Eurokaz
Međunarodni festival novog kazališta Eurokaz kulturna je manifestacija koja se od 1987. do 2013. godine održavala u Zagrebu. Festival je prikazivao izvedbe suvremenog kazališta, s fokusom na razna strujanja u kazališnim estetikama 80-ih i 90-ih godina 20. stoljeća.
Na festivalu su nastupili brojni umjetnici koji su obilježili novo kazalište na prelasku iz 20. u 21. stoljeće: Rosas, La fura dels baus, Jan Fabre, Ron Athey, Societas Raffaello Sanzio, Needcompany, i drugi. Eurokaz se ubraja među najznačajnije europske kazališne festivale, uz BITEF (Beograd), Edinburgh International Festival, Festival d'Avignon, Inteatro Festival (Polverigi), Sommerfestival (Hamburg) i Theater am Turm (Frankfurt).
Eurokazu je prethodio festival Dani mladog kazališta, koji je kazališna grupa Coccolemocco organizirala od 1974. do 1977. u Zagrebu i od 1980. do 1982. u Dubrovniku. Festival je prikazivao izvedbe koje su predstavljale pokušaje novog promišljanja kazališta, a osim kazališnih grupa iz Jugoslavije, nastupale su i grupe iz inozemstva.[i]
Jedan od razloga zbog kojih su Dani mladog kazališta prekinuti bila je avangardna i nekonvencionalna narav programa, zbog kojeg je festival izgubio institucionalnu potporu (što se pogotovo očitovalo kada su svoju podršku povukle Dubrovačke ljetne igre)[ii]. Ipak, kroz organizaciju Dana mladog teatra, članovi Coccolemocca Gordana Vnuk i Branko Brezovec stvaraju međunarodne kontakte s grupama koje se bave sličnim istraživanjima u kazalištu.
Želeći održati kontinuitet prikazivanja novih tendencija u kazalištu, Gordana Vnuk 1987. g. pokreće Eurokaz i postaje umjetnička ravnateljica festivala. Time Eurokaz nasljeđuje misiju započetu Danima mladog teatra, s time da od tada počinje prikazivati i inozemne radove – takva odluka proizlazi iz činjenice da se na međunarodnoj sceni u to vrijeme događaju razne promjene i inovacije u polju kazališta.[i]
Prvo izdanje Eurokaza održano je u sklopu Ljetne Univerzijade 1987.[ii]
Festival se održavao jednom godišnje, tijekom ljeta. Svako je izdanje težilo biti koncipirano oko određenog suvremenog kazališnog fenomena i prikazivalo predstave koje su se njime bavile. Festival je time pokušavao pratiti razvojne linije kazališta kraja 20. stoljeća, koje su bile obilježene spajanjem teatra i visoke tehnologije, likovnosti, plesa i drugih medija[ii]. Osim međunarodnog dijela programa, Eurokaz je prikazivao i inovativno kazalište umjetnika s prostora bivše Jugoslavije, i tako neko vrijeme djelovao kao mjesto na kojem su umjetnici iz ostalih dijelova Europe i svijeta mogli doći u kontakt s njihovim radovima i poetikama.
Festival nije bio revijalan, nego mu je cilj bio pokazati postojeće smjerove razvoja kazališta, bez obzira na to jesu li bili prepoznati ili ne: Eurokaz nije nikada inzistirao samo na jednom pravcu, već je nastojao prikazati raznovrsnost i množinu različitih estetika (…) uključujući i one koje su nastajale na „rubovima“, još uvijek neprepoznate na širem planu.[ii]
Prvo izdanje festivala, u sklopu Univerzijade, nastupa manifestno: nastavlja princip koji otvoreno propituje modele dominantne kazališne prakse. Festival stavlja fokus na budućnost kazališta, koja se tada tek nazire u pokušajima mišljenja drugačijih, tada još marginalnih, modela.[iii]
Na festivalu su te godine u međunarodnom programu nastupili: Krypton (Italija), Harald Weiss (Njemačka), Studio Hinderik (Nizozemska), Rosas (Belgija), Teatro Delle Bricole (Italija), Teatro Gioco Vita (Italija), TAM – Teatromusica (Italija), Centrum Swiatla (Poljska), Compagnia teatrale di G. B. Corsetti (Italija) i La Fura dels Baus (Španjolska)
Od jugoslavenskih kazališnih grupa nastupili su: Kozmokinetično Gledališće Rdeči pilot (Slovenija), Kugla (Hrvatska), a svoje autorske projekte i režije prikazali su: Jasna Knez, Damir Bartol Indoš, Boris Bakal, Tomaž Pandur, Zlatko Sviben, Branko Brezovec i Janez Pipan.
