Aleksandar Živković
| Aleksandar Živković | ||
|---|---|---|
| ||
| Osobni podatci | ||
| Nadimak | Aco, Šimšir | |
| Rođenje | Orašje, 25. travnja 1912. | |
| Smrt | Zagreb, 22. travnja 2000. | |
| Igračka karijera* | ||
| Godina | Klub | Nast. (gol.) |
| 1928. – 1931. 1931. – 1932. 1932. – 1935. 1935. – 1938. 1938. 1938. – 1939. 1939. – 1941. |
HŠK Concordia Zagreb Grasshopper Club Zürich HŠK Građanski Zagreb Racing Club de Paris CA Paris FC Sochaux-Montbéliard HŠK Građanski Zagreb |
|
| Reprezentativna karijera** | ||
| 1931. – 1935. 1940. |
.svg){kind=small} Jugoslavija.svg){kind=small} Hrvatska
|
15 (15) 1 (0) |
| Portal o životopisima | ||
| Portal o nogometu | ||
Aleksandar "Aco" Živković (Orašje, 25. travnja 1912. – Zagreb, 22. travnja 2000.), hrvatski nogometni reprezentativac.
Visok, vitak, prodoran, vrhunski tehničar elegantnih pokreta i sjajan strijelac, veliki ljubimac navijača, proslavljeni igrač Građanskog i jedan od najboljih zagrebačkih i jugoslavenskih nogometaša između dva svjetska rata karijeru je započeo u zagrebačkoj Concordiji za koju je igrao do 19. godine i s njom osvojio prvenstvo države 1930. godine. Nakon toga odlazi u švicarski Grasshopper s kojim je osvojio švicarski nacionalni kup. Od 1932. do 1935. vraća se u Hrvatsku i u prvom navratu nastupa za zagrebački Građanski, u kojeg se ponovo vraća 1939., gdje 1941. i završava nogometnu karijeru. U međuvremenu je od 1935. do 1939. nastupao za francuske klubove Racing Club de Paris, CA Paris i FC Sochaux-Montbéliard.
Za jugoslavensku reprezentaciju odigrao je 15 utakmica i polučio 15 zgoditaka. Debitirao je u državnom sastavu 2. kolovoza 1931. protiv Čehoslovačke (2:1) u Beogradu i već u prvom nastupu postigao pogodak legendarnom vrataru Františeku Plánički. Godine 1932. bio je najbolji strijelac Balkanskog kupa s 5 zgoditaka.[1]
Aleksandar Živković jedan je od hrvatskih nogometaša pozvanih u jugoslavensku reprezentaciju za prvo svjetsko nogometno prvenstvo u Urugvaju 1930., koji je bojkotirao taj poziv u znak prosvjeda zbog preseljenja Jugoslavenskog nogometnog saveza iz Zagreba u Beograd.
Za hrvatsku reprezentaciju odigrao je samo jednu utakmicu 8. prosinca 1940. u Zagrebu protiv Mađarske (1:1).[2]
Nastupio je i pet puta za reprezentaciju zagrebačkog nogometnog podsaveza.
Tijekom Drugog svjetskog rata radio je u diplomaciji NDH u Berlinu i Bukureštu, a nakon 1945. seli u Južnoafričku Republiku gdje je živio do 1993. godine kada se vraća u Zagreb gdje je umro 22. travnja 2000. godine.
- ↑ Balkanski kup na rsssf.com
- ↑ Marijan Rogić. 2008. Hrvatsko nogometno predstavništvo 1940-2008. Drugo dopunjeno izdanje izdanje. ISBN 978-953-95297-1-8
| |||||||||||||||||