Prijeđi na sadržaj

Hekatomno

Izvor: Wikipedija
Hekatomnov novac.

Hekatomno (grč. Ἑκατόμνος; Hecatomnus) je bio satrap Karije[1] u službi Perzijskog Carstva od 391. do 377. pr. Kr., te osnivač dinastije Hekatomnida.[2]

Hekatomno je bio sin Hisaldoma, lokalnog vladara grada Milasa u Kariji. Godine 392. ili 391. pr. Kr. perzijski vladar Artakserkso II. imenovao ga je satrapom Karije[3] (jugozapadna Mala Azija) i naredio mu da okupi vojsku. Nakon što je izvršio tu naredbu priključio se snagama Autofradata iz Lidije,[1] nakon čega su krenuli u pohod protiv Evagore,[4][5] kralja ciparske Salamine koji se pobunio protiv vladavine Perzijskog Carstva. Pomorski pohod završio je početnim neuspjehom, a postojale su i glasine kako je Hekatomno ponudio neprijatelju financijsku pomoć.[6]

Artakserkso II. ipak nije kaznio taj neposluh, pa je Hekatomno ostao na mjestu satrapa. Kasnije je čak i nagrađen upravljanjem Miletom, najvećim grčkim gradom u Maloj Aziji. Imao je tri sina; Mauzola, Idrieja i Piksodara, te dvije kćeri; Artemiziju II. i Adu, koje su se udale za vlastitu braću.[7][8] Hekatomno je vladao sve do svoje smrti oko 377. pr. Kr. (Izokrat spominje kako je još bio živ 380. pr. Kr.[9]), kada ga je nasljedio sin Mauzol, a njegova dinastija Hekatomnida vladala je Karijom idućih pola stoljeća.[1]

Poveznice

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c Hekatomno (Livius.org, Jona Lendering). Inačica izvorne stranice arhivirana 6. prosinca 2008. Pristupljeno 14. listopada 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. Hekatomnidi (Livius.org, Jona Lendering). Inačica izvorne stranice arhivirana 19. siječnja 2010. Pristupljeno 14. listopada 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  3. Hekatomno (Hecatomnus), AncientLibrary.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. listopada 2005. Pristupljeno 14. listopada 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  4. Focije I.: Bibliotheca, 176.
  5. Diodor sa Sicilije: XIV. 98.
  6. Diodor sa Sicilije: XV. 2.[neaktivna poveznica]
  7. Strabon: „Geografija“, XIV. 2. - 16. i 17.
  8. Arijan: „Aleksandrova Anabaza“, I. 23.
  9. Izokrat: Govori i pisma (Panegyricus), IV. 162.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]