Ivor Martinić

Ivor Martinić (Split, 7. lipnja 1984.), hrvatski dramatičar.

Životopis

Diplomirao dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Od 2006. profesionalno radi kao dramaturg na produkcijama u ZKM-u, HNK-u Zagreb, HNK-u Split, Teatru &TD, na Eurokazu i na Riječkim ljetnim noćima. Između ostalih, potpisuje adaptacije ili dramaturgije predstava Sramota (J.M Coetzee, režija: Saša Božić, ZKM/Eurokaz/k.o), Rock'n'roll za dva miša (po Ezopu, režija: Ivica Šimić, Mala scena), Ružno pače (po H.Ch. Andersenu, režija: Robert Waltl, ZKM), Baba Jaga je snijela jaje (Dubravka Ugrešić, režija: Ivica Buljan, Riječke ljetne noći), Alisa u zemlji čudesa (Lewis Carroll, režija: Renata Carola Gatica, ZKM), Ciganin, ali najljepši (Kristian Novak, režija: Ivica Buljan, HNK Zagreb), Crvena voda (Jurica Pavičić, režija: Ivica Buljan, HNK Split) i mnoge druge...

Kao dramatičar debitira 2009. godine dramom Ovdje piše naslov drame o Anti u režiji Ivice Šimića i izvedbi Gradskog kazališta mladih, Split. Ista drama postavljena je u Engleskoj, Argentini, Srbiji i Belgiji. Belgijska produkcija drame u režiji Jerôme Nayera igrala je u Off programu prestižnog avignonskog festivala 2013. godine.

Drama o Mirjani i ovima oko nje njegova je najpoznatija drama praizvedena 2010. u Jugoslavenskom dramskom kazalištu u režiji Ive Milošević. Naslovnu ulogu odigrala je legendarna srpska glumica Mirjana Karanović. Predstava je doživjela veliki broj izvedbi, brojna gostovanja te je osvojila desetak festivalskih nagrada. U Hrvatskoj je drama premijerno izvedena u listopadu 2010. kao prva dramska premijera kojom je otvorena jubilarna 150. sezona Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Drama je postavljena i u Sloveniji (režija: Dušan Jovanović, Mestno gledališče ljubljansko), Argentini (režija: Guillermo Cacace, Teatro Picadero),^[1] Urugvaju (režija: Diego Arbelo, Comedia Nacional)... 2021. godine snimljena je filmska adaptacija drame prema vlastitom scenariju, a u režiji Zrinka Ogreste.

Godine 2011. praizvedena je njegova drama Moj sin samo malo sporije hoda u režiji Janusza Kice i produkciji Zagrebačkog kazališta mladih. Predstava je postigla veliki uspjeh, osvojila više od dvadeset kazališnih nagrada, te tako postala jedna od najnagrađivanijih kazališnih predstava u povijesti hrvatskog kazališta. Sam autor se svojim trećim dramskim tekstom potvrdio kao jedan od najboljih suvremenih hrvatskih dramatičara pa je tako kritičarka Helena Braut u Vjesniku zaključila: «Imamo modernoga, hrabroga i iznimno nadarenog autora, s osobitim osjećajem za ženske likove, autora koji donosi čehovljansku atmosferu u naše doba, nevjerojatno zreloga, sposobnog uočiti neuralgične trenutke doba u kojem živimo i vrlo originalnim jezikom prenijeti ih na scenu.",^[2] a kritičarka Nataša Govedić u Novom listu je zapisala: "Tekst Ivora Martinića jedan je od najboljih, najslojevitijih dramskih komada recentne domaće autorske ponude""^[3] Premijerom drame u sklopu Međunarodnog festivala dramatike Europa + Amerika u Buenos Airesu započinje njegov proboj na španjolsko govorno područje. Predstava u režiji Guillerma Cacace postigla je veliki uspjeh; odigrana je više od 600 puta kroz deset godina, te je prozvana „fenomenom nezavisnog kazališta“. Predstava je nagrađena brojnim nagradama uključujući prestižnu ACE nagradu društva kazališnih kritičara Argentine za najbolju predstavu nezavisnog kazališta.^[4] Drama je postavljena i u Boliviji, Čileu, Meksiku, Paragvaju, Peruu, Urugvaju, Venezueli, Brazilu, Španjolskoj... Također je postavljena u Srbiji, Kosovu i Francuskoj te u brojnim studentskim produkcijama u Hrvatskoj, Argentini i Španjolskoj.

Od 2016. godine živi u Barceloni gdje nastavlja uspješnu spisateljsku karijeru.

2019. godine uspješno je praizvedena njegova drama Dobro je dok umiremo po redu u režiji Aleksandra Švabića i produkciji ZKM-a. Predstava je doživjela veliki uspjeh, te je dobila sjajne kritike. Kritičarka Nataša Govedić zapisala je u Novom listu "Tekst Ivora Martinića pogađa najbolniji problem suvremene hrvatske svakodnevice: emigraciju kao oblik života."^[5] Iste godine praizvedena je i njegova drama Bilo bi šteta da biljke krepaju s kojom započinje novu fazu stvaralaštva. Dramu postavlja samostalno, te se prvi put pojavljuje na pozornici u interakciji s glumcima. Isti postupak ponavlja i u sljedećim produkcijama vlastite umjetničke organizacije T25 kao što su primjerice španjolska verzija drame Bilo bi šteta da biljke krepaju, dokumentarni projekt Sretna drama mladića iz najopasnije zemlje svijeta, te hrvatske produkcije vlastitih drama Drama o Mirjani i ovima oko nje i Jackpot.

Njegove drame prevedene su na više od dvadeset jezika, a neki od prijevoda su i objavljeni.