U međunarodnom dijelu festivala te je godine prezentirano američko kazalište, a gostujući umjetnici bavili su se pitanjem odnosa teatra i tehnologije. Jugoslavenski dio programa odnosio se na ulazak novih estetika u kazališne institucije.[iv]
Na festivalu su te godine nastupili: Ilotopie (Francuska), Jan Fabre (Belgija), Soon 3 (SAD), Joe Goode Performance Group (SAD), Nightletter Theater (SAD), Rachel Rosenthal (SAD), Liz Lerman/Exchange (SAD), Nancy Karp + Dancers (SAD), Paula Court (SAD).
U domaćem dijelu programa svoje predstave su prikazali Vito Taufer, Branko Brezovec i Haris Pašović.
Fokus ovog izdanja festivala bio je na ideji nove dramaturgije: udaljio se od principa naznačenih prijašnjim izdanjima festivala koji su išli prema istraživanju veze kazališta i drugih medija, pogotovo vizualne komponente. Te je godine u središtu pažnje promišljanje tekstualnih, dramaturških i diskurzivnih odnosa koji u izvedbu unose nerazumljivost kao djelatni element.[v]
Od međunarodnih grupa nastupili su: Popmehanika, Derevo, Teatar Satirikon (SSSR), Etant donnés, Royal de luxe (Francuska), Societas Raffaello Sanzio (Italija), Needcompany (Belgija), a svoje režije i projekte prikazali su: Ivan Stanev (Bugarska) i John Jesurun (SAD).
U domaćem dijelu programa nastupilo je Kozmokinetično Gledališće Rdeči pilot (Slovenija), a režije su prikazali Branko Brezovec i Tomaž Pandur.
Ove godine je fokus festivala bio pretežito na pokušaju sagledavanja učinka koje je postigao kroz svoje postojanje – ponovna gostovanja grupa koja već nastupila na festivalu postavila su pitanje je li se u međuvremenu promijenio kontekst njihovih izvedbi i recepcije, a za domaću scenu pitanje je bilo jesu li i kako prakse predstavljene unazad nekoliko godina pridonijele razvoju novog jugoslavenskog kazališta i njegove recepcije.[vi]
U međunarodnom dijelu programa nastupili su: La fura dels baus, Rosas, Station House Opera (Velika Britanija), a prikazana je i režija Ivana Staneva.
U domaćem dijelu programa ponovno je nastupila grupa Kozmokinetično gledališće Rdeči pilot, a režije su prikazali Vito Taufer, Haris Pašović i Branko Brezovec. Također je nastupilo slovensko Gledališće „Helios“.
Ove godine se po prvi puta uvodi popratni program na kojem je prikazan showcase koreografa u suradnji s Tjednom suvremenog plesa. Također, u programu „Off-Eurokaz“ prikazane su predstave Siniše Miletića i grupe Simul 3.
Stalni gosti prijašnjih izdanja festivala postajali su sve vidljiviji na međunarodnoj sceni. S tim je u vidu cilj 5. izdanja Eurokaza bio prikazati radove mladih, još nepoznatih autora, tražeći u njihovim poetikama nove mogućnosti za inovaciju u kazalištu.[vii]
U međunarodnom programu te godine su nastupili: Saburo Teshigawara/KARAS (Japan), Societas Raffaello Sanzio, Klin/Pejzaži (SSSR), Arena Teatro (Španjolska), Athanor Danza (Kolumbija), Théâtre du Point Aveugle (Francuska), Bak-Truppen (Norveška).
S područja bivše Jugoslavije nastupili su: Kazališna skupina Pinklec, Uplašene žirafe, Linija manjeg otpora i Ivana Popović, Montažstroj i Radio 101 (Hrvatska); Kačinsky Troup (Srbija) i Gledališće Glej (Slovenija). Svoju režiju prikazao je i Vito Taufer.
