Prijeđi na sadržaj

Finale UEFA Europske lige 2010.

Izvor: Wikipedija
Finale UEFA Europske lige 2010.
Natjecanje UEFA Europska liga 2009./10.
Atlético Madrid Fulham
2 1
Datum 12. svibnja 2010.
Stadion HSH Nordbank Arena, Hamburg
Igrač utakmice Diego Forlán (Atlético)[1]
Sudac Nicola Rizzoli (Italija)[2]
Broj gledatelja 49 000[3]
Vrijeme oblačno, 8°C
60% vlage[4]
← 2009. (Kup UEFA)
2011. →

Finale UEFA Europske lige 2010. bilo je prvo finale UEFA Europske lige, a igralo se 12. svibnja 2010. na HSH Nordbank Areni, domaćem stadionu Hamburgera SV u njemačkom gradu Hamburgu[5] između engleskog Fulhama i Atlético Madrida iz Španjolske. Zbog UEFA-ine zabrane korištenja sponzorskih imena u europskim natjecanjima, stadion se zvao svojim originalnim imenom, Volksparkstadion. Rezultatom 2:1, pobijedio je Atlético na produžetke.[6]

Pobjednik finala nastupa u UEFA Superkupu 2010. u Monaku zajedno s pobjednikom finala UEFA Lige prvaka 2010, FC Interom. Atlético je također osigurao mjesto u Europskoj ligi 2010./11., jer se nije kvalificirao u Ligu prvaka položajem u domaćoj ligi.

Pozadina finala

[uredi | uredi kôd]

Atlético Madrid i Fulham nisu nikad igrali jedni protiv drugih prije ovog finala, čak je Atlético bio prvi Fulhamov španjolski protivnik. S druge strane, Atlético je do tada igrao 19 utakmica protiv engleskih klubova, pobijedivši šest, a izgubivši pet utakmica; zadnja im je bila ona protiv Liverpoola u polufinalu.[7]

UEFA Europska liga
2009./10.
Kvalifikacije
Razigravanje
Natjecanje po skupinama
Drugi dio natjecanja
Finale
Kategorija

Fulham je igrao tek drugu sezonu u nekom europskom natjecanju; 2002./03., nastupali su u Intertoto kupu i došli do treće runde Kupa UEFA, gdje su ispali od Herthe Berlin. Međutim, Atlético je u prošlosti igrao i u finalima europskih kupova, uključujući i finale Kupa prvaka 1974., u kojem su izgubili od Bayern München, i tri finala Kupa pobjednika kupova. Jedini europski naslov osvojili su 1962. godine, osvojivši Kup kupova pobjedom nad Fiorentinom 3:0 u ponovljenoj utakmici na Neckarstadionu u Stuttgartu, nakon što je originalna utakmica odigrana na Hampden Parku u Glasgowu, završila neriješeno, 1:1.[7]

Ovo je finale bilo zadnja šansa Fulhamu za kvalifikaciju u europska natjecanja sljedeće sezone. Sezona Premier lige 2009./10. završila je s Fulhamom na 12. mjestu, daleko od mjesta za Europsku ligu. Ranije su izbačeni iz Liga-kupa u trećoj rundi, također su ispali iz FA kupa u šestoj rundi. Atlético je također onemogućen za prolaz preko lige; završili su na 9. mjestu ljestvice La Lige 2009./10., osam bodova dalje od mjesta za Europsku ligu. Međutim, prolaskom u finale Copa del Reya protiv Seville, koja se već kvalificirala u Ligu prvaka, osigurao je barem prolaz u razigravanje sljedeće sezone.

Nijedno finale nekog europskog natjecanja nije igrano u Hamburgu, iako je šest finala Kupa / Lige prvaka igrano u nekom od njemačkih gradova, kao i jedan od finala Kupa UEFA, prije nego što je prešao u format s jednim finalom.

