Starog grada.[4] No, zbog ratnih sukoba, 20. lipnja 2013. god. UNESCO je odlučio staviti svih šest mjesta svjetske baštine u Siriji na popis mjesta svjetske baštine u opasnosti.[5]
| Drevni Alep | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
.jpg) | |
| Država | Sirija |
| Godina uvrštenja | 1986. (10. zasjedanje) |
| Vrsta | Kulturno dobro |
| Mjerilo | iii, iv |
| Ugroženost | — |
| Poveznica | UNESCO:21 |
| Koordinate | 36°12′N 37°10′E / 36.2°N 37.16°E (WD) |
Usprkos fizičkoj blizini Damaska, Alep ima osobit identitet, arhitekturu i kulturu, koji su oblikovani njegovom bogatom poviješću i geografskim položajem. Kako je Alep građen tijekom valdavine mnogih kultura i naroda, često pod opsadom, svaki narod je u gradu gradio društvene i gospodarski odvojene četvrti koje imaju svoje vjerske i etničke odlike.
Stari grad je odvojen od novijeg kružnim zidinama dugim 5 km, s devetora vrata. On pokriva područje od 3.5 km² i danas u njemu živi oko 120.000 stanovnika. U središtu dominira velika srednjovjekovna utvrda, Alepska citadela, koja je izgrađena na mjestu negdašnje akropole i izdiže se 50 m iznad grada. Iako ima dijelova iz 1. tisućljeća pr. Kr., većinom je iz 13. stoljeća. Nur ad-Dinova Medresa Halauije iz 1124. godine izgrađena je na mjestu bizantske Katedrale sv. Helene iz 6. stoljeća. Kulturni centar Al-Šibani iz 12. stoljeća je danas mjesto franjevačke crkve i škole.
Velika alepska džamija (Jāmi‘ Bani Omayya al-Kabīr) započeta je 715. godine za vrijeme vladavine omejidskih kalifa Velida I. i Sulejmana, a dovršena je tek od 1158. god. za Nur ad-Dina, i obnovljena je nakon mogolskog pustošenja 1260. godine. Džamijom dominira 45 metara visok toranj koji je izgrađen od 1090. – 92., za vrijeme seldžučkog sultana Tutuša I. i smatra se najznačajnijim srednjovjekovnim spomenikom u Siriji.[6] U džamiji se nalazi i grobnica Zaharije, oca Ivana Krstitelja.
Četvrt Dždeida, sjeverozapadno od starog grada, je jedna od najboljih primjera neovisne četvrti u Alepu. Izgradili su je kršćanski stanovnici koji su se iselili iz grada nakon što su ga je uništila vojska Timura Velikog (1420.). Stanovnici četvrti Dždeida su većinom bili posrednici u trgovini između stranaca s trgovcima iz Alepa.
Sokak Medina je najduža natkrivena tržnica (sokak) na svijetu (13 km),[7] a u njoj se trgovalo luksuznom robom poput svile iz Irana, začina i pigmenata iz Indije i kave iz Damaska. Pored nje u Alepu su se nalazile i brojni drugi sokaci (više od 20) koji su ime dobivali prema robi koja se tu trgovala, ili prema zanatima koji su se u njima nalazili, te mnogi karavan-saraji. Većinom potječu iz 14. stoljeća kada je Alep bio trgovačko središte trgovaca iz Levanta, Europe, Mezopotamije, Egipta, pa čak i Kine.
-
Ostaci maronitske bazilike -
Alepska citadela -
Toranj Velike alepske džamije -
Gradska vrata Kinasrin iz 1256. god. -
Model Sokaka Medina -
Sokak al-Šouneh -
Škola i crkva Al-Šibani -
Karantena Bimaristan Argun iz 1354. god. -
Osmanska džamija Kusruvija -
Sat-toranj ispred vrata Al-Faradž -
Toranj armenske Katedrale četrdeset svetaca
.jpg)
Alep ima ugovore o partnerstvu sa sljedećim gradovima:
- ↑ Alep kao arapski glavni grad kulture 2008. (arap.) Posjećeno 11. travnja 2011.
- ↑ R.F. Mazurowski, "Pre- and Protohistory in the Near East: Tell Qaramel (Syria)", Članak na stranicama Poljskog centra za Arheološko istraživanje Sredozemlja, Varšavsko sveučilište, 21. lipnja 2007. (engl.) Posjećeno 12. travnja 2011.
- ↑ Encyclopedia Britannica 2010.
- ↑ Alep na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Preuzeto 20. lipnja 2013.
- ↑ Syria’s Six World Heritage sites placed on List of World Heritage in Danger na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Preuzeto 20. lipnja 2013.
- ↑ Russ Burns, Monuments of Syria, 1999., New York, London. str. 35.
- ↑ Stari sokaci u Alepu (arap.) Posjećeno 13. travnja 2011.
- Lynn Simarski, 'The lure of Aleppo" history and architecture (engl.)
- Armenci u Alepu
- Sveučilište u Alepu
- Fotografije
| |||||||||
,_Flag_of_Syria_(1980%E2%80%932024).svg){kind=small}