Izdanje festivala 1992. g. održalo se za vrijeme rata na Balkanu. Organizacija je bila otežana i mnoge grupe koje su trebale nastupiti otkazale su gostovanje. Te godine je naglasak bio stavljen na kazališne grupe Latinske Amerike, kao predstavnike ne-europskog teatra.[viii]
Od međunarodnih grupa te godine su nastupili: Théâtre du Radeau (Francuska), Integro Grupo de Arte (Peru), Grupo Teatro Libre (Argentina) i Company Ester Linley (Austrija).
Osim njih sudjelovali su: Hvarsko pučko kazalište, Teatar Lero, Plesni studio Kulturnog centra „V. Nazor“, Kugla (Hrvatska); Šola za kritiko gledališća i Kozmokinetični kabinet Noordnung (Slovenija). Svoje režije prikazali su Vito Taufer, Branko Brezovec i Tomaž Štrucl.
Ovo izdanje festivala predstavljalo je nastavak prošlog utoliko što je opet u centar pažnje stavilo latinoameričke kazališne grupe, uz pojedine inovativne autore iz drugih europskih zemalja.[ix]
U međunarodnom dijelu festivala nastupili su: Societas Raffaello Sanzio (Italija), Achim Freyer Ensemble (Njemačka), Disquis Tiquis (Kostarika), i Athanor Danza (Kolumbija).
Osim njih, svoje predstave prikazali su autori iz Hrvatske i Slovenije: Dragan Živadinov, Gregor Strniša, Damir Zlatar-Frey, Emil Hrvatin, Branko Brezovec, Damir Bartol Indoš, i Željko Zorica Šiš. Ovaj dio programa za cilj je imao prikazati rad autora čija se vidljivost u ostatku Europe do tada povećala, iako su u regionalnom kontekstu i dalje bili na margini.
Fokus ovog izdanja Eurokaza bio je prikazati radove kazališnih grupa koje su se kroz svoju poetiku opirale logici tržišta i mainstreamu. Drugi cilj izdanja, koji se odnosio na dio programa koji je prikazivao predstave iz lokalnog konteksta, bio je preispitati položaj hrvatskih autora u europskom kontekstu.[x]
Međunarodna gostovanja te godine bile su: Hotel Pro Forma, Von Heiduck, Teatret Cantabile 2 (Danska), Blanca Li i Gnawa Halwa De Marrakech (Francuska).
Treću godinu za redom brojnije su bile izvedbe autora i grupa iz Hrvatske i Slovenije: svoje režije pokazali su Vito Taufer, Matjaž Pograjac, Damir Bartol Indoš, Nenad Dančuo i Željko Kipke, a prikazane su predstave Glumačke družine Histrioni, Kazališne radionice Pozdravi, Montažstroja i Kugle.
Te godine je festival bio podijeljen u nekoliko tematskih blokova: jedan se koncentrirao na novu generaciju francuskih redatelja, drugi na marginalne pojave u europskom teatru (poljsko kazalište Teatr male i), a treći na nezavisnu scenu u Hrvatskoj.[xi]
Od međunarodnih grupa nastupili su: Achim Freyer Ensemble (Njemačka), Teatr male i (Poljska), Theatre du Point Aveugle, Compagnie Nordey (Francuska), Theater Neumarkt (Švicarska).
Grupe i autori iz regije koji su prikazali svoje predstave bili su: Ivica Buljan, Branko Brezovec i Emil Hrvatin, a zasebni dio programa bio je posvećen hrvatskoj nezavisnoj kazališnoj produkciji: Teatru Exit, Teatru Garage, grupi Mig Oka i Teatru Lero.
Ovo izdanje festivala fokusiralo se na prikaz radova autora koji su se bavili poetikama već naznačenima na Eurokazu u prošlom desetljeću (kao što je npr. ikonoklazam). Prikazani su radovi međunarodno afirmiranih umjetnika (Jan Fabre, Robert Wilson), ali i Europi još nepoznatih grupa, kao što su Gekidan Kaitaisha i Op. Eklekt.[xii]
Od stranih autora svoje radove prikazali su: Goat Island, Robert Wilson (SAD), Stelarc (Australija), Jan Fabre (Belgija), Plasticiens volants (Francuska), Gekidan Kaitaisha, Op. Eklekt (Japan) i Artus (Mađarska).