HSH Nordbank Arena je otvorena 2000. godine na mjestu starog hamburškog stadiona: Bahrenfelder Stadiona i Volksparkstadiona (hrv: "Ljudski park-stadion"). Bahrenfelder Stadion sagrađen je 1925. godine, ali je 1953. nakon dvogodišnje renovacije, zamijenjen 75.000-primajućim Volksparkstadionom. Hamburger SV se premjestio na Volksparkstadion s njihovog prijašnjeg stadiona "Rothenbauma". Stadion je tada ugostio tri utakmice 1. skupine svjetskog nogometnog prvenstva 1974. u Zapadnoj Njemačkoj. 14 godina kasnije, UEFA Euro 1988 održano je u SR Njemačkoj i Volksparkstadion je izabran za polufinalnu utakmicu između Zapadne Njemačke i Nizozemske. Do kraja 1990-ih, utvrđeni su planovi za potpuno renoviranje stadiona; teren je okrenut za 90 stupnjeva zbog prilagođavanja sunčevom svijetlu i stadion je ponovno sagrađen za više od 57.000 gledatelja. Građevinski radovi započeli su 1998. i Hamburger SV se vratio na svoje igralište 2000. godine. Stadion je služio kao jedan od stadiona svjetskog prvenstva u nogometu 2006., za četiri utakmice u skupinama, te za četvrtfinalnu utakmicu Italije protiv Ukrajine.[8][9]

Put do finala

[uredi | uredi kôd]
Atlético Madrid Runda Fulham
Liga prvaka Europska liga
Protivnik Rezultat Utakmice Kvalifikacije Protivnik Rezultat Utakmice
— Treće pretkolo Vėtra 6:0 3:0 u gostima; 3:0 kod kuće
Panathinaikos 5:2 2:0 u gostima; 3:2 kod kuće Razigravanje Amkar Perm 3:2 3:1 kod kuće; 0:1 u gostima
Podrobniji članak o temi: UEFA Liga prvaka 2009./10.: Skupina D
Momčad Uta. Pob. Izj. Por. PoG. PrG. GR Bod.
Chelsea 6 4 2 0 11 4 +7 14
Porto 6 4 0 2 8 3 +5 12
Atlético Madrid 6 0 3 3 3 12 −9 3
APOEL 6 0 3 3 4 7 −3 3
Natjecanje
po skupinama
Podrobniji članak o temi: UEFA Europska liga 2009./10.: Skupina E
Momčad Uta. Pob. Izj. Por. PoG. PrG. GR Bod.
Roma 6 4 1 1 10 5 +5 13
Fulham 6 3 2 1 8 6 +2 11
Basel 6 3 0 3 10 7 +3 9
CSKA Sofija 6 0 1 5 2 12 −10 1
Europska liga
Protivnik Rezultat Utakmice Drugi dio natjecanja Protivnik Rezultat Utakmice
Galatasaray 3:2 1:1 kod kuće; 2:1 u gostima 1⁄16 finala Shakhtar Donetsk 3:2 2:1 kod kuće; 1:1 u gostima
Sporting CP 2:2(g) 0:0 kod kuće; 2:2 u gostima Osmina finala Juventus 5:4 1:3 u gostima; 4:1 kod kuće
Valencia 2:2(g) 2:2 u gostima; 0:0 kod kuće Četvrtfinale Wolfsburg 3:1 2:1 kod kuće; 1:0 u gostima
Liverpool 2:2(g) 1–0 kod kuće; 1:2 u gostima (pr.) Polufinale Hamburg 2:1 0:0 u gostima; 2:1 kod kuće

Uoči utakmice

[uredi | uredi kôd]

Stadion

[uredi | uredi kôd]
Volksparkstadion

HSH Nordbank Arena je odabrana za stadion finala UEFA Europske lige 2010. na sastanku UEFA-ingo Izvršnog Odbora u Vaduzu u Lihtenštajnu, 28. ožujka 2008. Odbor, koji je odabarao i stadion finala UEFA Lige prvaka 2010. na istom sastanku, svoju je odluku temeljio na broju ključnih kriterija, uključujući kapacitet stadiona, instalacije i sigurnost.[5]

