Ivana Bodrožić
Ivana Bodrožić (Vukovar, 1982.), hrvatska je spisateljica i pjesnikinja.
Ivana Bodrožić rođena je u Vukovaru 1982. godine.[1] Otac Ante joj je ubijen na Ovčari,[2] (službeno se vodi kao nestao)[3] a ona je s majkom i bratom kao prognanica bila prvo na Jadranu, a poslije je živjela u Zagrebu i Kumrovcu, u zgradi političke škole. Diplomirala je hrvatski jezik i književnost te filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 2010. objavljuje svoj prvi roman, "Hotel Zagorje", za koji je dobila nagradu Kiklop za najbolje prozno djelo godine.
Piše za časopis Poezija – časopis pjesničke prakse. Pjesme je objavila u časopisima Quorumu i Vijencu, na radijskoj emisiji Poezija na glas i drugdje. Pjesme su joj ušle u antologiju suvremenog hrvatskog pjesništva Utjeha kaosa Miroslava Mićanovića. Prava za objavljivanje romana Hotel Zagorje (Profil, Zagreb, 2010.) otkupio je njemački izdavač. Po knjizi, zajedno s Jasmilom Žbanić, priprema scenarij za film.
Potpisnica je Deklaracije o zajedničkom jeziku u kojoj se tvrdi da se u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori govore nacionalne standardne varijante zajedničkog policentričnog standardnog jezika.[4][5][6]
- Prvi korak u tamu, zbirka poezije, SKUD Ivan Goran Kovačić, Zagreb, 2005. (šp. izd. Primer paso a la oscuridad, Baile del Sol, Tenerife, 2011.)[7]
- Hotel Zagorje, poluautobiografski roman, Profil multimedija, 2010.
- Ostala izdanja:
- Hotel Zagorje, Modrijan, Ljubljana, 2011.
- Hotel Zagorje, Rende, Beograd, 2011.
- Hotel Zagorje, Biblioteka Profil proza / Večernji list, Profil knjiga, Zagreb, 2012.
- Hôtel Z, Actes Sud, Arles, 2012.
- Hotel Nirgendwo, Zsolnay Verlag, Beč, 2012.
- Hotel Zagorje, Magor, Skopje, 2012.
- Hotel Zagorje, Paseka, Prag-Litomyšl, 2012.
- Hiçbir yer oteli, Aylak Adam, Istanbul, 2015.
- Hotel Intetsteds, Tiderne Skifter, Kopenhagen, 2015.
- Hotel Zagorje, Park, Budimpešta, 2019.
- Hotel Tito, Sellerio, Palermo, 2019.
- Pričaj mi o tome, kratka priča, (izašla u Jutarnjem listu)[8]
- Prijelaz za divlje životinje, zbirka pjesama, VBZ, Zagreb, 2012.
- Za što sam se spremna potući, kolumne, Profil knjiga, Zagreb, 2013.
- 100 % pamuk, zbirka kratkih priča, VBZ, Zagreb, 2014.
- Rupa, roman, Naklada Ljevak-24sata, Zagreb, 2016.
- In a sentimental mood: pjesme, zbirka pjesama, Sandorf, Zagreb, 2017.
- Klara Čudastvara, slikovnica, ilustracije: Vendi Vernić, Sandorf, Zagreb, 2019.
- Sinovi, kćeri, roman, Biblioteka Hermes, Corto Literary, Zagreb, 2020.[9]
- 2005.: Goran za mlade pjesnike (za rukopis Prvi korak u tamu)[10]
- 2005.: Kvirin, za najbolju pjesničku knjigu autora do 35 godina (za zbirku pjesama Prvi korak u tamu)
- 2010.: Kiklop za prozno djelo godine
- 2011.: Nagrada "Ranko Marinković", 2. nagrada, za kratku priču Nema mjesta
- 2017.: Nagrada Balkan Noir, za roman Rupa[9]
- 2020.: Nagrada Meša Selimović, za roman Kćeri, sinovi.[11]
- Ivana Bodrožić i Roman Simić dok su bili vjenčani odlučili su se za jedno zajedničko prezime Simić Bodrožić.[12]
- Hrvatski plus Ivana Bodrožić, Utjeha kaosa, pristupljeno 5. travnja 2011.
- Vijenac br.276/2004. Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. svibnja 2011. (Wayback Machine) Kruno Lokotar: Čekajući da se stvari razjasne, 30. rujna 2004., pristupljeno 5. travnja 2011.
- ↑ Čekajući da se stvari razjasne, matica.hr, pristupljeno 19. studenog 2020.
- ↑ (fr.) Benoît Vitkine, Vingt ans après, l'impossible réconciliation des Serbes et des Croates de Vukovar:
- »Le père d'Ivana Bodrozic, Ante, est l'un des morts d'Ovcara.«, lemonde.fr, 28. prosinca 2011., pristupljeno 18. veljače 2017.
- ↑ Knjiga osoba nestalih na području Republike Hrvatske - Book of Missing Persons on the Territory of the Republic of Croatia Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. veljače 2015. (Wayback Machine), str. 13., hck.hr, pristupljeno 18. veljače 2017.
- ↑ Deklaracija o zajedničkom jeziku. Jezici i nacionalizmi. Pristupljeno 10. ožujka 2024.
- ↑ Bodrožić, Ivana. 30. ožujka 2017. Govor na predstavljanju Deklaracije u Sarajevu. Večernji list. Zagreb. ISSN 0350-5006. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. travnja 2017. Pristupljeno 14. kolovoza 2017. Alt URL
- ↑ Derk, Denis. 28. ožujka 2017. Donosi se Deklaracija o zajedničkom jeziku Hrvata, Srba, Bošnjaka i Crnogoraca. Večernji list. Zagreb. str. 6–7. ISSN 0350-5006. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. rujna 2017. Pristupljeno 14. ožujka 2024.
- ↑ (šp.) Alberto García-Teresa, Primer paso a la oscuridad, culturamas.es, 31. srpnja 2011., pristupljeno 18. veljače 2017.
- ↑ Ivana Simić-Bodrožić, maticahrvatskasisak.hr, pristupljeno 18. veljače 2017.
- ↑ a b Sinovi, kćeri Ivana Bodrožić Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. listopada 2020. (Wayback Machine), cortoliterary.com, pristupljeno 25. listopada 2020.
- ↑ Vijenac br.287/2005. Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. travnja 2008. (Wayback Machine) Goranov vijenac Ivanu Rogiću Nehajevu, pristupljeno 5. travnja 2011.
- ↑ Podcast sa Ivanom Bodrožić. ukontaktu.org. 8. rujna 2019. Pristupljeno 23. svibnja 2020.
- ↑ Nenad Medelić, Roman Simić Bodrožić, književnik, pjesnik i urednik: Sa ženom sam na književnom bojnom polju, slobodnadalmacija.hr, 14. ožujka 2010., preuzeto 24. travnja 2011.
- SEEbiz trend Ivana Simić-Bodrožić: Kako sam jedva čekala pobjeći od Josipovića, 2. travnja 2011. (u međumrežnoj pismohrani archive.org 5. travnja 2011.)
| |||||||