Autori iz regije bili su: Dragan Živadinov i Marko Peljhan.
Tema festivala te godine bilo je tijelo na sceni: s jedne strane tradicija istočnih rituala na sceni, a s druge strane zapadni body art.[xiii]
Od međunarodnih grupa i autora nastupili su: Gekidan Kaitaisha, Ron Athey, Lawrence Steiger, Annie Sprinkle, Kimberly Silver (SAD), Orlan (Francuska), Franko B (Velika Britanija), Shakti i Vasantamala Dance Company (Indija), Compagnie Zigas (Togo) i La Fura dels Baus (Španjolska).
Od autora iz regije predstave su prikazali: Bobo Jelčić, Branko Brezovec i Montažstroj.
Program festivala je te godine imao za cilj prikazati autentične izvedbe raznih oblika azijskog teatra, s fokusom na inovaciju unutar tih izvedbenih tradicija.[xiv]
Od međunarodnih grupa nastupile su: Kodo, Bai-yu-kai-noh kazalište (Japan), Međunarodni centar za Kathkali (Indija) i Orchestra Stolpnik (Italija).
Od autora iz regije svoje predstave prikazali su: Borna Baletić, Bobo Jelčić, Kulturno umjetnička družina Uzgon i Fraktal Falus Teatar, Kazališna družina Pinklec, Schmrtz Teatar, Branko Brezovec, Emil Matešić i Ivica Buljan.
Predstave su te godine odabrane da podcrtaju i stave u pitanje odnos izvođača, glumca i lika.[xv]
Te godine u međunarodnom dijelu programa nastupili su: Daksha Sheth Company (Indija), L&O Amsterdam (Nizozemska), Forced Entertainment (Velika Britanija), Gerald Thomas i Companhia de Ópera Seca (Brazil), Fanny & Alexander (Italija), Rastislav Ballek i Divadlo SNP Matin (Slovačka), Goat Island (SAD) i Les Tambours de Brazza (Kongo).
U domaćem dijelu programa prikazane su predstave Bobe Jelčića, Branka Brezovca i Danijela Kušana.
To izdanje festivala prikazalo je pregled tri fenomena europskog kazališta: nove tendencije u institucionalnom teatru, novo talijansko kazalište, i drugu generaciju ikonoklasta. Fokus je stavljen na postavljanje klasičnih autora, pa su tako prikazana djela Henrika Ibsena, Williama Shakespearea i Luigija Pirandella.[xvi]
Međunarodni dio programa: Théâtre Gerard Philippe de Saint-Denis, François Pesenti (Francuska), Showcase Beat le Mot, Gob Squad (Njemačka), PME (Kanada), Fanny & Alexander, Teatrul Nottara (Rumunjska), Motus, Teatrino Clandestino (Italija).
Drugi dio programa uključio je predstave s Festivala alternativnog kazališnog izričaja (FAKI), na kojem su nastupile grupe iz Hrvatske: Bez ambalaže, Theatre des Femmes, i Oberiu.
Festival je te godine opet imao više fokusa: jedan je bio ples i glazba u izvedbenim umjetnostima, a drugi prikaz novih tendencija u suvremenom njemačkom kazalištu.[xvii]
Međunarodni dio festivala: Schaubühne, Deutsches Schauspielhaus in Hamburg (Njemačka), Nov Dramaticen Teatr Slza & Smjah (Bugarska), Goat Island (SAD), De Daders (Nizozemska) i La Compagnie François Verret (Francuska).
Od autora iz regije, svoj rad prikazali su Damir Bartol Indoš i Branko Brezovec, a koncert je održala i grupa Let 3.