Kao nedavna finala UEFA Lige prvaka i Kupa UEFA, finale Europske lige 2010. je dobio svoj jedinstven identitet. Ideja za dizajn bila je dati gledateljima karakterističan prikaz grada i bio bi na svim medijima povezanim za finale. Logotip finala 2010. je otkriven u EAST Hotel Cinema u Hamburgu, 30. studenog 2009., da bi se podudaralo s prodajom karata za njemačke rezidente 1. prosinca, pa će ceremoniji prisustvovati njemački predsjednik za regionalni sport i kulturu, Karin von Welck; glavni tajnik njemačkog nogometnog saveza, Wolfgang Niersbach; predsjednik HSV-a Bernd Hoffmann i trener njemačke U-19 reprezentacije Horst Hrubesch. Logo prikazuje umjetnički prikaz dva nogometaša u borbi za loptu, zajedno s modernim crtežima hamburških znamenitosti.[10]

Ceremonija predavanja trofeja odražana je 13. travnja 2010. na Fischauktionshalle u Hamburgu, na kojoj je tadašnji branitelj prvaka Šahtar Donjeck, s delegacijom uključujući izvršnog direktora Sergeja Palkina, trenera Mircea Lucescua, braniča Mariusza Lewandowskog i veznog igrača Jádsona, predao trofej predsjedniku UEFA-e Michelu Platiniju. Platini je tada predstavio trofej gradonačelniku Hamburga, Ole von Beustu, i tamo će biti izložen do dana finala. Također su na ceremoniji bili nazočni predsjednika HSV-a i DFB-a: Bernd Hoffmann i Theo Zwanziger.[11][12]

Ceremonija za finale počela je još prije ulaska igrača na teren.

Ulaznice

[uredi | uredi kôd]

Stalan kapacitet HSH Nordbank Arene je nešto iznad 57.000; međutim, za finale Europske lige 2010. i ostale međunarodne utakmice, stojeći dio na sjevernoj tribini pretvoren je u sjedeći, što smanjuje kapacitet na oko 51.500. Otprilike 25% dostupnih ulaznica dat će se svakom klubu za prodaju svojim navijačima,[13] dok oko 5100 ulaznica je predviđeno za ostalu međunarodnu publiku. Nakon podjele ulaznica njemačkim rezidentima, od 1. prosinca 2009. do 15. siječnja 2010.,[10][14] za ostatak svjetske publike i navijača, prodaja je počela 24. veljače 2010. i završena je 19. ožujka. Ako je potražnja premašila broj ulaznica, upješni će se zahtjevi odlučiti dobitnim listićima prije 30. ožujka.[15][16]

Suci

[uredi | uredi kôd]

Sudac finala UEFA Europske lige 2010. bio je Nicola Rizzoli iz talijanskog nogometnog saveza.[2] Rizzoli je međunarodni sudac od 2007., a prvu utakmicu Lige prvaka sudio je u kolovozu iste godine, čak prije svoje prve utakmice Kupa UEFA.[2] Od tada, sudio je deset utakmica Lige prvaka i devet utakmica Kupa UEFA i Europske lige. Njegov jedini angažman u Europskoj ligi 2009./10. bio je, osim finala, uzvratna utakmica osmine finala između Liverpoola i Lillea na Anfieldu. Rizzoli je prije toga sudio i četvrtfinala Lige prvaka i Kupa UEFA.[17][18]

Cijela sudačka ekipa napravljena je od sudaca iz iste zemlje; Rizzoliju su se pridružili pomoćnici Cristiano Copelli i Luca Maggiani, a četvrti je sudac bio Gianluca Rocchi.[2] Kao dio UEFA-ina eksperimenta koji je trajao cijelom sezonom Europske lige 2009./10., dodana su dva dodatna pomoćna sudca iz golova; u finalu su dodatni pomoćnici bili Paolo Tagliavento i Andrea De Marco.[2]

Susret

[uredi | uredi kôd]

Odabir momčadi

[uredi | uredi kôd]

