Viktor Janukovič
| Viktor Janukovič | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 9. srpnja 1950. Jenakijeve, Donjecka oblast, Ukrajina |
| Stranka | Partija regija |
| Zanimanje | političar, profesor, inženjer mehanike |
| 4. predsjednik Ukrajine | |
| 25. veljače 2010. – 22. veljače 2014. | |
| Prethodnik | Viktor Juščenko |
| Nasljednik | Oleksandr Turčinov |
Viktor Janukovič (ukr. Віктор Федорович Янукович, rus. Виктор Фёдорович Янукович; Jenakijeve, 9. srpnja 1950.) bio je četvrti predsjednik Ukrajine. Broj ukrajinskih glasača koji su ga podržali za predsjednika Ukrajine iznosio je 48,9 %, čime je u drugom krugu pobijedio suparničku kandidatkinju Juliju Timošenko za 3,5 % glasova. Viktor Janukovič je po zanimanju inženjer mehanike, a do obnašanja funkcije Predsjednika Ukrajine predvodio je ukrajinsku stranku Partija regija.
Viktor Janukovič se za vrijeme svoje političke karijere susretao s brojnim optužbama da je na političku funkciju postavljen od strane ukrajinskih oligarha koji su u tijesnim poslovnim odnosima s ruskim oligarsima, čime je njegova politika obilježena zbližavanju s politikom Rusije i užeg rukovodstva Moskve. Prema njegovim službenim stajalištima, Ukrajina u vojnom smislu treba ostati neutralna zemlja koja bi u neodređenom kraćem razdoblju trebala usvojiti visoke standarde EU i potom službeno zatražiti članstvo.
Viktor Janukovič je rođen u malom selu Žukovka pored gradića Jenakijeve u istočnoj Ukrajini. Rođen je u radničkoj obitelji, njegov otac je bio vozač lokomotive bjelorusko-poljskog porijekla (rođen u bjeloruskom selu Januki), dok je njegova majka bila medicinska sestra, rusko-ukrajinske etničke pripadnosti, koja je umrla kada je mladom Janukoviču bilo svega dvije godine. Bez obzira na nedoumice o njegovom etničkom porijeklu, Janukovič je više puta izjavio da se osjeća, smatra i piše etničkim Ukrajincem.
Godine 1972., Janukovič je postao električar u lokalnom autoobusnom poduzeću, a nešto kasnije je završio tehničku školu. Godine 1980., završio je struku mehaničkog inženjera na Donjeckom politehičkom institutu. Uskoro se zaposlio kao glavni upravitelj prijevozničkog poduzeća u Jenakijevu te se učlanio u Komunističku partiju Sovjetskog Saveza. Od tada se Janukovič susreće s visokopozicioniranim sovjetskim dužnosnicima te tako upoznaje sovjetskog astronauta ukrajinskih korijena Georgija Berogovoja, koji ga je podupirao u daljnjem političkom i društvenom radu.
Od godine 1997. do 2002., obnašao je dužnost guvernera Donjecke oblasti u istočnoj Ukrajini. U razdoblju od 21. studenog 2002. do 31. prosinca 2004., obnašao je dužnost premijera Ukrajine pod predsjednikom Leonidom Kučmom. U razdoblju od 4. kolovoza 2006. do 18. prosinca 2007., obnašao je po drugi puta premijersku dužnost pod rukovodstvom predsjednika Viktora Juščenka. U prvom krugu ukrajinskih predsjedničkih izbora 2010. osvojio je 35 % glasova, odnosno izravnu podršku od preko 8 milijuna ukrajinskih glasača.
U Washingtonu je početkom 2010. održan međunarodni summit 50 zemalja svijeta o nuklearnoj sigurnosti i razoružanju. Prvi konkretan uspjeh postignut je s političkim vodstvom Ukrajine na čelu s predsjednikom Viktorom Janukovičem, koje je najavilo da će se u duhu razvoja uspješnih međunarodnih odnosa, jačanja međunarodne stabilnosti i sigurnosti, najkasnije do 2012. godine riješiti svojih zaliha obogaćenog urana.[1] Tim činom nuklearno naoružanje Ukrajine neće biti predmet međunarodne rasprave.