Ovo izdanje festivala bilo je opet koncipirano oko prikazivanja poetika kazališnih grupa koje u to vrijeme nisu imale veliku vidljivost u Europi, i shodno tome nisu bile dio mainstreama – ovaj put u centar pažnje stavljene su kazališne grupe iz Afrike.[xviii]
Od međunarodnih grupa i autora nastupili su: William Kentridge i Kevin Volans (Južnoafrička Republika), Stan's Café (Velika Britanija), The Alajotas Dance Company (Nigerija), The Atlas Group i Walid Ra'ad (Libanon), Tearino Clandestino (Italija), International Visual Theatre (Francuska), Raiz di Polon (Zelenortska Republika), Hans Hof Ensemble (Nizozemska) i Josse de Pauw (Belgija).
Od hrvatskih autora radove su prikazali Branko Brezovec i izvedbeni kolektiv BADCo.
Fokus ovog izdanja festivala (tj. međunarodnog dijela programa) bio je pokazati nove razvojne crte cirkusa kao izvedbene umjetnosti.[xix]
Međunarodne grupe i autori: Acrobat, The Happy Sideshow (Australija), Living Dance Studio (Kina), Motus (Italija), Showcase Beat le Mot (Njemačka).
Regionalne grupe i autori: Damir Bartol Indoš, BADCo. (Hrvatska), Tomi Janežic (Slovenija).
Ove godine festival je prikazao nove radove kazališnih grupa koje su imale kontinuitet izvođenja na Eurokazu, želeći time prikazati razvoj njihove poetike, ali i afirmirati njihovu važnost u europskom kazališnom kontekstu.[xx]
Međunarodne grupe i autori: Societas Raffaello Sanzio (Italija), La Fura dels Baus (Španjolska), Kim Itoh + Glorious Future (Japan), Compagnie Felix Ruckert (Njemačka), Lucky Pierre (SAD), Compagnie 111 (Francuska).
Predstave su izveli još i slovenska grupa Via Negativa, a popratni program prikazao je radove nastale na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu (Bobo Jelčić, Dario Harjaček).
Tema ovog izdanja festivala bila je inovacija u prostoru kazališnog konzervativizma, tj. prikazivanje onih poetika koje ne idu sve do rušenja dijeljenih svjetonazora i konvencija (što je aspekt onoga kako se inače shvaća avangardno i inovativno kazalište).[xxi]
Međunarodni dio programa: Goat Island (SAD), Grupo de Rua de Niterói i Bruno Beltrao (Brazil), Compagnie La Baraka i Abou Lagraa (Francuska), Paul D. Miller a.k.a. DJ Spooky that Subliminal Kid (SAD), Rosas (Belgija), Compagnia Sud Costa Occidentale, Fratelli Mancuso (Italija), Béla Pintér & Company (Mađarska), KVS/DASTHEATER (Belgija).
Grupe iz Hrvatske: Šušur Bol, k.o./Kombinirane operacije, Labin Art Express.
Ovo izdanje festivala obilježava odluka da se Eurokaz počne baviti i koprodukcijom predstava, uz njihovu prezentaciju. Tako su prikazana četiri rada autora iz regije nastala u koprodukciji s festivalom. Međunarodni dio festivala nastavlja tradiciju prikazivanja novih tendencija u izvedbenim umjetnostima.[xxii]
Međunarodne grupe i autori: Bugrtheater (Austrija), John Jasperse Company (SAD), Béla Pintér & Company (Mađarska) i Deborah Colker (Brazil).
Od autora iz regije radove su prikazali: Nick Upper, Via Negativa (Slovenija), Branko Brezovec, Bacači sjenki i k.o./Kombinirane operacije (Hrvatska).
Nastavljajući model koprodukcije započet prijašnje godine, ovo izdanje prikazalo je predstave dramaturški koncipirane upravo za Eurokaz: tema oko koje su osmišljene bila je ostavština Josipa Broza Tita.[xxiii]
Međunarodna kazališta i grupe koje su sudjelovale u koprodukcijama bile su: Schöne Gegend, Kampnagel (Njemačka), The Temple Company (Kairo), Compagnie Felix Ruckert (Njemačka), Akhe (Rusija) i Laboratorio Nove (Italija).
Od hrvatskih autora radove su predstavili Damir Bartol Indoš i Branko Brezovec. Kazališta koja su sudjelovala u koprodukcijama bila su Studentski centar/Teatar ITD (Hrvatska), i Crnogorsko narodno pozorište.