Za Atlético, samo je Sergio Asenjo bio nedostupan za utakmicu; španjolski pričuvni vratar igrao je gostujuću utakmicu 8. svibnja protiv Sporting Gijóna jer je trener Quique Sánchez Flores odmarao svog regularnog vratara, Davida de Geu, ali je ozljedio ligamente, sa šest mjeseci oporavka. Poput De Gea, Sánchez Flores je odmarao još šestoricu prvotimaca: Luisa Pereu, Paula Assunçãoa, Simãa Sabrosu, Raúla Garcíu, Diega Forlána i Sergia Agüera.[19]

Kod Fulhama, najozbiljnija ozljeda bila je ona napadača Bobbyja Zamore i krilnog veeznjaka Damiena Duffa; Zamora je napregnuo ahilovu tetivu u polufinalnom dvoboju 29. travnja protiv Hamburga, dok je Duff ozljedu zaradio na pretposljednjem dvoboju Premier lige protiv Stoke Cityja, 5. svibnja. Ostali igrači s manjim ozljedama bili su Paul Konchesky (gležanj), Brede Hangeland (koljeno), Aaron Hughes (prepone), John Paintsil (naprezanje mišića) i Bjørn Helge Riise (grčevi u želucu).[20]

Nijednoj momčadi nisu nedostajali igrači zbog kartona, pa je konačna postava bila očekivana; najveće iznenađenje bilo je Hodgsonovo ubacivanje Chrisa Bairda kao desnog beka Fulhama umjesto Ganca Johna Paintsila.[21]

Sažetak

[uredi | uredi kôd]

Atlético je čvršće i jače ušao u utakmicu i već je u 12. minuti imao priliku za vodstvo kada je Sergio Agüero provukao loptu pokraj Danny Murphyja i dodao ju Diegu Forlánu, koji je pogodio gredu.[22] Neprekidan pritisak Španjolaca se isplatio kad je pogrešno procijenjeni udarac Agüera došao do to Forlána, koji je pogodio pokraj Marka Schwarzera za vodstvo Atlética od 1:0. Međutim, vodstvo je trajalo samo pet minuta, jer je ubačaj u šesnaesterac Simona Daviesa došao do Zoltána Gere, koji snažnim volejem pogađa mrežu, za izjednačavanje rezultata na 1:1.[6]

U drugom poluvremenu, Fulham je počeo s pritiskom i neprekidno je imao loptu kod svojih igrača. Pritisak se umalo isplatio kad je loše pokriveni Simon Davies pogodio u okvir gola, ali je Atléticov vratar David De Gea sjajno reagirao. U 55. minuti, Bobby Zamora, koji je već bio lakše ozljeđen prije utakmice, zamijenjen je Clintom Dempseyem, koji je postao prvim Amerikancem u finalu nekog europskog natjecanja.[23] Atlético je do kraja utakmice bio bolja momčad, ali nije uspio postići pogodak, pa je utakmica nastavljena s produžetcima.[22] U produžetcima, opet je Atlético bio bliži pogotku, s Forlán i Agüero u dvjema prilikama za gol. Kako se približavala 120. minuta, činilo se da će se pucati jedanaesterci; međutim, Španjolci su postigli pobjednički pogodak, kada je Agüero prevario Fulhamovog braniča Chrisa Bairda i nabacio Forlánu, koji je progurao loptu u mrežu.[6] Forlán je kasnije izabran za igrača utakmice zbog svog nastupa u finalu.[1]

