Donjecka Narodna Republika
 |
Ovaj članak ili dio članka sadrži zastarjele podatke. (Rasprava)Nadopunite članak novijim podacima i uklonite ovaj predložak. |
Donjecka Narodna Republika
Донецкая Народная Республика | |||||
|---|---|---|---|---|---|
| |||||
| Himna Vstavay, Donbass! | |||||
| |||||
| Glavni grad | Donjeck | ||||
| Službeni jezik | ruski[1] | ||||
| Neovisnost | 2014. | ||||
| Površina | |||||
| - ukupno | 7,853 km2 | ||||
| Stanovništvo | |||||
| - ukupno (2018.) | (procjena) 2,302,444[2] | ||||
| Valuta | ruski rubalj (100 kopjejki) | ||||
| Vremenska zona | UTC +3 | ||||
Donjecka Narodna Republika (rus. Донецкая Народная Республика) ili Narodna Republika Donjeck je međunarodno nepriznata republika Rusije u okupiranim dijelovima istočne Ukrajine u Donjeckoj oblasti s glavnim gradom u Donjecku.[3][4] DNR su 2014. godine proglasile paravojne formacije koje je podržavala Rusija, a isprva je djelovala kao marionetska odcijepljena kvazidržava dok je 2022. nije anektirala Rusija.
Nakon svrgavanja proruskog ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča 21. veljače 2014., nasilje se širilo između proruskih i proeuropskih skupina države. Do sredine ožujka, u nekoliko gradova, poglavito u Donjecku i Lugansku, naoružane skupine, koje su se isprva nazivale "jedinice za samoobranu", počele su zauzimati upravne zgrade jednu po jednu.[5] Njihovi zahtjevi bili su različiti: neki su tražili da Ukrajina postane federacija, drugi da se te regije pripoje Rusiji, po uzoru na rusku aneksiju Krima.[5] Dana 7. travnja, naoružane proruske jedinice zauzele su mjesnu upravnu zgradu u Donjecku, te proglasili "Narodnu Republiku Donjeck". Dana 12. travnja, maskirani ljudi s uniformama bez obilježja, naoružani kalašnjikovima, zauzeli su mjesnu policijsku i upravnu zgradu u Slovjansku, te proglasili da je grad pod kontrolom "Narodne Republike Donjeck".[5]
- ↑ DPR makes Russian its sole official language. dan-news.ru (engleski). 6. ožujka 2020. Pristupljeno 29. prosinca 2023.
- ↑ Численность населения Донецкой Народной Республики на 1 января 2018 года (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 16. svibnja 2018. Pristupljeno 28. svibnja 2018.
- ↑ Ledur, Júlia. 21. studenoga 2022. What Russia has gained and lost so far in Ukraine, visualized. The Washington Post. Pristupljeno 17. siječnja 2023.
- ↑ Russian Offensive Campaign Assessment, September 30. Institute for the Study of War (engleski). 30. rujna 2022. Pristupljeno 18. siječnja 2023.
- ↑ a b c Eastern Ukraine: Questions and Answers about the Laws of War. Human Rights Watch. 1. srpnja 2014. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. srpnja 2014. Pristupljeno 27. kolovoza 2014.
| |||||||||||||||||||||||