Te godine je program opet bio podijeljen u nekoliko blokova: jedan se bavio novim tendencijama i poetikama američkog kazališta (koje je zadnji put na Eurokazu bilo predstavljeno 1988. g.), drugi blok prikazao je predstave domaćih autora nastale u koprodukciji s Eurokazom, a treći blok predstavljao je ponovno azijske umjetnike.[xxiv]
Iz SAD-a gostovali su sljedeće grupe i autori: Wooster Group, Goat Island, Nature Theater of Oklahoma, Cynthia Hopkins i Gloria Deluxe.
Azijski umjetnici bili su: Roysten Abel (Indija) Akram Khan Company (Velika Britanija) i Kineski nacionalni balet,
U koprodukcijama su svoje radove prikazali: Miran Kurspahić, Anja Maksić Japundžić, Marina Petković-Liker i Marko Juraga.
Te godine je izdanje festivala bilo koncipirano oko teme smrti.[xxv]
Od međunarodnih grupa i autora svoje radove prikazali su: Scenes de la terre, Compagnie 111 (Francuska), Hotel Modern (Nizozemska), Forced Entertainment (Velika Britanija) i Laszlo Najmanyi (Mađarska).
Osim njih prikazane su predstave hrvatskih autora: Zlatka Burića Kiće, zatim Saše Božića i Simona Bogojevića Naratha (u suradnji s Nicolasom Varchavskyjem i Eduardom Molinarijem iz Argentine).
Te godine se Eurokaz po prvi puta održava na jednom mjestu, dvorani Gorgona u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti. Mijenja se i format manifestacije, koja te godine nije bila festival: predstave su se prikazivale tijekom više mjeseci. Ipak, radovi se i dalje sabiru oko jedne teme, a te godine je to bilo pitanje etike suradnje u izvedbenim umjetnostima.[xxvi]
U međunarodnom dijelu festivala nastupili su: Brice Leroux/Continuum vzw (Francuska/Belgija), Giuseppe Chico (Italija), François-Michel Pesenti (Francuska), Marionetsko kazalište Youkiza (Japan), Compagnie 111, Frédéric Fisbach (Francuska), Benoît Lachambre, Louise Lecavalier, Laurent Goldring, Hahn Rowe (Kanada), Santasangre (Italija), MaisonDahlBonnema (Nizozemska) i Needcompany (Belgija).
Od autora iz regije svoje radove predstavili su: Branko Brezovec, Barbara Matijević, Anja Maksić Japundžić, Saša Božić (Hrvatska); Via Negativa (Slovenija).
Izdanje ove godine fokusiralo se na daljnje prikazivanje kvalitetnih izvedbenih radova, unatoč financijskim poteškoćama zbog kojih na festivalu nije moglo nastupiti nekoliko grupa oko kojih su bili koncipirani temati.[xxvii]
Tako su u međunarodnom dijelu programa nastupili: Akram Khan Company (Velika Britanija), Studios Kabako (Kongo), Vivarium Studio (Francuska), Santasangre (Italija), Vincenzo Carta (Belgija), Dewey Dell (Italija). Prikazana je i retrospektiva tada nedavno preminulog njemačkog umjetnika Christopha Schlingensiefa.
Od hrvatskih autora svoje radove prikazali su Anja Maksić Japundžić i Branko Brezovec.
Izdanje Eurokaza te godine naglasak je stavilo na glazbu (tj. „muzički gestus“) kao odredben element kazališne izvedbe.[xxviii]
U međunarodnom dijelu programa nastupili su: Israel Galván (Španjolska), Pierre Rigal (Francuska); u koprodukciji s Eurokazom: CREW_eric joris (Belgija), Claudia Bosse (Njemačka) i Theatercombinat (Austrija).
Od hrvatskih autora radove su predstavili Dalibor Martinis i Branko Brezovec.