Detalji

[uredi | uredi kôd]
12. svibnja 2010.
20:45
Atlético Madrid 2:1 (pr.) Fulham HSH Nordbank Arena, Hamburg
Broj gledatelja: 49.000[3]
Sudac: Nicola Rizzoli (Italija)[2]
Forlán Pogodak nakon 32 minuta 32' Pogodak nakon 116 minuta 116' (izvještaj) Davies Pogodak nakon 37 minuta 37'
Atlético Madrid
Fulham
ATLÉTICO MADRID:
GK 43 David de Gea
RB 17 Tomáš Ujfaluši
CB 21 Luis Perea
CB 18 Álvaro Domínguez
LB 3 Antonio López
RM 19 José Antonio Reyes Izašao u 78. minuti 78'
CM 12 Paulo Assunção
CM 8 Raúl García Opomenut u 114. minuti 114'
LM 20 Simão Sabrosa Izašao u 68. minuti 68'
CF 7 Diego Forlán Opomenut u 117. minuti 117'
CF 10 Sergio Agüero Izašao u 119. minuti 119'
Zamjene:
GK 42 Joel Robles
DF 2 Juan Valera Ušao u 119. minuti 119'
DF 16 Juanito
DF 24 Leandro Cabrera
MF 6 Ignacio Camacho
MF 9 José Manuel Jurado Ušao u 68. minuti 68'
FW 14 Eduardo Salvio Opomenut u 107. minuti 107' Ušao u 78. minuti 78'
Trener:
Quique Sánchez Flores
FULHAM:
GK 1 Mark Schwarzer
RB 6 Chris Baird
CB 18 Aaron Hughes
CB 5 Brede Hangeland Opomenut u 63. minuti 63'
LB 3 Paul Konchesky
RM 16 Damien Duff Izašao u 84. minuti 84'
CM 20 Dickson Etuhu
CM 13 Danny Murphy Izašao u 118. minuti 118'
LM 29 Simon Davies
SS 11 Zoltán Gera
CF 25 Bobby Zamora Izašao u 55. minuti 55'
Zamjene:
GK 19 Pascal Zuberbühler
DF 4 John Paintsil
MF 17 Bjørn Helge Riise
MF 23 Clint Dempsey Ušao u 55. minuti 55'
MF 27 Jonathan Greening Ušao u 118. minuti 118'
MF 34 Kagisho Dikgacoi
FW 10 Erik Nevland Ušao u 84. minuti 84'
Trener:
Roy Hodgson

Igrač utakmice:
Diego Forlán (Atlético)[1]

Pomoćni suci:
Cristiano Copelli[2]
Luca Maggiani[2]
Paolo Tagliavento[2]
Andrea De Marco[2]
Četvrti sudac:
Gianluca Rocchi[2]

Statistika

[uredi | uredi kôd]
Prvo poluvrijeme
Atlético Madrid Fulham
Pogodci 1 1
Udarci (ukupno) 12 4
Udarci (u okvir) 7 2
Posjed lopte 52% 48%
Udarci iz kuta 7 0
Prekršaji 5 7
Zaleđa 0 3
Žuti kartoni 0 0
Crveni kartoni 0 0
Drugo poluvrijeme
Atlético Madrid Fulham
Pogodci 0 0
Udarci (ukupno) 8 4
Udarci (u okvir) 1 1
Posjed lopte 55% 45%
Udarci iz kuta 1 1
Prekršaji 3 7
Zaleđa 0 5
Žuti kartoni 0 1
Crveni kartoni 0 0
Produžetci
Atlético Madrid Fulham
Pogodci 1 0
Udarci (ukupno) 7 3
Udarci (u okvir) 2 0
Posjed lopte 56% 44%
Udarci iz kuta 1 1
Prekršaji 7 3
Zaleđa 0 1
Žuti kartoni 3 0
Crveni kartoni 0 0
Ukupno
Atlético Madrid Fulham
Pogodci 2 1
Udarci (ukupno) 27 11
Udarci (u okvir) 10 3
Posjed lopte 54% 46%
Udarci iz kuta 9 2
Prekršaji 15 17
Zaleđa 0 9
Žuti kartoni 3 1
Crveni kartoni 0 0

