Aleksandar Guberina
| Aleksandar Guberina | |
 | |
| Rođenje | 14. svibnja 1946. |
|---|---|
| Smrt | 31. listopada 2022. |
| Utjecali | Juraj Dalmatinac, Ivan Meštrović |
| Portal o životopisima | |
Aleksandar Ale Guberina (Dolac (Šibenik), 14. svibnja 1946. – Šibenik, 31. listopada 2022.) bio je hrvatski likovni umjetnik, akademski kipar i slikar. Autor je 42 javna umjetnička djela, a za života priredio je i održao 99 samostalnih izložbi.[1]
Aleksandar Ale Guberina djetinjstvo je proveo u rodnome Šibeniku. Vlastitim je skulpturama od gline već kao osnovnoškolac iskazao nadarenost i sklonost likovnoj umjetnosti. Njegovim su umjetničkim talentom zadivljeni bili i učitelji likovnoga odgoja, koji su ga uputili u Školu za primijenjene umjetnosti u Splitu.[2][3] Nakon položenih završnih ispita i mature, odlazi na odsluženje vojnoga roka u mornaricu negdašnje JNA, tijekom kojega također stvara i priređuje izložbe.[3][4]
Po odsluženju vojnoga roka, Guberina se 1970. upisuje na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. U vojsci je naučio izrađivati makete brodova i brodove u boci, koje je prodavao kako bi mogao studirati i prehraniti obitelj. Njegove su makete kupovali mnogi ugledni hrvatski pjevači, književnici, umjetnici i poznati Šibenčani, primjerice Arsen Dedić i Vice Vukov.[4] U Zagrebu je neko vrijeme radio i stvarao u ateljeu Dušana Džamonje.[2][3]
Likovnu je akademiju završio u redovnom roku: za završni je ispit pripremio trinaest skulptura i napisao diplomski rad Psihološki akt. Zbog lažnih optužbi da je psovao Jugoslaviju i govorio protiv Tita i Partije biva osuđen i u studenome 1975. odlazi na izdržavanje šestmjesečne stroge zatvorske kazne u KPD Stara Gradiška. No ni u zatvoru ne prestaje stvarati, a to mu je omogućio tadašnji upravitelj kaznionice Stevan Grbić.[4]
Po povratku iz Stare Gradiške, ponovno se posvetio izradi suvenira, osobito izradi kopija djela Ivana Meštrovića. Postao je i članom Udruženja likovnih umjetnika u Zadru i Splitu. No 1979. godine opet – zbog sličnih i jednako pretjeranih optužbi, kao i 1975., da je govorio protiv Tita, Partije, Armije i Jugoslavije – biva poslan na šestmjesečnu robiju u KPD Stara Gradiška.[3][4]
Nakon odslužene kazne, vraća se u Šibenik te nastavlja s vlastitim umjetničkim djelovanjem i izradom suvenira.[2][4] Godine 1986. prihvaća savjet prijatelja Josipa Nemčića i odlazi u Sjedinjene Američke Države, u Los Angeles, gdje sljedeće četiri godine živi te marljivo stvara i izlaže vlastite umjetničke radove. Po povratku u Hrvatsku 1990. godine, bio je svjedokom demokratskih promjena u domovini, ubrzo potom i pobune dijela Srba u Kninu pa se početkom Domovinskog rata kao član Kriznoga stožera Šibenika pridružio obrani rodnoga grada i Hrvatske.[3][4] Po završetku rata, sve do smrti ostaje vjeran rodnome Šibeniku i moru, koji su uvijek bili neodvojivi dio njegova života i umjetničkoga nadahnuća.[2]
Aleksandar Guberina dobitnik je sedamnaest prvih, šest drugih i tri treće nagrade na raznim natječajima i izložbama likovnih umjetnika.[1][4]
- Prva nagrada za najbolji suvenir SFRJ[4]
- Prva nagrada na natječaju za spomenik Miljenku Smoji[3]
- 2003. – Nagrada Grada Šibenika[5]
- ↑ a b Šibenski portal.hr – In memoriam: Umro je Ale Guberina. Objavljeno 31. listopada 2022. Pristupljeno 24. studenoga 2022.
- ↑ a b c d Šibenski.hr – U petak komemoracija i pogreb velikog šibenskog kipara Ale Guberine: More i ribolov bili su neodvojivi dijelovi njegova života. Objavljeno 2. studenoga 2022. Pristupljeno 24. studenoga 2022.
- ↑ a b c d e f TRIS.com – Davorka Blažević: »Iz starog ateljea deložirao ga je Grad, novome je vrpcu presjekao makedonski veleposlanik (!?)«. Objavljeno 12. rujna 2021. Pristupljeno i arhivirano 25. studenoga 2022.
- ↑ a b c d e f g h Šibenik News – Diana Ferić: »Upoznajte Šibenčane koje poznajete: Ale Guberina, kipar i zaljubljenik u more…« Objavljeno 30. ožujka 2017. Pristupljeno i arhivirano 25. studenoga 2022.
- ↑ Očevidnik dobitnika nagrada Grada Šibenika (str. 5). Pristupljeno 12. studenoga 2022.