Često surađuje s Hrvatskim radijem u čijem su dramskom programu izvedene gotovo sve njegove drame.

Jedan je od osnivača web portala hrvatske drame Drame.hr.

Kazalište

Praizvedbe kazališnih drama

2009. Ovdje piše naslov drame o Anti, režija: Ivica Šimić, Gradsko kazalište mladih, Split
2010. Drama o Mirjani i ovima oko nje, režija: Iva Milošević, Jugoslavensko dramsko kazalište, Beograd
2011. Moj sin samo malo sporije hoda, režija: Janusz Kica, ZKM, Zagreb
2014. Bojim se da se sada poznajemo, režija: Miriam Horwitz, Theatre und Orchester Heidelberg/GDK Gavella, Zagreb
2015. Kad je dijete dijete bilo, režija: Yulia Roschina, Mestno gledališče ljubljansko, Ljubljana (prema Nebu nad Berlinom)
2016. An instant (dio omnibusa), režija: Patrick J O'Reilly, Tinderbox Theatre Company, Belfast, Sjeverna Irska
2019. Dobro je dok umiremo po redu, režija: Aleksandar Švabić, ZKM, Zagreb
2019. Bilo bi šteta da biljke krepaju, režija: Ivor Martinić, Teatrum/KunstTeatar/T25, Zagreb
2020. Proslava, režija: Jan Krmelj, SNG Maribor, Maribor (po istinitoj priči Navida Fadaeea Nazerjema)
2022. Sretna drama mladića iz najopasnije zemlje svijeta, T25/Plantauno/El Umbral De Primavera, Madrid (koautor: Guillermo Miranda)
2022. Jackpot, režija: Ivor Martinić, T25/KunstTeatar, Zagreb
2024. Priče s trajekta, autorski projekt Anice Tomić, Jelene Kovačić i Ivora Martinića (prema pričama putnika), Splitsko ljeto

Nagrade

2005. Marin Držić (Ministarstvo kulture) za dramu Jednostavno nesretni.
2007. Fabriqué en Croatie (Društvo REZ) za dramu Ovdje piše naslov drame o Anti.
2010. Mali Marulić (Festival hrvatske drame za djecu) za dramu Ovdje piše naslov drame o Anti.
2011. Nagrada "Veljko Maričić" (Međunarodni festival malih scena) za dramu Drama o Mirjani i ovima oko nje.
2012. Zlatni smijeh (Dani satire Fadila Hadžića) za dramu Moj sin samo malo sporije hoda.
2012. Zlatni lovorov vijenac (MESS, Sarajevo) za dramu Moj sin samo malo sporije hoda.
2012. Teatar.hr Nagrada Publike (Teatar.hr) za dramu Moj sin samo malo sporije hoda.
2012. Nagrada hrvatskog glumišta (HDDU) za dramu Moj sin samo malo sporije hoda.
2014. Marul (Marulićevi dani) za dramu Moj sin samo malo sporije hoda.
2014. Specijalno priznanje (Susret kazališta lutaka Bosne i Hercegovine, Bugojno) za dramatizaciju Knjige o džungli.
2015. Nagrada za najbolju dramu (Festival prvoizvedenih predstava, Aleksinac) za Moj sin samo malo sporije hoda.
2018. Nagrada "Darko Gašparović" (Međunarodni festival malih scena) za dramaturgiju predstave Ciganin, ali najljepši.
2020. Nagrada hrvatskog glumišta (HDDU) za dramu Dobro je dok umiremo po redu.
2020. Marul (Marulićevi dani) za dramu Dobro je dok umiremo po redu.
2021. Zlatni smijeh (Dani satire Fadila Hadžića) za dramu Dobro je dok umiremo po redu.
2023. Zlatno pero (Međunarodni kazališni susreti Brčko) za dramu Moj sin samo malo sporije hoda.
2024. Marul (Marulićevi dani) za dramu Bilo bi šteta da biljke krepaju.

Broj kazališnih produkcija u razdoblju od 2009. do 2025. godine

Drame Ivora Martinića igrane su i u inozemstvu. Moj sin samo malo sporije hoda njegova je najizvođenija drama.

Zemlja	Broj produkcija
Argentina	15
Hrvatska	11
Španjolska	6
Srbija	5
Slovenija	4
Urugvaj	4
Bosna i Hercegovina	2
Peru	2
Venezuela	2
Belgija	1
Engleska	1
Francuska	1
Kosovo	1
Sjeverna Irska	1
Nizozemska	1
Njemačka	1
Poljska	1
Bolivija	1
Čile	1
Kostarika	1
Meksiko	1
Paragvaj	1
Brazil	1
UKUPAN BROJ PRODUKCIJA	65

Filmografija

Scenarij za dugometražne filmove

2021. Plavi cvijet, režija: Zrinko Ogresta
2023. Žena s gumenim rukavicama, režija: Mario Šulina

Izvori

↑ Culturenet.hr vijest. Pristupljeno 22. rujna 2017.
↑ Kritika Helene Braut. Pristupljeno 28. prosinca 2011. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
↑ Kritika Nataše Govedić. Pristupljeno 28. prosinca 2011.
↑ Članak. Pristupljeno 20. kolovoza 2015.
↑ Kritika Nataše Govedić. Pristupljeno 1. listopada 2019.

Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Ministarstva kulture Republike Hrvatske (https://www.culturenet.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2021043010005276.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.

[1] Culturenet.hr vijest. Pristupljeno 22. rujna 2017.

[2] Kritika Helene Braut. Pristupljeno 28. prosinca 2011. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)

[3] Kritika Nataše Govedić. Pristupljeno 28. prosinca 2011.

[4] Članak. Pristupljeno 20. kolovoza 2015.

[5] Kritika Nataše Govedić. Pristupljeno 1. listopada 2019.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]