Vidi još

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ a b c Aguado, Gonzalo. 13. svibnja 2010. Forlán pronašao ključ pobjede. UEFA.com. Union of European Football Associations. Pristupljeno 13. svibnja 2010.
  2. ↑ a b c d e f g h i j k Rizzoli sudi hamburški show. UEFA.com. Union of European Football Associations. 10. svibnja 2010. Pristupljeno 10. svibnja 2010.
  3. ↑ a b Ukupni izvještaj (PDF). UEFA.com. Union of European Football Association. 12. svibnja 2010. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 10. travnja 2020. Pristupljeno 12. svibnja 2010.
  4. ↑ Početne postave (PDF). UEFA.com. Union of European Football Associations. 12. svibnja 2010. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 10. travnja 2020. Pristupljeno 12. svibnja 2010.
  5. ↑ a b Madrid i Hamburg domaćini finala za 2010. UEFA.com. 28. ožujka 2008. Pristupljeno 28. ožujka 2008.
  6. ↑ a b c McNulty, Phil. 12. svibnja 2010. Atletico Madrid 2:1 Fulham. BBC Sport. British Broadcasting Corporation. Pristupljeno 13. svibnja 2010.
  7. ↑ a b Hamburški show čeka Atlética i Fulhama. UEFA.com. Union of European Football Associations. 3. svibnja 2010. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. svibnja 2010. Pristupljeno 13. svibnja 2010.
  8. ↑ Hamburg Arena. UEFA.com. Union of European Football Associations. 18. siječnja 2010. Pristupljeno 23. ožujka 2010.
  9. ↑ Prijašnja finala u gradu. UEFA.com. Union of European Football Associations. 12. prosinca 2009. Pristupljeno 23. ožujka 2010.
  10. ↑ a b Logo za finale u Hamburgu. UEFA.com. Union of European Football Associations. 30. studenoga 2009. Pristupljeno 23. ožujka 2010.
  11. ↑ Hamburg spreman za ceremoniju predavanja trofeja. UEFA.com. Union of European Football Associations. 8. travnja 2010. Pristupljeno 9. travnja 2010.
  12. ↑ Vollmer, Tim. 13. travnja 2010. Predaja trofeja u Hamburgu. UEFA.com. Union of European Football Associations. Pristupljeno 15. travnja 2010.
  13. ↑ Finale UEFA Europske lige 2010. – FAQ (PDF). UEFA.com. Union of European Football Associations. 19. ožujka 2010. Pristupljeno 23. ožujka 2010.
  14. ↑ Wellbrock, Lars. 1. prosinca 2009. Hamburg hosts hold on to final promise. UEFA.com. Union of European Football Association. Pristupljeno 23. ožujka 2010.
  15. ↑ Europa League final tickets on sale. UEFA.com. Union of European Football Associations. 24. veljače 2010. Pristupljeno 23. ožujka 2010.
  16. ↑ Zatvorena prodaja ulaznica za finale Europske lige. UEFA.com. Union of European Football Associations. 19. ožujka 2010. Pristupljeno 23. ožujka 2010.
  17. ↑ McNulty, Phil. 7. travnja 2010. Man Utd 3:2 Bayern München (4:4). BBC Sport. British Broadcasting Corporation. Pristupljeno 10. svibnja 2010.
  18. ↑ Hassan, Nabil. 16. travnja 2009. Man City 2:1 Hamburg (3:4). BBC Sport. British Broadcasting Corporation. Pristupljeno 10. svibnja 2010.
  19. ↑ O utakmici Atlético – Fulham. UEFA.com. Union of European Football Associations. 9. svibnja 2010. Pristupljeno 14. svibnja 2010. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  20. ↑ Atlético Madrid vs Fulham. BBC Sport. British Broadcasting Corporation. 12. svibnja 2010. Pristupljeno 12. svibnja 2010.
  21. ↑ Hayward, Paul. 12. svibnja 2010. Hodgson flies flag for the radical English coach. The Guardian. Guardian News and Media
  22. ↑ a b Atkin, John. 12. svibnja 2010. Forlán s dva gola donio svlavlje Atléticu. UEFA.com. Union of European Football Associations. Pristupljeno 13. svibnja 2010.
  23. ↑ Condie, Stuart. Atletico osvojio Europsku ligu; Dempsey igrao u finalu. Associated Press. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. svibnja 2010. Pristupljeno 13. svibnja 2010.
v • u
Finala UEFA Europske lige

2010. • 2011. • 2012. • 2013. • 2014. • 2015. • 2016. • 2017. • 2018. • 2019.

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Finale_UEFA_Europske_lige_2010.&oldid=6949990"