Jurica Pavičić
| Jurica Pavičić | |
|---|---|
.jpg) | |
| Rođenje | 2. studenog 1965. |
| Zanimanje | kolumnist |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Književne vrste | romani, drama, kratke priče i dr. |
Važnija djela
| |
Nagrade
| |
| Portal o životopisima | |
Jurica Pavičić (Split, 2. studenog 1965.) hrvatski je pisac, kolumnist, filmski kritičar i filmolog.
Srednju je školu završio u Splitu, a diplomirao je povijest i svjetsku književnost na Sveučilištu u Zagrebu. Radi kao filmski kritičar i kolumnist raznih novina (Slobodna Dalmacija, Vijenac, Zarez, Nedjeljna Dalmacija, Jutarnji list...) još od 1989. godine.[1]
Dobitnik je najznačajnijih hrvatskih priznanja za novinarstvo i filmsku kritiku. Doktorirao je filmološkom temom na Filozofskom fakultetu u Zagrebu pod mentorstvom Hrvoja Turkovića s Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu (disertacija je objavljena kao knjiga Postjugoslavenski film: Stil i ideologija).[2]
Potpisnik je Deklaracije o zajedničkom jeziku u kojoj se tvrdi da se u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori govore nacionalne standardne varijante zajedničkog policentričnog standardnog jezika.[3]
- Ovce od gipsa, 1997.
- Nedjeljni prijatelj, 2000.
- Minuta 88, 2002.
- Kuća njene majke, 2005.
- Crvenkapica, 2006.
- Žena s drugog kata, 2015.
- Crvena voda, 2017.
- Trovačica, 2000.
Zbirke kratkih priča:
- Patrola na cesti, 2008.
- Brod u dvorištu, 2013.
- Skupljač zmija, 2019.
Scenarij za film:
- Svjedoci, 2003., zajedno sa Živkom Zalarom
Ostalo:
- Vijesti iz Liliputa, 2001.
- Postjugoslavenski film: Stil i ideologija, 2011.
- Klasici hrvatskog filma jugoslavenskog razdoblja, 2017.
- Knjiga o jugu, 2018.
Neka su mu djela prevedena na engleski, njemački, talijanski, francuski i bugarski jezik.
Film Vinka Brešana Svjedoci snimljen je prema njegovu romanu Ovce od gipsa. Po naslovnoj priči zbirke Patrola na cesti snimljena je kriminalistička miniserija redatelja Zvonimira Jurića koja je na Pulskom filmskom festivalu dobila nagradu za najbolju hrvatsku dramsku seriju.[1]
Nagrađen je Nagradom Vladimir Vuković 1993. godine za svoj rad kao filmski kritičar,[4] za svoju kolumnu Vijesti iz Liliputa dobio je nagradu Marija Jurić Zagorka 1996., a dobio je i druge novinarske nagrade uključujući nagradu za novinara godine Hrvatskog novinarskog društva 2014. godine.[5]
Za scenarij filma Svjedoci nagrađen je Zlatnom arenom za scenarij festivala u Puli.[6]
Njegov roman Crvena voda osvojio je nagradu Fric 2017. godine,[7] Gjalski 2018.,[8] Le Point du Polar européen za najbolji krimić europskog autora napisan ili preveden na francuski jezik 2021. godine,[9] Grand prix de littérature policière 2021. i Prix Mystère de la critique 2022. godine. Nominiran je i za Nagradu Meša Selimović 2017. godine.[10]
- ↑ a b Jurica Pavičić: Skupljač zmija
- ↑ Što i kako nakon pada Istoka i Zapada, Jurica Pavičić: Postjugoslavenski film: Stil i ideologija, Hrvatski filmski savez, Zagreb, 2011. Hrvatski filmski savez
- ↑ Deklaracija o zajedničkom jeziku. Jezici i nacionalizmi. Pristupljeno 10. ožujka 2024.
- ↑ Nagrada Vladimir Vuković. HDFK (engleski). Pristupljeno 10. veljače 2022.
- ↑ Jutarnji list - KOLUMNIST JUTARNJEG JE NOVINAR GODINE 'Jurica Pavičić je na strani slabijih, poštenijih naspram nasilnika'. www.jutarnji.hr. 6. svibnja 2014. Pristupljeno 10. veljače 2022.
- ↑ Hrvatska & MEDIA: prije i poslije – Pula Film Festival. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. veljače 2022. Pristupljeno 10. veljače 2022.
- ↑ Nagradu Fric osvojio Jurica Pavičić. HNK. Pristupljeno 10. veljače 2022.
- ↑ Dobitnik Nagrade Gjalski za 2018. « Dani Ksavera Šandora Gjalskog. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. veljače 2022. Pristupljeno 10. veljače 2022.
- ↑ Slobodna Dalmacija - Jurica Pavičić za svoj roman ‘Crvena voda‘ dobio nagradu za najbolji europski krimić, nagrada će mu biti uručena u Lyonu. slobodnadalmacija.hr. 1. srpnja 2021. Pristupljeno 10. veljače 2022.
- ↑ Nagrada ”Meša Selimović” za Semezdina Mehmedinovića. fraktura.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. svibnja 2021. Pristupljeno 10. veljače 2022.