Prijeđi na sadržaj

Donjecka Narodna Republika

Izvor: Wikipedija


Donjecka Narodna Republika
Донецкая Народная Республика
Zastava Grb
Zastava Grb
Himna
Vstavay, Donbass!
Položaj Donjecke Narodne Republike
Glavni grad Donjeck
Službeni jezik ruski[1]
Neovisnost 2014.
Površina
 - ukupno 7,853 km2
Stanovništvo
 - ukupno (2018.) (procjena) 2,302,444[2]
Valuta ruski rubalj (100 kopjejki)
Vremenska zona UTC +3

Donjecka Narodna Republika (rus. Донецкая Народная Республика) ili Narodna Republika Donjeck je međunarodno nepriznata republika Rusije u okupiranim dijelovima istočne Ukrajine u Donjeckoj oblasti s glavnim gradom u Donjecku.[3][4] DNR su 2014. godine proglasile paravojne formacije koje je podržavala Rusija, a isprva je djelovala kao marionetska odcijepljena kvazidržava dok je 2022. nije anektirala Rusija.

Izbijanje oružanog sukoba

[uredi | uredi kôd]

Nakon svrgavanja proruskog ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča 21. veljače 2014., nasilje se širilo između proruskih i proeuropskih skupina države. Do sredine ožujka, u nekoliko gradova, poglavito u Donjecku i Lugansku, naoružane skupine, koje su se isprva nazivale "jedinice za samoobranu", počele su zauzimati upravne zgrade jednu po jednu.[5] Njihovi zahtjevi bili su različiti: neki su tražili da Ukrajina postane federacija, drugi da se te regije pripoje Rusiji, po uzoru na rusku aneksiju Krima.[5] Dana 7. travnja, naoružane proruske jedinice zauzele su mjesnu upravnu zgradu u Donjecku, te proglasili "Narodnu Republiku Donjeck". Dana 12. travnja, maskirani ljudi s uniformama bez obilježja, naoružani kalašnjikovima, zauzeli su mjesnu policijsku i upravnu zgradu u Slovjansku, te proglasili da je grad pod kontrolom "Narodne Republike Donjeck".[5]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. DPR makes Russian its sole official language. dan-news.ru (engleski). 6. ožujka 2020. Pristupljeno 29. prosinca 2023.
  2. Численность населения Донецкой Народной Республики на 1 января 2018 года (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 16. svibnja 2018. Pristupljeno 28. svibnja 2018.
  3. Ledur, Júlia. 21. studenoga 2022. What Russia has gained and lost so far in Ukraine, visualized. The Washington Post. Pristupljeno 17. siječnja 2023.
  4. Russian Offensive Campaign Assessment, September 30. Institute for the Study of War (engleski). 30. rujna 2022. Pristupljeno 18. siječnja 2023.
  5. a b c Eastern Ukraine: Questions and Answers about the Laws of War. Human Rights Watch. 1. srpnja 2014. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. srpnja 2014. Pristupljeno 27. kolovoza 2014.