Artafern Mlađi
Artafern Mlađi (perz. Artafarnah: „Slava pravde“[1]) je bio sin Artaferna Starijeg,[2] nećak Darija Velikog, general u službi Perzijskog Carstva i satrap Lidije.
Nakon neuspješnog Mardonijevog pohoda protiv Grčke godine 492. pr. Kr. u kojem je velik dio mornarice stradao u oluji, perzijski vladar Darije Veliki imenovao je Datisa i Artaferna Mlađeg zapovjednicima vojske koja je krenula u kažnjenički pohod protiv Atene i Eretrije. Unatoč tome što je Artafern imao viši čin od Datisa, čini se kako je bio inferiorniji u vojnim taktikama pa je Datis praktički bio pravi zapovjednik vojske. Perzijska vojska okupila se u Ciliciji gdje su imali 600 brodova. Prvu su zaplovili prema Samosu, a zatim do Ciklada. Tamo su poharali Naksos, nakon čega su se svi okolni otoci predali u ruke Perzijancima. Također, osvojili su i polise Karist i Eretriju na Eubeji, odakle su krenuli prema svom konačnom cilju, gradu Ateni.
Perzijska mornarica pristala je uz obalu Atike odnosno u Maratonskom zaljevu; oko 40 km od Atene.[3] Atenjani su bili pod zapovjedništvom Miltijada Mlađeg koji je imao najviše iskustva o borbama protiv Perzijanaca, a njegove snage zauzele su dva prolaza na Maratonskoj ravnici. Protivničke snage mirovale su pet dana, nakon čega je Artafern Mlađi odlučio povesti cijelu konjicu i dio pješaštva u direktni napad na Atenu.[4] Kada su Atenjani vidjeli da su Perzijanci raspolovili snage, kako nema opasnosti od konjice za hoplite i kako je Atena u opasnosti, odlučili su u praskozorje šestog dana napasti ostatke perzijskih snaga. Unatoč brojčanoj inferiornosti, teško oklopljeni atenski hopliti uspjeli su poraziti perzijsku vojsku napadajući ih s bokova. Perzijanci su potom brodovima napustili bojište.[5] Herodot spominje kako su Perzijanci imali 6.400, Atenjani 192, a Platejci 11 gubitaka,[6] no njegovi podaci ne smatraju se pouzdanima.
Nakon što su Perzijanci napustili bojište, Atenjani su marširali što je brže moguće prema Ateni da je spase od ostatka perzijske vojske.[7] Uz obalu pokraj Pireja stigli su na vrijeme i time spriječili iskrcavanje Perzijanaca pokraj Atene, nakon čega se Artafern odlučio povući u Malu Aziju.[8] U vrijeme Kserksove ekspedicije protiv Grčke 480. pr. Kr. služio je kao satrap Lidije i Mizije, odnosno predvodio kontigente tih dvaju satrapija.
Prethodnik: | Satrap Lidije (492. - 470-ih pr. Kr.) |
Nasljednik: |
Artafern Stariji (513. - 492. pr. Kr.) |
Nepoznato (470-ih - 440-ih pr. Kr.) ____________________ Pisutno (440-ih - 415. pr. Kr.) |
- ↑ Artafern (enciklopedija Iranica, P. Lecoq)
- ↑ Herodot, VI. 94.
- ↑ Herodot, VI. 102.
- ↑ Holland, str. 191.-193.
- ↑ Holland, str. 195.-197.
- ↑ Herodot, VI. 117.
- ↑ Herodot, VI. 115.
- ↑ Herodot, VI. 116.
- Tom Holland: „Perzijska vatra“ (Persian Fire), (2006.)
- Artafern (Artaphernes), AncientLibrary.com Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. studenoga 2010. (Wayback Machine)
- Popis lidijskih satrapa (Livius.org, Jona Lendering) Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. ožujka 2009. (Wayback Machine)