Viktor Janukovič je nedugo nakon stupanja na predsjedničku funkciju 2010. posjetio Bruxelles, a zatim i Moskvu. U Moskvi je uz velika negodovanja postignut konkretan dogovor odnosno u Harkivu je uskoro potpisan Harkivski sporazum čime je ruskoj Crnomorskoj floti omogućen ostanak u vojnoj bazi na Krimu sve do 2042. godine. Istim sporazumom Ukrajini je pojeftinjen energent plin za 30 % od tržišne cijene čime se predviđa brzi oporavak ukrajinskog gospodarstva.[2][3]
Nakon 100 dana od stupanja na predsjednčku funkciju Janukovič je izjavio kako se namjerava uhvatiti u koštac s ozbiljnim reformama koje će Ukrajinu kroz 10 godina usmjeriti i dovesti među 20 najrazvijenijih država svijeta. Prema njegovim riječima Ukrajina će u istom razdoblju dosegnuti gotovo jednake standarde s najrazvijenijim državma Europske unije koja će uz bivše sovjetske države biti ključni partner u ostvarivanju ukrajinskih političkih, društvenih i ekonomskih ciljeva.[4][5]
Nakon postavljanja na funkciju predsjednika, Viktor Janukovič se više puta susretao s optužbama građana i europskih institucija da vrši pritisak na ukrajinske medije zajedno s njegovom Vladom.[6][7] Ukrajinski građani sugeriraju da se na intelektualce, poslovne ljude i opozicione političke dužnosnike u zemlji sve češće vrši pritisak od strane Ukrajinske sigurnosne službe (SBU - Služba Sigurnosti Ukrajine) koja se nalazi pod predsjedničkom upravom.[8] Poseban slučaj predstavlja navodno politički motivirano uhićenje popularne političke dužnosnice u opoziciji Julije Timošenko početkom 2011. godine.[9][10]
U mjesecu listopadu 2010. na snagu su stupile nove izmjene u Ustavu Ukrajine kojim se vraćaju dodatne ovlasti Predsjedniku Ukrajine (Viktoru Janukoviču) čime Ukrajina iz parlamentarno-predsjedničkog sustava ponovno postaje država s jačim predsjedničkim ovlastima.[11][12] Stručnjaci navode da se svim navedenim postupcima novoizabranog predsjednika uveliko narušava ugled zemlje i uspješno započet razvoj demokratskih procesa u Ukrajini.[13][14]
U svibnju 2012., ukrajinska vlada i predsjednik Ukrajine Viktor Janukovič, našli su se pred manjom međunarodnom izolacijom. Bivša premijerka Julija Timošenko, koja se od kolovoza 2011. nalazila u zatvoru zbog zloupotrebe ovlasti, odslužuje sedmogodišnju kaznu, a njezine optužbe protiv ukrajinske vlade uznemirile su Europsku uniju, koja već mjesecima od predsjednika Janukoviča traži njezino oslobađanje iz zatvora smatrajući nju i još nekoliko članova iz opozicije političkim zatvorenicima.[15]
22. veljače 2014. Janukovič je pred prosvjednicima Euromajdana pobjegao iz Ukrajine nakon čega je u ukrajinskom parlamentu svrgnut s vlasti.[16] Novi peti i privremeni Predsjednik Ukrajine postao je Oleksandr Turčinov.
- ↑ World nuclear summit confronts 'growing' threat[neaktivna poveznica]
- ↑ Ruska flota će ostati na Krimu do 2042. godine. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. travnja 2010. Pristupljeno 2. lipnja 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Masovna tučnjava Ukrajinaca zbog sporazuma s Rusijom. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. travnja 2010. Pristupljeno 2. lipnja 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ President launches reforms to put Ukraine among globe's top 20. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. travnja 2012. Pristupljeno 2. lipnja 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Янукович оголосив економічні реформи
- ↑ International media watchdog urges Yanukovych to stop pressure on press[neaktivna poveznica]
- ↑ An open letter to Ukraine’s president Yanukovych. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. kolovoza 2010. Pristupljeno 1. listopada 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ SBU under fire for using KGB-style tactics
- ↑ Ukraine: Government Warned About Political Arrests
- ↑ BBC News - Ukraine viewpoint: Novelist Andrey Kurkov
- ↑ Ukraine court to rule on wider presidential powers
- ↑ Constitutional Court to issue ruling on political reform of 2004 on Friday. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. listopada 2010. Pristupljeno 1. listopada 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Police increases pressure on journalists, thinking that helps the government. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. studenoga 2010. Pristupljeno 1. listopada 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Конституціоналізм чи знущання над Конституцією?
- ↑ Prijetnje bojkotom ponižavaju Ukrajinu
- ↑ Janukovič bježao iz države. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. veljače 2014. Pristupljeno 22. veljače 2014. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)
- Osobna stranica Viktora Janukoviča Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. veljače 2010. (Wayback Machine)
- Službene stranice «Partije regija» Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. veljače 2011. (Wayback Machine)
- Službene stranice mladeži «Partije regija» Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. veljače 2010. (Wayback Machine)
| |||||||||||||||||||||||
.svg){kind=small}