Te godine održano je zadnje izdanje festivala. Gordana Vnuk tu odlučuje prestati s organizacijom Eurokaza u festivalskom formatu, citirajući pristup Hrvatske Europskoj uniji kao ostvarenje komunikacije s Europom na umjetničkom i kulturnom planu, što opisuje kao zatvaranje polazišta od kojih je Eurokaz krenuo još 1987. g.[xxix]
Naglasak tog zadnjeg izdanja festivala bio je stavljen na grupe koje su pomogle Eurokazu da se afirmira na europskoj kulturnoj sceni, ali i na nove autore, pokušavajući time izbjeći mainstream trendove i prikazivanje samo onih radova koji su naišli na širu afirmaciju.[xxx]
U međunarodnom dijelu festivala nastupili su: Akram Khan Company (Velika Britanija), Atra Bilis (Španjolska), Societas Raffaello Sanzio (Italija), Studios Kabako (Kongo).
Od autora iz regije svoje radove predstavili su: Dalibor Martinis, Branko Brezovec (Hrvatska), Dragan Živadinov i Via Negativa (Slovenija).
Od gašenja festivala, Eurokaz i dalje postoji kao produkcijska kuća.[xxx]
[i] Vnuk, G. (2010.) "Hrvatska alternativna scena sedamdesetih". u: Kazalište, str. 46-55
[ii]Pristaš, G. S. (1996, lipanj). „Prvih 10 godina: Razgovor s Gordanom Vnuk, umjetničkom redateljicom Eurokaza“. u: Frakcija, str. 4-13.
[iii] Riječ urednika 1987. www.eurokaz.hr/arhiva/archive/editorials/87eng.htm
[iv] Riječ urednika 1988. www.eurokaz.hr/arhiva/archive/editorials/88eng.htm
[v] Riječ urednika 1989. www.eurokaz.hr/arhiva/archive/editorials/89eng.htm
[vi] Riječ urednika 1990. www.eurokaz.hr/arhiva/archive/editorials/90eng.htm
[vii] Riječ urednika 1991. www.eurokaz.hr/arhiva/archive/editorials/91eng.htm
[viii] Riječ urednika 1992. www.eurokaz.hr/arhiva/archive/editorials/92eng.htm
[ix] Riječ urednika 1993. www.eurokaz.hr/arhiva/archive/editorials/93eng.htm
[x] Riječ urednika 1994. www.eurokaz.hr/arhiva/archive/editorials/94eng.htm
[xi] Riječ urednika 1995. www.eurokaz.hr/arhiva/archive/editorials/95eng.htm
[xii] Riječ urednika 1996. www.eurokaz.hr/arhiva/archive/editorials/96eng.htm
[xiii] Riječ urednika 1997. www.eurokaz.hr/arhiva/archive/editorials/97eng.htm
[xiv] Riječ urednika 1998. www.eurokaz.hr/arhiva/archive/editorials/98eng.htm
[xv] Riječ urednika 1999. www.eurokaz.hr/arhiva/archive/editorials/99eng.htm
[xvi] Riječ urednika 2000. www.eurokaz.hr/arhiva/archive/editorials/00eng.htm
[xvii] Riječ urednika 2001. www.eurokaz.hr/arhiva/archive/editorials/01eng.htm
[xviii] Riječ urednika 2002. www.eurokaz.hr/arhiva/archive/editorials/02eng.htm
[xix] Riječ urednika 2003. www.eurokaz.hr/arhiva/archive/editorials/03eng.htm
[xx] Uvodnik 2004. http://www.eurokaz.hr/arhiva/2004/uvodnik.htm
[xxi] Uvodnik 2005. http://www.eurokaz.hr/arhiva/2005/hr/editorial.htm
[xxii] Uvodnik 2006. http://www.eurokaz.hr/arhiva/2006/hr/editorial.html
[xxiii] Uvodnik 2007. http://asparchive.eurokaz.hr/eurokaz_2007.html
[xxiv] Uvodnik 2008. http://asparchive.eurokaz.hr/eurokaz_2008.html
[xxv] Uvodnik 2009. http://asparchive.eurokaz.hr/index_arhiva.html
[xxvi] Uvodnik 2010. http://www.eurokaz.hr/v2/festival/uvodnik
[xxvii] Uvodnik 2011. http://archive.eurokaz.hr/#2011
[xxviii] Uvodnik 2012. http://archive.eurokaz.hr/#2012
[xxix] Uvodnik 2013. http://archive.eurokaz.hr/#2013
[xxx] Eurokaz: Uvod http://www.eurokaz.hr/v3/about/uvod