Prijeđi na sadržaj

Hrvatsko-bugarski odnosi

Izvor: Wikipedija
Hrvatska
Bugarska

Hrvatsko-bugarski odnosi odnose se na bilateralne međunarodne odnose između Hrvatske i Bugarske.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Međusobni odnosi započinju sukobima; prvo 855. godine, između kana Borisa i kneza Trpimira te kasnije između cara Simeona i kralja Tomislava, oko 926. i 927. godine. Sukobi se nastavljaju i 998./999. godine provalom cara Samuila u Dalmaciju.[1]

Godine 1230. bugarski car Ivan Asen II. dubrovačkim trgovcima daje povlastice. Godine 1253. Bugari sklapaju s Dubrovčanima ugovor protiv srpskoga kralja Uroša I.[2]

Godine 1861. nadbiskup Strossmayer vlastitim troškom u Zagrebu daje tiskati djelo braće Miladinov „Bugarske narodne pjesme”. O „istočnom pitanju” u okviru bugarskog pitanja raspravljali su u svojim djelima Kukuljević-Sakcinski, Eugen Kvaternik, Ante Starčević, Franjo Rački i drugi. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, koju su utemljelili biskup Strossmayeru i Franjo Rački 1866. godine, tiska izdanja bugarske tematike te počinju uspostavljati odnose s Bugarskim književnim društvom. Uz njihovu su potporu još 1863. godine u Hrvatsku počeli dolaziti bugarski studenti kako bi se obrazovali. Hrvatski odvjetnik V. Perec u Plovdivu 1862. godine počinje izdavati prvi bugarski pravni časopis pod nazivom „Zakonodavac”.[3]

Za vrijeme srpsko-bugarskih ratova (1885.), Hrvati su sudjelovali kao dragovoljci. Od 1880. do 1916. godine razni hrvatski tiskari su djelovali u Sofiji te su imali društvo „Hrvatska zadruga”.[4] Godine 1911. Stjepan Radić posjećuje Bugarsku, a 1917. godine piše knjigu „Obnovljena Bugarska”. U njoj govori kako su „od svih Slavena Bugari najbliži i najsimpatičniji Hrvatima”.[5] Godine 1929. Ante Pavelić i Gustav Perčec za vrijeme posjeta Sofiji sklapaju s V. Mihajlovim sporazum o borbi protiv diktature kralja Aleksandra, s ciljem da se Hrvatska i Makedonija odvoje od Jugoslavije. Za vrijeme Drugog svjetskog rata postojala je bugarska ambasada u Zagrebu te hrvatska ambasada u Sofiji. Djelovala su i „Hrvatsko-bugarsko društvo” u Zagrebu te „Bugarsko-hrvatsko društvo” u Sofiji te je izlazio almanah „Zagreb-Sofija” (1941.).[6]

Dana 15. siječnja 1992. godine Bugarska je priznala nezavisnost Republike Hrvatske.[7]

Poveznice

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Božilova 2002, str. 99.
  2. Božilova 2002, str. 100.
  3. Božilova 2002, str. 101.
  4. Božilova 2002, str. 102.
  5. Božilova 2002, str. 102–103.
  6. Božilova 2002, str. 103.
  7. Božilova 2002, str. 104.

Literatura

[uredi | uredi kôd]

Knjige

[uredi | uredi kôd]
  • Božilova, Rumjana. 2002. Bugarsko-hrvatski odnosi tijekom 11 i pol stoljeća. Čizmić, Ivan (ur.). Zbornik uz 70. obljetnicu života Dragutina Pavličevića (PDF). Institut društvenih znanosti Ivo Pilar. Zagreb. str. 99–107